Srpsko političko vodstvo 31. svibnja 1992. donosi naredbu kojom je nesrpsko stanovništvo dužno izvjesiti bijele plahte na svojim domovima, a na ruci istaknuti bijelu traku tijekom kretanja u gradu.
Piše: Ivan Volić
Fotograije mladića pored žice iz logora Omarska, Keraterm i Trnopolje obišle su svijet. Ali, na njima se nisu mogle vidjeti žene koje stoje iza žice. A bile su u logorima. Srpski vojnici svaki put pažljivo su ih skrivali pred očima stranih novinara.
O svom iskustvu u Omarskoj prva je progovorila Jadranka Cigelj. Intelektualka, prvanica kojoj je Zagreb pisao kao mjesto rođenja na osobnoj karti. U Omarsku je odvedena 14. lipnja. Razlog - zato što je Hrvatica.
O silovanju i svakodnevnim poniženjima koje je proživljavala s ostalim zatočenicama pisala je u svom romanu „Apartman 102.“ Autobiografski roman, simbolično nazvan po sobi u kojoj su bile smještene žene tijekom boravka u logoru, prvi je progovorio o ženskoj strani rata u Bosni i Hercegovini.
Apartman 102 je vrlo vješto ukomponiran tako da kada pomislite da niste spremni za sljedeću stranicu logorskog užasa, autorica svjedočenje prekida crticama iz života svoga sina koji iz dječje perspektive promatra rat, ali ipak daje realnu sliku prijedorske tragedije.
Nakon izlaska iz logora, 8. kolovoza 1992., Jadranka Cigelj postaje svjesna da joj proživljena trauma ne smije odrediti život te počinje raditi na projektu „Glas žrtve – glas za žrtvu“. Prikuplja iskaze ratnih stradalnika, a na brojnim svjetskim televizijama govori o strahotama Omarske i ženskom iskustvu rata. Održala je niz predavanja pred američkim i eurospkim parlamentarcima, svjedočila u Haagu i radila na pravnoj inicijativi da se silovanje okarakterizira kao ratni zločin.
Prijedor zauzima drugo mjesto po masovnosti zločina u Bosni i Hercegovini. Prema Istraživačkom dokumentacijskom centru u Prijedoru je stradalo 5209 ljudi, među kojima je veliki broj prijedorskih Hrvata. Ipak, Briševo kao mjesto najvećeg hrvatskog stradanja u proteklom ratu, često izostane pored Grabovice, Trusine, Doljana... Je li riječ o nedovoljnoj empatiji s prijedorskim Hrvatima? Čini se daje u našoj kolektivnoj svijesti Prijedor još uvijek previše udaljen da bismo ga prepoznali kao jedan od gradova gdje su Hrvati dali nemjerljivu žrtvu. O toj žrtvi možda najbolje govori Apartman 102 koji je puno više od ukoričenog ratnog iskustva i zaslužuje svoje mjesto među vrhovima ratne proze. Može se reći da je to roman o nesalomljivosti ljudskog duha, otporu i moralnoj pobjedi nad onima koji su provodili sustavno iživljavanje nad nesrbima u prijedorskoj općini.
Za svoj rad Jadranka Cigelj nagrađena je priznanjem „Ludovic Trarieux“ Francuske odvjetničke komore iz Bordeauxa. U listopadu 1995. godine austrijski „Der Standard“ proglašava je osobom godine, a američki ženski časopis „Ms“ uvrštava je među sedam žena koje su označile stoljeće. Danas kao umirovljenica živi u Zagrebu.
Dnevnik.ba