Article_Top_970x250

Je li Tuzla uistinu multikulturalna i tolerantna ili je riječ o velikoj podvali?

TUzla i Hrvati

Je li Tuzla uistinu multikulturalna i tolerantna ili je riječ o velikoj podvali?

velj 15, 2017

Piše: Gloria Lujanović

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Tuzla može biti multikulturalna, tolerantna, otvorena, progresivna samo onoliko koliko su institucionalno ravnopravni i njeni Hrvati - sve drugo je velikobosanska/bošnjačka podvala pseudograđanskih politika, sustavno i orkestirano potiranje prava ravnopravnog i konstitutivnog naroda te licemjerstvo dežurnih čuvara Bosne.

Mnogobrojni društveno-politički problemi s kojima se suočavaju Hrvati u BiH na mikro razini najjasnije su izraženi kroz njihov položaj u Tuzli i cijeloj Tuzlanskoj županiji.

Piše: Gloria Lujanović, Dnevnik.ba

Od fenomena Komšić kada je bosansko/bošnjačkim glasovima Željko Komšić izabran član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, matematičkih eskpada Valentina Inzka, ekonomske diskriminacije i financiranja izgradnje Sarajeva od tuzlanskih i –inih novaca, na gradskoj razini u Tuzli dvije trećine vijećnika/zastupnika izabrano je bosansko/bošnjačkim glasovima.

Tako u aktualnom sazivu Gradskoj vijeća Tuzla Hrvate predstavlja šestoro vijećnika  (2 iz HDZ-a BiH, 3 iz SDP-a BiH i jedan iz Lijanovićeve stranke Radom za Boljitak). Aktualni saziv Skupštine Tuzlanske županije nema uopće formiran Klub Hrvata budući da je od 35 zastupnika 34 Bošnjaka i jedan Srbin.

 

Valovi iseljavanja

Politički položaj tuzlanskih Hrvata nakon rata do danas preslika je stanja u FBiH za vrijeme Alijanse i Platforme.  Iako ih je prema Popisu stanovništva 1991. godine u Tuzli bilo 50-ak tisuća, Hrvati su se iseljavali u dva vala – prvi je bio neposredno pred rat devedesetih, a drugi  krajem devedesetih. Nažalost, ni ovaj dio BiH, nije zaobišao aktualni val isljevanja što se posebno intenziviralo u zadnjih godinu dana. 

Budući da je Tuzla na jednoj razini ostala pošteđena rata, povjerenje među narodima nije narušeno na način kako je to u Posavini, srednjoj Bosni i djelovima Hercegovine što je svakako dobar i zdrav temelj za dijalog, međutim, danas, kada je u Tuzli oko 15ak tisuća  Hrvata od nekadašnjih 50ak tisuća- duh Tuzle na koji se revnosno pozivaju dužnosnici SDP-a i  aktualni gradonačelnik Jasmin Imamović, ne postoji.

U prilog tomu govore činjenice - duh Tuzle nije getoiziranje hrvatske djece koja pohađaju nastavu u Katoličkom školskom centru sv. Franjo u Tuzli jer je riječ o školi pod patronatom Vrhbosanske  nadbiskupije, nego uvođenje hrvatskog jezika i nacionalne grupe predmeta u osnovne i srednje škole u programu nadležnog ministarstva ove županije  što bi označilo konzumaciju načela konstitutivnosti Hrvata kao i njihove jednakopravnosti u kontekstu prava na obrazovanje na maternjem jeziku.

Osim toga, neravnomjerna raspodjela javnih prihoda, tema na koju su tuzlanski dužnosnici bilo  iz Grada ili Županije jako osjetljivi u odnosu naspram Sarajevske županije, način je njihovog djelovanja i unutar same Županije i Grada.

 

Duh Tuzle

Iako je 65 % teritorija Grada Tuzle izgrađeno na “hrvatskoj zemlji”, uključujući i Termoelektrane Tuzla, naknada koju Uprava TE-a uplaćuje prema Gradu zbog zagađenja okoliša trebala bi se ravnomjerno raspoređivati i u hrvatska sela i naselja što  nije slučaj.

“Mnoga su hrvatska mjesta (Husino, Bukinje, Breške, Par selo) u neposrednoj blizini Grada Tuzle uskraćena za rješavanje infrastrukture, pitanja klizišta, rasvjete I svakodnevnih životnih problema”, izjavio je za Dnevnik.ba predsjednik Županijskog odbora HDZ-a BiH Soli,  Zvonimir Banović.

Dodaje kako je i pristup javnoj službi reduciran.

“U Ministarstvu poljoprivrede TŽ ne radi nijedan Hrvat, odnedavno je u Ministarstvu branitelja zaposlena Hrvatica, u Međunarodnoj zračnoj Luci Tuzla u zadnjih godinu dana zaposleno je oko stotinjak osoba od kojih nijedan nije Hrvat, Klinički centar također nema zaposlenih Hrvata. Pored političke neravnopravnosti, problem je i ova u javnim službama. Kada Bošnjaci odlaze u mirovinu u javnoj službi na njihova mjesta ne dolaze pripadnici drugih naroda. To je duh Tuzle”, pojašnjava Banović.

Sjednice Gradskog vijeća Tuzla nerijetko završavaju pozdravnim govorima SDP-ovih vijećnika “Smrt fašizmu, sloboda narodu” pa je upravo u takvom ozračju protekla i zadnja - održana 11. svibnja 2016. kada  je usvojena “Rezolucija o suprostavljanju podjeli Grada Tuzle i drugih gradova i općina FBIH” u kojoj se traži od OHR-a, Europske komisije i Parlamentarne skupštine BiH onemogućavanje podjele Mostara i ostalih općina u FBiH po nacionalnoj osnovi,  za koju ruke nisu podigli vijećnici iz HDZ-a BiH, SDA, SBB-a, Tuzlanske alternative i Radom za boljitak.

Vijećnica u GV Tuzla Jasminka Mijatović (HDZ BIH) ističe kako je klub vijećnika HDZ-a BiH podnio inicijativu za osudom žrtava svih totalitarnih režima još u jesen 2015. godine.

“Do sad nije uopće dospjela na dnevni red, kao i mnogobrojni zahtjevi i pitanja vezana za položaj Hrvata. Svaka naša inicijativa označena je kao nacionalistička, etiketiraju nas kao nasljednike kojekakvih profašističkih tvorevina zaboravljajući kako ‘Smrt fašizmu sloboda narodu’ i Rezolucija Europskog parlamenta smatra jugokomunističku ostavštinu totalitarnom”, izjavila je za Dnevnik.ba Mijatović. 

Istina je kako multikulturalizam ne dokazuju ni brojke ni postotci bilo kojeg od naroda nego dosljedna  operacionalizacija zadanih ustavnih načela koja Hrvate u BiH tretiraju kao konstitutivan narod neovisno o mjestu življenja i broju pučanstva.

Međutim, istina je i kako  Tuzla može biti  multikulturalna, tolerantna, otvorena, progresivna samo onoliko koliko su institucionalno ravnopravni i njeni Hrvati - sve drugo je  velikobosanska/bošnjačka podvala pseudograđanskih politika, sustavno i orkestirano potiranje prava ravnopravnog i konstitutivnog naroda te licemjerstvo dežurnih čuvara Bosne. 

 

Hrvatska zajednica

Ipak, hrvatska zajednica u Tuzli koherentna je i organizirana, u prvom redu zahvaljujući Franjevačkom samostanu sv. Petra i Pavla  na čelu s gvardijanom, fra Mariom Divkovićem gdje čuvaju i baštine hrvatsko-katoličku tradiciju, ne samo kroz vjerski i duhovni život, nego i društveni i kulturni.

U okviru Franjevačkog samostana smještena je Galerija Kristian Kreković koju su franjevci u suradnji s tuzlanskim ogrankom HKD-a Napredak obnovili 2006. te kroz punih dvanaest godina jednom mjesečno ugostili različite likovne izložbe umjetnika iz BiH i Republike Hrvatske. U Krekovićevoj galeriji godinama već izlažu mnogobrojni sudionici Napretkove Međunarodne likovne kolonije Breške, pokrenute prije 17 godina. Zahvaljujući angažmanu Franjevačkog samostana i upornosti franjevaca Župe Tuzla, u tijeku su radovi na Hrvatskom kulturnom centru sv. Franjo čiju izgradnju financira Vlada Republike Hrvatske koji će tuzlanskim Hrvatima-katolicima  biti jedan od budućih stupova izgradnje njihove kulturne i društvene autonomije.

Osim tuzlanskih franjevaca koji brinu kako za duhovni tako i za kulturni život Hrvata ovog kraja, važan je i organak HKD-a Napredak i Matice hrvatske Tuzla. Prvi broj Hrvatskog glasila – Napretkovog lista objavljen je za Božić 1992.  te od tada kontinuirano prati kako rad tuzlanske podružnice, tako i svih drugih kulturnih, umjetničkih i društvenih organizacija života Tuzlanskih Hrvata.Pored  mjesečnika “Hrvatski glasnik” u nakladi Matice hrvatske redovito se objavljuje i godišnjak Gradovrh – časopis za književno-jezična, društvena i prirodoznanstvena pitanja. Pored Međunarodne likovne kolonije Breške, tuzlanski Napredak poznat je i po tradicionalnim božićnim koncertima, kao i suradnji s brojnim likovnim umjetnicima poput novotravničkog kipara Zdenka Jurišića, mostarskog slikara Maria Šunjića, ljubušanke Tamare Grbavac i dr.

 

 Od Hrvatske zajednice Soli do Općine Soli?

Gradovrh

Gradovrh – mjesto u Gornjoj Tuzli gdje su franjevci došli nakon progona 1541. i izgradili samostan. Poznata je slika čudotvorne Gospe gradovrške Prije četiri godine, gvardijan samostana fra Mario Divković otkupio je zemljište nalazile na kom su se do 1688. crkva I franjevački samostan . Samostan na Gradovrhu u 16. i 17. st. bio je žila kucavica vjerskog, kulturnog i prosvjetnog života Hrvata katolika. Komunističke vlasti nakon Drugog svjetskog rata oduzele su veliki dio crkvene imovine – stara samostanska zgrada prestala je biti vlasništvo franjevaca, časnim sestrama otet je samostan Josipovac nakon čega su protjerane, potom brojna ubojstva franjevaca i civila, zatvori, progoni UDBA-e, zgrada Hrvatskog doma koja je pripadala HKD-u Napredak ( 1949.ukinut) nacionalizirana a danas je u njoj smješteno Narodno pozorište Tuzla. Od 1896. do 1945. Tuzlanski su Hrvati utemeljli Organizaciju radnika Hrvata (1907.), Hrvatski nogomenti klub Zrinjski (1913.), Hrvatsku narodnu zajednicu ( 1907.) kao i mnoge druge udruge s hrvatskim predznakom.

Nakon što je osnovana Hrvatska zajednica Herceg Bosna, uslijedilo je osnivanje Hrvatske zajednice (HZ) Sarajevo, HZ Usora i HZ Soli.  Nažalost, HZ Soli kroz sve ove godine  nije prerasla u Općinu Soli  ali je i dalje prisutna kao politička težnja Hrvata Tuzle.

Paralelno s formiranjem HZ Soli, u ratno proljeće 1992., utemeljena je prva vojna postrojba u Tuzli – 115. HVO-ova brigade Zrinjski koju su činile oko tri tisuće hrvatskih dragovoljaca Tuzle, Lukavca, Živinica i drugih mjesta.

U jeku ratnih sukoba 1994. godine, odlukom predsjednika Republike BiH, Alije Izetbegovića, zatraženo je potčinjavanje HVO-ove brigade Armiji BiH, kao i skidanje oznake HVO-a.  Izbjegavši sukob s Armijom BiH na području Tuzle, 10. siječnja 1994. brigada se ugasila a njeni su  bojovnici sudjelovali u obrani Brčkog i drugih krajeva Posavine.

Općina Soli bi u mnogome doprinijela političkoj ravnopravnosti tuzlanskih Hrvata koji od 65 naselja u Tuzli u njih čak 32 imaju apsolutnu hrvatsku većinu. Ta naselja tvore jednu teritorijalno povezanu cjelinu i formiranjem Općine Soli, Hrvati bi na taj način osigurali zastupljenost u institucijama Grada Tuzla kroz mjesne zajednice, a potom i na županijskoj razini.  Kroz Općinu Soli Hrvatima bi bilo omogućeno sve ono što im po slovu Ustava i pripada ali zbog velikog političkog pritiska SDP, SDA i OHR-a, još uvijek nije moguće ostvariti, kako u Tuzli tako i u cijeloj BiH.

 Općina Soli osim novog općinskog središta, ekonomskih ulaganja, poticanja seoskog gospodarstva i privatnog poduzetništva, osnovala bi svoje osnovnoškolske i srednjoškolske obrazovne institucije, unaprijedila zdravstvenu i socijalnu  zaštitu  te na ovaj način spriječila iseljavanje hrvatskog stanovništva.

Bez obzira na mnogobrojne političke pritiske i dekonstituiranje hrvatske političke zajednice, kako na razini  BIH, pa tako i u Tuzli – ideja o Soli živi od 1992.

 

Medijski mrak

Zbog financijskih i pravnih problema, nekadašnji Radio Soli (osnovan 1995.), s emitiranjem programa na hrvatskom jeziku prestao je 2011. godine, a danas tuzlanski Hrvati žive u medijskom mraku budući da na RTV Tuzla program emitira na bosanskom jeziku i vrlo rijetko producira sadržaj vezan za Hrvate. Misiju Radia Soli, nastavili su članovi udruge Društvo Breščana kroz Zavičajni radio Breške kojeg je moguće slušati na online streamingu.

Osim Radia Soli, tuzlanski su Hrvati nekadašnje Amatersko pozorište 16 August – Husino, devedesetih preimenovali u Hrvatski teatar Soli čiji je inicijator i osnivač, nekadašnji dekan Akademije dramskih umjetnosti u Tuzli (danas redoviti profesor na ADU Tuzla), Vlado Kerošević.

“Pri Hrvatskom teatru Soli, 2002. osnovali smo scenu Teatar kabare Tuzla koji je svojevrsna platforma studentima Akademije dramskih umjetnosti, na sceni Teatra kabare studenti izvode diplomske predstave, monodrama, završne radove itd. Već 14. Godinu zaredom, organizatori smo TKT FEST-a, festival akademskog teatra koji počinje na Svjetski dan teatra i traje 10ak dana. “, navodi Kerošević i dodaje kako trenutačno izvode šest repertoarskih predstava, a godišnje produciraju pet premijernih izvedbi. 

Jasno je kako tuzlanski Hrvati katolici kroz vjerske i kulturne institucije čuvaju suštinski identitet međutim u gradu za kojeg “ljevičari” vole reći kako je “BiH u malom”, doživljavaju političko-društveni i institucionalizirani progon – apstraktni građani koji u borbi za pripadajuća im prava, po uobičajenoj matrici, postaju “djeljitelji i mrzitelji Bosne”.

( Ovaj tekst napisan je  01.06.2016. godine )

Dnevnik.ba

Tagovi:

Article_Bottom_970x250