Na više od 500 metara nadmorske visine, skriveno od gradske buke i svih užurbanih životnih ritmova, smjestilo se jedno brdo. Nekad je bilo poznato pod nazivom Brdo, a 1848. spominje se naziv “Bardo in Drinovczi”. Danas je to Drinovačko Brdo, smješteno iznad Drinovaca, na području općine Grude, piše Večernji list BiH. Pogled koji puca na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Stoga nas ne iznenađuje potez Stipe Arambašića koji je otišao u Njemačku, ne da bi ostao kao što mnogi naprave nego da bi se jednom vratio. Selimo se na još veći vrh Drinovačkog Brda, u zaseok Arambašići, koji je na 620 metara nadmorske visine.
Pozitivne priče
Za ekipu Večernjeg lista Arambašić je ispričao svoju povratničku priču da bi dokazao da u Hercegovini ima i onih pozitivnih. Defetizam, prihvaćanje poraza bez borbe, koje je zavladalo jer je “svugdje bolje nego ovdje”, potrebno je maknuti iz Hercegovine, a ovakvim primjerima to se može učiniti. Ako su kroz stoljeća naši stari u još gorim uvjetima ovdje preživljavali, nema razloga da danas, u moru mogućnosti, bude drukčije. Stipe je mlad čovjek, sretno oženjen sa svojom Antonijom. Imaju sinove Karla, Davida i Petra. - Počeo sam ozbiljan posao oko uzgoja svinja, krava i ovaca. Rad na poljoprivrednom gospodarstvu već je odavno obiteljska tradicija, međutim, odlučio sam ga povećati, proširiti kapacitete - govori nam Stipe u uvodu. A nije bilo tako davno kad je kao profesionalni rukovoditelj dizalice radio u Njemačkoj. - Radio sam na nekoliko projekata izgradnje vjetroparkova, novac koji sam tu zaradio uložio sam u mehanizaciju kako bih zaokružio kompletan ciklus u proizvodnji na svojoj farmi - govori nam vrijedni i poduzetni Stipe. Njegova farma danas je brojčano itekako bogata. - Sad broji nešto više od 70 grla goveda, imam i četiri svinje koje donesu oko 80 mladih svinja na svijet. Imam i tri krave za proizvodnju mlijeka i sira, 20 ovaca te 20 košnica pčela - govori nam Stipe. Ističe da obrađuje više od 50 duluma zemlje i još više travnatog zemljišta na kojem prikuplja sijeno. Ima i kvalitetnu pomoć svojih žena, najvažnijih u njegovu životu, što je danas, mogli bismo reći, i rijetkost. - Pomažu mi supruga Antonija i majka Dušanka - govori nam Stipe, a u glavi nam se vrti pjesma Mate Bulića kad glavni lik u tuđini poželi opet pohitati svome domu, svojoj majci: “Još se uvijek iz sna budim često jer ja nisam gdje je meni mjesto, majka sina nije dugo srela, ti poleti do nje ptico bijela”.
Stočni fond
U svojoj Hercegovini, tvrdi, nema nikakvih problema s tržištem. - Sve što proizvedem, i prodam - priznaje nam Arambašić i ističe ono što sve Hercegovce uglavnom muči, a radi se o administrativnim poslovima. Dok neki obilato dobivaju potpore iako skoro ništa nemaju, Stipe, osvjedočeni poljoprivredni poduzetnik, dosad nije imao takvu pomoć. - Ono u čemu se ne snalazim je administracija jer dosad nikad nisam dobio nikakvu potporu od države, čisto jedan stimulans da nastavim razvijati ovaj posao i povećavati kapacitete. Rekao sam gore da se od ovog može živjeti, ali država mora prepoznati nas koji želimo i povećavati proizvodnju i zapošljavati te se širiti na tržištu. Kod nas je skup proces ići na te natječaje, ali, evo, prisiljen sam. Sada sam u procesu kupnje državnog zemljišta kako bih stavio stočni fond u sustav poticaja i to je jedini način da zadovoljim procese. Međutim, kako god bude, ja nastavljam vrijedno raditi - ističe Stipe. Za kraj smo ga još jednom vratili na temu “obećane zemlje”. - U Njemačku se više ne namjeravam vraćati, iako poziv bivšeg poslodavca stoji. Sada bih mogao imati jedan projekt koji bih radio četiri mjeseca. Ali, ovdje mi je obitelj, ovdje je dom, ovdje je moja “obećana zemlja”, moja Hercegovina - završava Stipe za kraj ovoga razgovora.
Dnevnik.ba