Nepoznati su počinitelji, a potpisani su kao Neumljani, proteklog vikenda odlučili ukrasiti jedan od prometnih znakova na ulazu u Trebinje u Republici Srpskoj, sljedećim natpisima: Ustaše, sa znakovitim i uglatim U, potom znakom svastike, imenom Neuma, slovom d kao simbolom nogometnog kluba Dinamo, te godinama 1950. i 1986. koje se vezuju i simboliziraju ovaj sportski klub te njegove sportske i navijačke početke.
Da nije žalosno i sramno u onoj mjeri u kojoj jest, bilo bi smiješno. No ne možete se smijati vandalizmu, a još manje praznim mozgovima ovih, nadamo se poprilično mladih umova koji bi eto, trebali graditi bolju budućnost. Jer, ako se radi o zrelijim ljudima, onda se ozbiljno moramo zapitati je li našem društvu potrebna dubinska i grupna psihoterapija?
Trebinjska policija, kako stoji u izvješćima, traga za počiniteljima ovog divljačkog čina bez opravdanja, pogotovo onog koji bi išao u smjeru „ovo im je jer su oni nama…“. No, za pretpostaviti je da se radi o istim kreativcima koji su prije par godina zapaljenim bakljama na poluotoku Klek u Neumu ispisali višemetarsko slovo U, riskirajući tako šumski požar na gustom i nepristupačnom terenu poluotoka. A da ne spominjemo kako su tim „izvanrednim činom domoljublja“ zabili gol za ekipu koja Neum vidi obojanim u potpuno drugačije boje od onih hrvatskih.
Za pretpostaviti je kako će se vjerojatno i nakon ovog izgreda javiti dežurni teoretičari zavjera koji će reći kako je ovo tipična UDBA-ška metoda podmetanja našem narodu, no nažalost, teško da će takvi biti u pravu.
Bezidejna i izgubljena generacija mladih ljudi koja producira ovakve sramote sociološka je istina vremena u kojem živimo, i teško da će nam ikada postati posve jasno zašto se mladi ljudi, najsvježijih mozgova, u naponu snaga uporno poistovjećuju sa gubitničkom ustaškom vojskom u Drugom svjetskom ratu te time obezvrjeđuju sebe, svoje očeve koji su prolijevali krv u Domovinskom ratu, a onda i narod u koji se kunu, a koji se po ničemu osim po par ovakvih izroda ne može poistovjetiti sa fašizmom kojega mu opet, mnogi radosno prišivaju.
Činjenica je i da od ovakve mladosti nisu abolirani ni Bošnjaci ni Srbi. Pa pred sam ulaz u Trebinje, možete svjedočiti natpisima o srpskom Kosovu, a na ostacima nekoć hrvatskih i katoličkih objekata osjetiti jezu pred dobro poznata zlokobna četiri C. Jednako tako, ni sam Neum, osobito prošlih godina nije bio lišen različitih vrsta provokacija koje su uključivale polumjesec i zvijezdu, Allahovo ime, različite kombinacije sa hrvatskim grbom i ustaškom majkom i sl.
Svaki od ovih izričaja, bez obzira na stranu koja ga stvara ne zaslužuje ništa drugo osim pristojnog mjesta na smetlištu ljudske gluposti, no njihovim autorima ipak treba pružiti još jednu šansu, ali ne na Zavodima za zapošljavanje, u roditeljskim domovima do 30-e, ili, još gore kao uhljebima u državnoj službi, nego u odgojno obrazovnim ustanovama gdje će pod strogom disciplinom i stegom koja će uključivati i fizičku prisilu, kaznu po potrebi i naravno težak fizički rad, učiti ne o toleranciji i suživotu kao izlizanim i modernim terminima koje su isfurale nebrojene NVO organizacije koje još uvijek poput krpelja isisavaju novce poreznih obveznika u BiH, nego prije svega o povijesti kao učiteljici života i jedinom istinskom zalogu budućnosti, vlastitom identitetu i zdravom domoljublju, a onda i o svim moralnim i etičkim postulatima zdravog čovjeka.
I ne zaboravimo trenutni vremenski kontekst u kojemu nailazimo na ovakav izgred - dani nas dijele od povijesne presude pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu, kojom će hrvatska šestorka, a onda i cjelokupan hrvatski narod ili primiti konačnu slobodu ili povijesnu stigmu koja će se teško više ikada isprati.
Rezultat ove presude odrediti će daljnji tijek hrvatske povijesti u očima svijeta, ali i u recima udžbenika Povijesti iz kojih će učiti naša djeca, bez obzira na to što mi mislili o spomenutom sudištu, ili činjenicama koje znamo iz Domovinskog rata.
Misle li autori trebinjskog grafita da danas nešto može proći nezapaženo? Mislite li da su autori trebinjskog grafita uopće svjesni ovoga što netom spomenusmo? - Nisu, jer do te razine samosvijesti oni nažalost ne mogu doći. Jer da mogu onda bi znali da je svaki ovakav natpis, riječ i izraz još jedan čavao u križ osude nad hrvatskim narodom. A oni su ga se sjetili braniti…pozivanjem na one koje je zdrav razum već davno osudio, ali nažalost ne i zakopao u duboku ropotarnicu sramne povijesti.
Dnevnik.ba