Article_Top_970x250

Je li Izetbegović upravo prihvatio Čovićevu ruku pomirenja i ima li figu skrivenu u džepu?

hrvatsko-bošnjački odnosi

Je li Izetbegović upravo prihvatio Čovićevu ruku pomirenja i ima li figu skrivenu u džepu?

ruj 14, 2018

Piše: Jurica Gudelj

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Nakon više godina ovih dana se dogodilo da jedan bošnjački lider govori pozitivno, makar i uvijeno, o nekom hrvatskom političaru, odnosno hrvatskoj politici.

Bakir Izetbegović, predsjednik SDA i bošnjački član Predsjedništva BiH pozitivno se izjasnio o otvorenom pismu čelnika Hrvatskog narodnog sabora BiH Dragana Čovića i Bože Ljubića, kazavši kako je to „dobar put“.

Čović i Ljubić, podsjećamo, nedavno su uputili otvoreno pismo bh. javnostima, pa i bošnjačkoj, u kojem su pozvali na suradnju i relaksaciju međunacionalnih odnosa, pozvali su na ustavno domoljublje prema BiH i na ubrzavanje euroatlantskog puta naše zemlje. Također, Čović i Ljubić su priznali i greške koje su počinili Hrvati u odnosu s Bošnjacima a ključna je poruka da očekuju od Bošnjaka da ne čine Hrvatima ono što ne bi htjeli da Hrvati urade njima.

„Poruka je dobra. Bilo bi dobro da je došla prije tri godine. Da su se ponašali prije tri godine ili zadnju godinu u skladu sa tom porukom. Recimo, čemu zaustavljanje ugovora s Islamskom zajednicom, čemu neki postupci u odnosu na politiku Zagreba ili Beograda, gdje se igra u njihovu korist, a ne u korist ove zemlje. Malo je zakašnjelo, ali Bože moj. Ako to tako ostane u sljedećem periodu, jedan takav zreli stav, mene će to obradovati. Ona ima i svoje taktičke razloge, naravno, pred izbore, da se malo demobilišu neki Bošnjaci koji su se naljutili na gospodina Čovića i koji bi mogli sad da daju glas gospodinu Komšiću zbog toga. Mislim da je to tako jedan međupotez pred same izbore. Ali, rečeno je. Svakom procesu prethodi riječ. Ovo je lijepa riječ, mogla bi da prethodi jednom lijepom procesu“, rekao je Izetbegović.

Iz njegovog je odgovora razvidno kako on, iako načelno pozdravlja i prihvaća ispruženu hrvatsku ruku pomirenja, ipak ima i dozu zadrške. Naime, jasno je kako je nestalo povjerenja između Hrvata i Bošnjaka pa i između njihovih političkih predstavnika. Stoga Izetbegović ni ne smije javno pohvaliti neki potez Čovića, Ljubića i drugih hrvatskih političara.

Ipak, da mu je potpuno jasno što je pravi uzrok urušavanja međunacionalnih odnosa u FBiH vidljivo je iz sljedeće rečenice.

„Mi sigurno nikada nismo, niti ćemo, pokušavati da vladamo kao veći narod u odnosu na hrvatski korpus. Jer to je način, to je put da se uništava ova zemlja, da se Hrvati guraju u suradnju sa radikalnim Srbima“.

I Izetbegović i njegov prethodnik na čelu SDA Sulejman Tihić nikada otvoreno nisu podržavali projekte gaženje hrvatske izborne volje i formiranje vlada bez hrvatskog izbornoga legitimiteta. Predvodnici tih procesa su redoviti bili militantni bošnjački ljevičari, odnosno bosanski unitaristi koji su svi redom izašli ispod skuta Zlatka Lagumdžije i njegovoga SDP-a.

No, u međuvremenu je u bošnjačkoj javnosti stvoreno ozračje u kojem je „zabranjeno“ govoriti o tomu da se Hrvatima gaze njihova politička prava i od toga ne može pobjeći ni Izetbegović.

Tako on na pitanje „koliko je ta priča o majorizaciji Hrvata realno utemeljena“, odgovara sljedeće:

„Ma, nije. Da vam kažem, brojke to potpuno demantirau. Prije svega, Hrvati majoriziraju druge tamo gdje su oni većina u kantonima, gdje imaju 50-60 posto, pretvore to u 100 postotnu vlast. U FBiH, gdje ih je nekih 22 posto, imaju 40 posto pozicija, to je značajan broj pozicija. Dakle, nerazmjerno više imaju ministara i naniže te bitne pozicije. Drže poluge čitave. Recimo financije, kompletnu vertikalu financija, dugo, od Daytona do danas. Dalje, na državnom nivou mislim da je Hrvata nekih 12 posto, imaju paritet, dakle 33 posto, stotine pozicija. Tako da to zaista ne 'pije vode', ne stoji takva tvrdnja hrvatske strane“.

Izetbegović ovdje pokazuje kako ipak nije do kraja spreman prihvatiti da „ne čini Hrvatima ono što ne želi da Hrvati čine Bošnjacima“. Naime, hrvatska majoriziranost se ogleda u tomu da se Hrvatima sustavno oduzima pravo na izbor vlastitih političkih predstavnika kao i u činjenici da se bošnjačka većina u parlamentima ponaša kao da su FBiH i BiH jednonacionalne države i ne uvažavaju postojeće različitosti.

 „Mislim da se gospodin Čović i HNS boje da bi moglo doći do toga (majorizacije, op.a.), jer Bošnjaka je tri ili u perspektivi četiri puta više nego Hrvata, da bismo mi mogli početi tako da im biramo predstavnike na raznim nivoima i zato je pomalo i bio neki jak pritisak s njegove strane u ovom mandatu kad je bio neizbježan da neke stvari, kako on vidi, definitivno riješi za hrvatski korpus“, rekao je Izetbegović.

No, opet kasnije kroz intervju je pokazao da mu je jasna dinamika međunacionalnih odnosa u BiH i to odgovarajući na pitanje o odnosu Čovića s Dodikom.

„Čović u principu s nama surađuje. Samo ono što je dobro, što se odradi, to se podrazumijeva. Dakle, gdje je sprega u vezi EU, NATO-a, a incidentno je ono što uradi s Dodikom. I ljudi se naravno boje toga da bi gospodin Čović ustvari mogao da počne da koristi dalje, da pojača taj mehanizam pritiska na nas, koji je on samo povremeno pokazivao u ovome mandatu. I mislim da je to bila njegova greška. Dakle, Hrvati žive izmiješani sa Bošnjacima, njima je živjeti sa nama. Oni prije svega treba sa nama da se dogovore, da relaksiraju te odnose, da ne pokušavaju ucjenom, pritiskom na bošnjačke političare rješavati stvari, jer uspjeti neće. I nadam se da neće u tom smjeru krenuti ako bude ponovo izabran“, rekao je Izetbegović uz nekoliko redaka uobičajenog folklora za bošnjačku javnost i ponavljanje fraza kako neće biti trećeg entiteta, treće izborne jedinice niti ičega „trećeg“. Sve „treće“ je u BiH, prema Izetebgoviću, zabranjeno.

„Ja se nadam da će gospodin Čović, na liniji onoga što ste maloprije spomenuli - otvorenog pisma - zaista tako djelovati u odnosu na Bošnjake, prije svega sa patriotima ove zemlje se dogovoriti i raditi ono što je dobro za sve, pa i za Srbe“, zaključio je Izetbegović.

Inače, nakon više godina ovo je prvi put da bošnjački lider govori zapravo pozitivno, makar i uvijeno, o nekom hrvatskom političaru, a posebno o Čoviću.

Naravno, nije realno očekivati da se hrvatsko-bošnjački odnosi odmrznu preko noći i da se riješe sva otvorena pitanja, no nekako se mora krenuti.

Zbog toga ohrabruje činjenica da je Bakir Izetbegović smogao snage otvoreno reći da on, njegova stranka a ni Bošnjaci ne trebaju majorizirati Hrvate i uzurpirati im političke pozicije.

Preostaje nam vidjeti što pak o tomu misli Izetbegovićevo biračko tijelo, jer birači SDA su svojevrsna „tiha većina“ kod Bošnjaka. Isto tako, ostaje vidjeti hoće li Izetbegović ostati dosljedan onomu što govori jer već jednom je SDA pokazila svoja načela i bila je dijelom platformaške Vlade FBiH, iako je tada Tihić govorio da se to ne treba raditi…

Dnevnik.ba

 

Article_Bottom_970x250