StoryEditor
malo se radilo

Jugoslavija je 1985. u javnom sektoru imala četvrtinu radnika na nepotrebnim radnim mjestima, radnici su na poslu provodili prosječno 3 sata i 30 minuta dnevno

Piše desk  /  23.07.2022., 15:23h

Fenomen jugonostalgije je posljednjih godina predmet sve većeg interesiranja povjesničara, ekonomista, sociologa, ali i vidljiviji dio naše svakodnevice. Jesu li siguran doživotni posao, dobiveni stanovi i ljetovanja preko firme, besplatno školovanje i zdravstvena zaštita, razlog za žaljenje?

Je li to pozitivno ili negativno osjećanje ili sjećanje? Ili nam možda nedostaje stari sustsav vrijednosti?

Žal za mlados'

Je li jugonostalgija žal za vremenima koja su prošla ili uspomene na mladost, druženje i slobodu i što je bilo najbolje u SFRJ pitali smo građane u našim centrima, piše UNA.

Građani su suglasni da je to vrijeme značilo mir i stabilnost, kako kažu "narod je bio vrijedan". Osim međusobnog poštovanja građani žale za mirom.

 "Jugoslaviju smo voljeli jer je to bila sigurna zemlja, ona je bila uzorak u europskom i svjetskom miljeu multietničnosti, multikulturnosti. Nisu se prebrojavali, uvjetno rečeno, možda netko i jest, ali službeno se nisu prebrojavali. A dobar dio građana iz odnosa prema Jugoslaviji se izjašnjavao kao Jugoslaveni",  kaže prof. dr Duško Vejnović sociolog iz Banjaluke. 

Građani napominju da su imali više novaca i slobode i "tko je htio da radi, imao je", kažu.

Možda se uzrok za ove divne uspomene zapravo krije u statistici.

Jugoslavija je 1985. u javnom sektoru imala 6 milijuna zaposlenih, više od četvrtine ih je bilo na nepotrebnim radnim mjestima, 700.000 radnika dnevno bilo je na bolovanju, a 600.000 na odmoru. Tako je radnik na poslu provodio prosječno 3 sata i 30 minuta dnevno. 

"Suština je bila puna zaposlenost, a koji je bio nivo efikasnosti radne snage, to nije bilo bitno. Dakle, imate oko jedne četvrtine viška zaposlenih u prosjeku. Tada je nastala i izreka ne možete biti toliko malo plaćeni, koliko malo možete raditi", kaže prof. dr Božo Drašković ekonomista iz Beograda.

I pored takvog ustrojstva gospodarstva godišnja stopa rasta u SFRJ je bila oko 8,5 posto što je i danas impozantan rezultat.

Drašković kaže da je socijalističko samoupravljanje bilo specifičan model.

"On je bio ni zapad ni istok, niti klasični državni socijalizam, ni klasični kapitalizam. To je bio socioekonomski koncept razvoja u kojem postoji ravnoteža između socijalnih interesa i ekonomskih ciljeva", pojašnjava Drašković.

S građanima koje smo pitali u anketi slaže se i prof.dr Vjeran Pavlaković sa Filozofskog fakulteta u Rijeci, piše UNA.

"Sigurno je bilo to ujedinjenost, bila je jača država imala je i svoju proizvodnju i svoje mjesto na karti Europe, moglo se putovati, ljudi su mogli upoznati različite kulture, vjere", kaže Pavlaković.

Iz kratkog razgovora s građanima sve tri države i njihovih subjektivnih stavova, može se zaključiti da je lijepu atmosferu Jugoslavije pravila u stvari osigurana egzistencija, to jest siguran posao, za sve njene stanovnike.

Iz toga je zatim proizilazilo sve ostalo - osjećaj sigurnosti, neugroženosti, posvećenost obitelji i prijateljima, niska stopa kriminala za kojim nije bilo ni potrebe i zbog svega toga - osjećaj slobode! 

Mada nikada ne treba zanemariti ni stari dobri "Žal za mlados' faktor".

Dnevnik.ba

07. kolovoz 2022 16:51