Jerković je u intervjuu za Dnevnik.ba rekao kako će ratnu odštetu sigurno tražiti, ali ne od Republike Srpske, već od države Bosne i Hercegovine, Europske unije, odnosno Europskog parlamenta i potencijalnih donatora. Međutim, ne radi se o tužbi, kaže Jerković, u pitanju je svojevrsna akcija sabiranja ratne štete na jednom mjestu i nastojanje pronalaska sredstva za njenu nadoknadu.
Što se zapravo dogodilo i kome je uopće išlo u korist da „preformulira“ vašu izjavu?
Bilo je ružno i gadno za čuti jer to nisam rekao, niti je to naš cilj. Kada sam rekao da ćemo tražiti odštetu, očito je da su pojedine medijske kuće iz Federacije BiH izjavu iskoristile i odmah stavile naslov „Hrvati će tužiti Republiku Srpsku“. U televizijskoj emisiji „Mreža“ (Federalna TV, op.ur.) prije par dana su bezobrazno izokrenuli moje riječi i objavili kako ću tužiti Republiku Srpsku. Ne, ja to neću raditi. Zahtjev za nadoknadu ratne štete ćemo proslijediti državi BiH. Zna se tko ispunjava poglavlja prema Europskoj uniji i na njegovu adresu idu zahtjevi. Nema ništa čudno u tom mom programu, ali je neobično da se tome iščuđava Edin Ramić, ministar raseljenih osoba i izbjeglica Federacije Bosne i Hercegovine, iako je njegovo ministarstvo napravilo aplikaciju za registraciju osoba u iseljeništvu. Oni skupljaju podatke o ljudima i to je u redu, nije ništa posebno, ali je problem kada mi krenemo. Moram naglasiti i to da oni imaju na raspolaganju iz budžeta 24 miljuna KM godišnje, a u RS za Hrvate dođe nekakvih 500 000 KM, i to osobama koje su iz neke „lijeve stanke“ koje rade protiv hrvatske strane.
Možete li reći tko su ti ljudi?
Mogu slobodno reći da u Posavini imamo jednu osobu koja se zove Francisko Brdarić koji je registrirao neku stranku Hrvatski blok, a koja služi kao „produžena ruka“ Edina Ramića i njegovog ministarstva s kojim zajednički gaze sve ono što smo mi do sada učinili. HDZ BiH i HDZ 1990 mogu slobodno stati pored svakog objekta koji su obnovili. Ramić i Brdarić ne mogu pokazati apsolutno nijedan od ona 24 milijuna maraka kojim raspolažu. Dok je Davor Čordaš bio ministar u Vladi RS imao je samo 3,5 milijuna KM godišnje za sve u RS, ne samo za Hrvate, i opet se vidi učinkovitost u njegovom radu. Možemo ponosno stati pored svake crkve, kuće, župne kuće ili doma koji smo obnovili. Oni doista samo pričaju. Najgore je što dobiju nešto malo sredstava kako bi ta neka kvazistranka, koja uopće nije parlamentarna jer su na izborima dobili svega 18 glasova, a ta sredstva koriste za manipuliranje hrvatskim glasovima.
Dobro, vratimo se. Ako nije tužba, što je onda?
S predsjednikom Kluba Hrvata u Vijeću naroda Republike Srpske Ivom Mijićem dogovorio sam zajednički projekt u kojem ćemo se boriti za pravičnu nadoknadu ratne štete. Naš cilj je napraviti kompletan zahtjev o uništenoj imovini i ratnoj šteti po procjeni samog oštećenog povratnika ili osobe, koja se želi vratiti, kako bismo zajedno sa svim tim obrascima napravili jedan “tvrdi uvez“ i poslali ga državi Bosni i Hercegovini, Europskom parlamentu, međunarodnim donatorima, kao i Evropskoj uniji. Uvjereni smo kako će BiH morati ispuniti i jedan takav uvjet u nekom od poglavlja i morati izmiriti ratnu štetu Hrvatima na području Republike Srpske, kao što je to učinila Republika Hrvatska prilikom ulaska u EU. Zanimljivo je kako su za taj projekt veće interesiranje pokazale te medijske kuće nego sami građani.
Jesu li su građani zainteresirani za vašu ideju nadoknade ratne štete?
Građani su projekt prihvatili dobro i javljaju se osobama na terenu koje prikupljaju podatke. Kada dođu neki donatori ili se sjete neki sudionici Dejtonskog mirovnog sporazuma izmirivanja štete, onda će se ulaziti u uvid posjedovnog lista i dokazivati tko je zaista vlasnik te imovine koju je naveo u samom obrascu i kolika je njena vrijednost. Vodit će se računa i je li vlasnik imovine bio do sada korisnik neke donacije, kako bi se očuvala pravična raspodjela. Te ćemo podatke sve imati. Vrlo je važno što su to ljudi prihvatili, zovu nas iz raznih zemalja. Mnogo je olakšalo što je dostatno imati samo identifikacijski dokument, obrazac se popunjava uz osobnu kartu bez bilo kakvih troškova. Popunjavaju obrazac pod krivičnom i materijalnom odgovornošću.
Kada već spominjemo donacije za obnovu domova Hrvatima povratnicima, tko su do sada bili najveći donatori?
Na prostoru Republike Srpske obnovljeno je oko 6000 kuća. Najveći pojedinačni donator u građevinskom materijalu za Hrvate na prostoru BiH bila je Vlada Republike Hrvatske. Bilo je i drugih, ali bih istaknuo značaj obnovljenih kuća od strane Ministarstva za izbjegla i raseljena lica RS dok je na njegovom čelu bio Davor Čordaš. Imali smo svoj kadar u Vladi RS i dobro znamo koliko je učinjeno za Hrvate, od obnove kuća do pomoći crkvama, društvenim objektima, u izgradnji domova, ograda, groblja, puteva i drugih objekata u povratničkim naseljima. Danas je dostupan Regionalni stambeni program Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, ali već sada vidimo da će Hrvati tu biti eliminirani.
Kako to mislite?
Od 450 korisnika ovog programa, koji daje kreditna sredstva koja će vraćati svi u BiH, pozajmicu je dobilo samo 50 Hrvata i drugih nacionalnosti, izuzev Bošnjaka. U toku je četvrti ili peti program, a u šestom programu su Hrvati emilinirani. Doista nema Hrvata. Eliminirani smo i u kreditnim sredstvima, a šta onda da očekujemo od donatora?! I oni su nas zaboravili. Zato moram isticati svugdje kako obnova nije završena jer imamo 6000 do 7000 zahtjeva Hrvata koji čekaju na rekonstrukciju svojih objekata.
Jeste li čuli najavu Srba iz FBiH da će podnijeti isti zahtjev za svoje kuće?
Nisam nigdje vidio da je pokrenuto, ali jesam čuo u razgovoru sa direktorom Sekretarijata za raseljena lica i migracije Markom Aćićem koji je rekao da će to i Srbi tražiti. I treba, ja sam zagovornik nadoknade štete za sve, treba namiriti ono što je u ratu uništeno.
Kakav je danas položaj Hrvata u Republici Srpskoj u odnosu na 2000. godinu kada je započeo poratak?
Kad me pitaju kako žive Hrvati na području Republike Srpske volim reći dijele istu subdbinu sa svima ostalima, u poslu i zapošljavanju ili preživljavanju. Svatko onaj tko nije bio involviran u povratak možda će prozivati Republiku Srpsku kako ne radi na povratku za Hrvate. Ali, idemo se vratiti na sami početak. Bio sam involivran u proces povratka od Daytona na ovamo, kada se iz Hrvatske u RS prelazilo autobusima i kada su oni kamenovani i razbijani. Od 2000. godine počinjemo graditi kuće, preko dana se radi, a u noći se poruši. Bilo je groznih osptrukcija. Danas slobodno možemo reći da je sigurnost povratka svih na prostor Republike Srpske dobra i Hrvati uživaju sigurnost kao i svi drugi. Nemamo više opstrukcije i zapreke povratka niti bilo kakvih problema što sam Hrvat i što želim da gradim kuću. Stvar je u tome što nemamo sredstava i donatora kako bismo to omogućili ljudima.
Gdje su nestali donatori?
Kažu, prošlo je 28 godina, šta ste do sad čekali?! Pa, čekalo se da se obnovi što se može i za što ima sredstava. Svjedočimo posljednjih desetak godina siutaciji u kojoj nemamo nikakvog jačeg programa koji bi mogao nešto ponuditi Hrvatima. Kao dopredsjednik RS po Ustavu nemam apsolutno nikakvih ovlasti niti grantova kao što to ima federalno ministarstvo. Nemam ništa ali imam priliku usmjeriti ljude kako i gdje tražiti potencijalne donacije. Imamo i birokratske prepreke. Ljudi su se umorili do predavanja papira, obilaženja mjesta gdje bi aplicirali. Možete vidjeti svake godine kada federalno ministarstvo raspiše poziv za dodjelu, na poziv se javi 400 do 500 samo Hrvata, a dobiju je možda dvojica. Možete misliti kakvo je to maltretiranje. Zato sam tom svom projektu u samom startu tražio uvezivanje svih zahtjeva koji će se odnijeti parmalentarcima u EU, gdje će sigurno hrvatski zastupnici obratiti pažnju i iznijeti činjenično stanje pred ovim tijelom.
Ima li sada nekih projekata i donatora?
Vjerujete, danas vam ne mogu apsolutno reći kako imamo neke projekte za Hrvate u RS. Osim Regionalnog stambenog programa u okviru kojeg se radi stotinjak kuća u Derventi, Brodu i Modriči, a u sljedećem, šestom gotovo da neće ni biti Hrvata. Drugih donatora nema, tu je crta podvučena, zaboravili su se Hrvati u Repbulici Srpskoj i zato ću međunarodnim donatorima i državama koje su obećale pomoć BiH staviti na stol jednu zajedničku cifru, pa neka onda pomažu.
Šta će biti sa kućama povratnika koji su se našli na trasi autoceste od Banja Luke prema Prijedoru? Hoće li biti dogovora da se trasa pomjeri?
Na trasi Banjaluka-Vukosavlje-Bijeljina-Srbija, na dionici Garevac, postojao je prijedlog plana koji je išao preko 67 hrvatskih kuća. I tu su pokušane manipulacije iz Sarajeva preko tih naših ljudi, kako bi spriječili dogovor oko izmjena i kako bi kasnije mogli reći: „Evo Srbi gaze Hrvate, a Bošnjaci su nam bolji.“ U Vijeću naroda i u Klubu Hrvata sa Ivom Mijićem i Davorom Čordašom sam otvorio ovo pitanje, kako da pomognemo ljudima. Uvezali smo se sa članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom i premijerom Hrvatske Andrejom Plenkovićem i obavijestili ih o tome. Svaki prijedlog te trase je potom išao na javnu raspravu gdje su mještani doista i došli. Njih 150 su iskazali nezadovoljstvo i ruta će biti promijenjena. U situaciji oko Prijedora javili su nam se ljudi iz Ivanjske, a ja sam poslao dopis tadašnjem ministru prometa i veza RS Neđi Trniniću o njihovom zahtjevu. Dobio sam odgovor u kojem stoji kako je trasa predviđena na tom mjestu, ali ministarstvo čeka na javnu raspravu. Tu će mještani tražiti promjenu. Javna rasprava će biti dopstupna i ljudi će imati priliku iznijeti svoje zahtjeve kako se ne bi išlo po kućama povratnika.
Kakvu inače imate suradnju vlastima u RS?
HDZ i SNSD su u nekom džentlemenskom sporazumu, prijateljskom. U četvrtak ćemo imati zajedničku sjednicu HDZ-a i SNSD-a. Politički djelujemo na prostoru RS i u većini slučajeva smo podržavali načelnike općina koje je SNSD predalgao. Mi kao Hrvati nemamo dovoljan broj glasova da bismo u bilo kojoj općini imali načelnika. Podržavali smo ih, ali to ne znači da ćemo to uvijek. Nemamo mi naputak od HDZ-a ili iz Hercegovine da moramo biti partneri sa SNSD-om. Mi procjenjujemo njihovu politiku. Kao dopredsjednik HDZ-a BiH i vojnik stranke poštujem uvijek program i statut. Ako je na terenu drugačije i u prostoru RS, uvijek gledam ono šta je bolje za našeg čovjeka. Sigurno, kao dopredsjednik bih želio više suradnje, da bude bolje svima nama. Tražim često dosta stvari koje se tiču Hrvata i pokušavam realizirati ono što se može. Stvarnost je takva, ako netko nema za sebe, ne može dati ni vama, a ako ima, onda možete i da se nadate.
Dnevnik.ba