Piše: Milan Šutalo / Hrvatski Medijski Servis
Ustav, naime, osigurava konstitutivnim narodima ravnopravno upravljanje Bosnom i Hercegovinom, a izvorni Daytonski Ustav Hrvatima i Bošnjacima jednakopravno upravljanje hrvatsko-bošnjačkim entitetom Federacijom BiH. U Ustavu ne postoje manjine i većine. Dom naroda Parlamenta FBiH je predstavništvo konstitutivnih naroda i drugi zakonodavni dom bez čije potvrde po Ustavu ne može stupiti na snagu ni jedan zakon kojeg usvoji Zastupnički dom. Ta dva doma su po Ustavu, dakle, ravnopravna. I u tome se ogleda balans građanskog i nacionalnog.
Istina, ustavnu jednakopravnost Hrvata narušio je bivši visoki predstavnik Wolfgang Petritsch nametanjem amandmana početkom ovog stoljeća, kojima im je oduzeo paritet u Federaciji, a u Domu naroda Bošnjacima omogućio izabrati trećinu izaslanika (6) u Klub Hrvata. S tom trećinom, Petritsch je propisao, Bošnjaci mogu preuzeti svu vlast u Federaciji BiH. Što su oni u dva navrata i činili.
Četiri godine nakon što je 2016. Ustavni sud BiH presudio kako je nametnuti Izborni zakon BiH protuustavan i da svaki narod ima ustavno pravo u potpunosti izabrati one koji će ga predstavljati u Federalnom Domu naroda, ali i na svim drugim “administrativno-političkim razinama”, (što uključuje i Predsjedništvo BiH, op. autora), a Izetbegović se s Čovićem, potpisujući mostarski sporazum, u lipnju ove godine, uz međunarodne svjedoke, obvezao presudu Ustavnog suda pretvoriti u odredbe Izbornog zakona, od lidera SDA stiže nova ponuda Hrvatima. Ona u podtekstu glasi: “Može ostati sve po starom. Mi vam nakon izbora 2022. izaberemo šest izaslanika u Klub Hrvata Federalnog Dom naroda, baš onako kako je moj “Faktor” napisao, pa vi onda odlučujte koliko hoćete. A možemo vam i dopustiti da izaberete svih 17 izaslanika u Dom naroda, ali da ni o čemu ne odlučujete. Pa vi birajte”.
Izetbegović je riješio zaigrati otvorenih karata. U posljednjih tjedan dana, čak tri puta je ponudio Hrvatima: Dat ćemo vam u hrvatsko-bošnjačkom entitetu FBiH onoliko prava koliko Bošnjaci i Hrvati imaju u (po izvornom dejtonskom Ustavu) srpskom entitetu - Republici Srpskoj. Možete u Domu naroda ulagati veto na zakone koje donese (bošnjačka) većina u Zastupničkog doma Parlamenta FBiH, koje će vam “probosanska većina” u federalnom Ustavnom sudu obarati.
Drugim riječima, lider SDA od hrvatskih političara traži da mu u miru predaju ono što je vojska Hrvata u BiH - HVO - obranila u ratu. I što je krvlju plaćeno. I narod i teritorij i pravo na suupravljanje Bosnom i Hercegovinom i hrvatsko-bošnjačkim entitetom.
Još se čeka konkretan odgovor hrvatskih političara na tu Bakirovu ponudu. Mogu je odbiti ili ju prihvatiti - ako im je, što bi narod rekao, “švraka mozak popila”.
Čelnici hrvatskih stranaka, članica Hrvatskog narodnog sabora, sada bi trebali, kao u “Milijunašu” Bakira i ostale bošnjačke političare još jednom upitati: Je li to vaš konačni odgovor? Pa, ukoliko pozitivno odgovore, pokrenuti “brakorazvodnu” parnicu. Pa, nije Federacija bogomdani entitet, već mirovni sporazum potpisan prije 26 godina. Njime je okončan bošnjačko-hrvatski rat, kojeg Hrvati nisu izgubili, niti potpisivanjem sporazuma u Washingtona prihvatili biti nacionalna manjina u bošnjačkom entitetu.
Washingtonski sporazum nisu potpisali nikakvi građani, već predstavnici dvaju entiteta - de facto bošnjačkog - Republike BiH i de facto hrvatskog - Hrvatske Republike Herceg Bosne. Njime su se obvezali stvoriti zajedničku federalnu jedinicu na prostoru BiH na kojem su u tom trenutku Bošnjaci i Hrvati činili većinsko stanovništvo i jednakopravno upravljati tom administrativnom jedinicom. Bošnjaci su u dva navrata pogazili Washingtonski i Daytonski sporazum, uspostavljajući izvršnu vlast u FBiH bez predstavnika Hrvata i tri puta Hrvatima birali člana Predsjedništva. I opet će, otvoreno najavljuju.
E pa, više neće moći - trebao bi biti jednoglasan odgovor stranaka okupljenih u Hrvatski narodni sabor. Ako ne može ravnopravno, onda treba konstatirati da su bošnjački političari odlučili razvrgnuti hrvatsko-bošnjački brak, jer Hrvati nisu u Washingtonu i Daytonu prihvatili biti njihovi podanici. I vratiti se na stanje prije Washingtona i Daytona. Ponovo proglasiti i reuspostaviti entitet u kojem će Hrvati biti većina. I u kojem će, po Bakirovoj ponudi, Bošnjaci moći štiti vitalni nacionalni interes.
To je, čini se, ono što Izetbegović opetovano i uporno, neizravno, zaziva. Pa, zašto tu ponudi ne prihvatiti.
A ukoliko Bošnjaci krenu uspostavljati vlast na prostoru koji nije njihov, morat će se prije toga suočiti s činjenicom da je hrvatski narod sada u puno povoljnijem položaju nego 1993., jer iza sebe imaju Republiku Hrvatsku, članicu EU i NATO-a, na čijem čelu nisu ni Mesić ni Račan, već Milanović i Plenković koji će jednako odlučno reagirati na svaku ugrozu njihovih sunarodnjaka u BiH. I ako su se 1993. uspjeli obraniti od bošnjačke agresije, obranit će se, ako budu napadnuti, opet
Dnevnik.ba