Article_Top_970x250

Kad ih već Grad ne cijeni, cijeni ih narod: Tisuće ljudi došlo pozdraviti i zahvaliti se srebrenim Hercegovcima

hrvatski rukometaši

Kad ih već Grad ne cijeni, cijeni ih narod: Tisuće ljudi došlo pozdraviti i zahvaliti se srebrenim Hercegovcima

sij 28, 2020

Piše: Toni Raspudić

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Foto: Dnevnik.ba/ Instagram/ PIXSELL

Mostar i Hercegovina sinoć su dočekali svoje srebrene rukometaše. Tisuće ljudi došlo je pozdraviti sedmoricu Hercegovaca koji su s Europskog prvenstva s Hrvatskom stigli do finala.

Mostar i Hercegovina sinoć su dočekali svoje srebrene rukometaše. Tisuće ljudi došlo je pozdraviti sedmoricu Hercegovaca koji su na Europskom prvenstvu s Hrvatskom stigli do finala.

Njih četvorica su došli: Marino Marić, Igor Karačić, Josip Šarac i David Mandić, dok Marin Šego, Matej Hrstić i Željko Musa nisu mogli zbog osobnih razloga.

Na Vojničkom igralištu u sklopu kampusa Sveučilišta u Mostaru, tisuće ljudi iz cijele Hercegovine došlo je čestitati Kaubojima. I baš na tom Vojničkom igralištu gdje su Marino Marić i Igor Karačić načinili svoje prve rukometne korake. Bilo je to prije dvadesetak godina, asfalt je tada bio još i lošiji, ali osim toga, ni danas se ništa nije promijenilo.

Mostar još uvijek nema sportsku dvoranu. Sinoć su sa srebrenim rukometašima na bini bili i dječaci iz škole rukometa, koji i 20 godina kasnije treniraju u maltene istim uvjetima kao Marić i Karačić.

Opet postavlja se pitanje: 'koliko bi Hercegovina dala vrhunskih sportaša da imaju bolje uvjete za treniranje?' Ne mora značiti da bi ih bilo više jer su ih možda baš taj asfalt i surovi uvjeti 'očeličili' da budu vrhunski. Samo to možemo pretpostaviti, jer u drugoj situaciji, onoj s modernim terenima i dvoranama, naša djeca nikada nisu ni trenirala. Niti će u bliskoj budućnosti... Jer pobogu ima i prečih stvari. Moraju se izgraditi vile, svake godine promijeniti službeni automobili ili niknuti novi poslovni objekti gdje će besposličari dangubiti.

Tko zna koliko je Karačića, Marića i Mandića odustalo od sporta kada su vidjeli gdje treniraju, a tko zna koliko će ih još odustati. A ovi koji uspiju nešto postići, mogu zahvaliti na tome samo svom talentu i trudu jer im grad i država, ne samo da nisu pomogli, već su odmagali.

Tako su ova srebra još većeg sjaja. Biti viceprvak Europe u rukometu, a dolaziš iz grada koji nema ni dvorane. To pomalo sliči na onaj film s jamajčanskim bob timom.

Samo uz jednu veliku razliku - naši se kući vrate s medaljom!

Dnevnik.ba