Zračnom linijom su blizu jedna drugoj drugoj i prelazom imaginarnog mosta za nekoliko minuta možete stići iz jednog sela u drugo.
S obzirom na to da ekonomska ni svaka logika nije bila na strani ovih sela, most je ostao neizgrađen a jedini put koji povezuje ova sela vodi kroz središte Širokog Brijega, preko Trna i Ljubotića do Crnih Lokava.
Niz kanjon je moguće spustiti se niz brinu pa se ponovno uspeti i doći u Crne Lokve, no radi se o kozjoj stazi i ,osim srednjoškolaca koji su sedamdesetih godina išli na praksu u Crne Lokve i pojedinog lovačkog psa koji zaluta loveći plijen, danas nisu uobičajeni slični pothvati.
Ono što je zajedničko jednom i drugom selu je boksitna ruda koja se prerađuje da bi se naposljetku došlo do gotovog proizvoda - aluminija.
Prerada boksita sama po sebi je komplicirana za objasniti nekom tko se ne bavi tim poslom, a nije ni previše važna za ovu temu.
Ono što jest bitno su nevjerojatni prizori kanjona zvanog brina koji dijeli jedno od drugog sela. U središtu kanjona teče Ugrovača koja se ulijeva u Lišticu, najpoznatiju širokobriješku rječicu.
Iskopi boksita koji se na ovom području vadi zadnjih stotinjak godina, donose višak materijala kojeg se treba riješiti, a nečijom, vjerojatno birokratskom odlukom, kanjon brine ispunjen je viškom materijala.
Pogledajte u našem videozapisu i fotogaleriji kako izgleda kad se netaknuta priroda "zamjeri" čovjeku...
Dnevnik.ba