Article_Top_970x250

Ivan Baćak za Dnevnik.ba: Stabilna i sigurna Hrvatska jamac je hrvatske sigurnosti u BiH

intervju

Ivan Baćak za Dnevnik.ba: Stabilna i sigurna Hrvatska jamac je hrvatske sigurnosti u BiH

srp 02, 2020

Piše: Jurica Gudelj

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Ivan Baćak, kandidat HDZ-a za 11. izbornu jedinicu u intervjuu za Dnevnik.ba govori o svojoj viziji politike koju Hrvatska treba voditi prema BiH, napadima na konstitutivnost Hrvata u biH, iznio je svoje mišljenje o Miloradu Dodiku, Željku Komšiću i bošnjačkoj politici. Također, iznio je i svoje viđenje demografske obnove bh. Hrvata a prokomentirao je i druge teme.

Gospodine Baćak, kako ste zadovoljni onime što su HDZ-ovi zastupnici iz 11. izborne jedinice uradili u prošlom mandatu?

Moram priznati da nisam pratio u detalje, ali načelno mi se čini da su gospoda Raguž i dr. Ljubić učinili što su mogli. Rad u raznim saborskim povjerenstvima i odborima javnost ne vidi a taj dio poznajem više i bolje nego kako su se njih dva prikazala u javnim nastupima u sabornici. Cijenim da su i Raguž i Ljubić bili jako angažirani, a gosp. Ljubića sam, kao predsjednika Odbora za Hrvate izvan Hrvatske, susretao na raznim događanjima koje je uglavnom organizirao Ured za Hrvate izvan Hrvatske. Zbog svega toga moram priznati da sam bio iznenađen kada sam vidio da Željko Raguž nije i ovaj put HDZ-ov kandidat na listi za 11. izbornu jedinicu. Da bi se bilo kakav ozbiljniji rezultat postigao u takvim institucijama kao što je Hrvatski Sabor, jedan mandat je ipak premalo.

 

Što biste, u slučaju ulaska u Sabori, Vi uradili drugačije u odnosu na svoje prethodnike?

Prije svega bih svoj rad više prezentirao u javnosti, navlastito biračima koji bi mi dali povjerenje na izborima. To ni jedan zastupnik do sada nije uradio, ali bih kako sam ovih dana više puta izjavio i ugradio u svoj „mini program“, otvorio ured u Mostaru i uredovne dane u Ljubuškom, Tomislavgradu, Jajcu, Usori, Banja Luci, Orašju i Sarajevu po potrebi. Također bih više koristio društvene mreže kako bi mladi, i ne samo mladi, mogli slati svoje prijedloge, razmišljanja, kritike i sugestije. Jer u tomu i jest bit narodnog zastupanja.

 

Kakva treba biti politika RH prema BiH i prema Hrvatima u BiH?

Svi Hrvati, bez obzira na to gdje i u kakvom statusu žive, jesu pripadnici jednoga i nedjeljivoga hrvatskog naroda. Hrvati izvan Republike Hrvatske su Hrvati u Bosni i Hercegovini kao ravnopravan, suveren i konstitutivan narod (Hrvati u Bosni i Hercegovini) , pripadnici hrvatskih manjina u europskim zemljama (hrvatske manjine) , te Hrvati iseljeni u prekooceanske i europske zemlje i njihovi potomci (hrvatsko iseljeništvo).

Politika RH prema BiH treba biti kakva i jest. Mora voditi računa kako ne bi zanemarila ni jedan segment života u kojemu Hrvati iz BiH očekuju pomoć, a prije svega to se odnosi na kulturu i umjetnost, očuvanje hrvatskoga jezika, obrazovanje, znanost, školstvo i šport, zdravstvo, gospodarsku i regionalnu suradnju, medije, demografiju i druga područja od interesa. Treba nastaviti suradnju u području kulture, obrazovanja i znanosti, ali naglasak uvijek mora biti na jačanju kapaciteta hrvatskih institucija u BiH kako bi same mogle opstati. Također, ako dođe, a lako može doći do novih razgovora o budućnosti BiH, jer ovakva kakva jest država BiH jednostavno nije održiva, tada RH mora stati čvrsto iza onih koji budu branili hrvatske interese. Ne smije se više nikada dogoditi da na čelo RH dođu osobe spremne prodati svoju braću, da u izvršnoj vlasti bude takvih dužnosnika koji, zbog nedostatne svijesti o važnosti opstanka Hrvata u BiH, nisu spremni u svakom trenutku biti na raspolaganju našim povratnicima, našim mladima koji žele studirati u RH itd. Ipak, važnije od svega je da RH nastavi snažno zastupati naše stavove tamo gdje nemamo predstavnike Hrvata iz BiH, da koliko može, u raznim euroatlantskim vojnim i civilnim strukturama, nastavi tumačiti položaj Hrvata u BiH i uvijek snažno zagovarati našu potpunu ustavnu zaštitu unutar BiH, kao i zaštitu hrvatske manjine na području Vojvodine, Crne Gore i Srbije.

 

Promatra li Hrvatska nijemo proces dekonstituiranja bh. Hrvata?

Znate dobro kako je proces dekonstituiranja Hrvata u BiHpočeo davno, možemo kazati odmah nakon prve godine implementacije Daytonskog sporazuma, kasnije nadograđivanog kroz izmjene nametnute u Bonnu, potom godinama, raznim izmjenama doveden do svoje suprotnosti. Ako i možemo govoriti o „slovu“ Daytonskog mirovnog sporazuma, duh tog sporazuma smo izgubili negdje na bespućima bosanske i svjetske zbiljnosti. Poznajući sve te elemente, ne možemo kazati da Hrvatska nijemo promatra proces dekonstituiranja Hrvata u BiH. Zapravo se, koliko poznajem i koliko sam mogao pratiti rad aktualne Vlade premijera Andreja Plenkovića, odavno nije činilo više na zaustavljanju toga procesa. O takvim stvarima se, naravno, ne izvikuje po trgovima nego ih se radi onako kako zahtijeva diplomacija, daleko od očiju javnosti. Mogli smo se također uvjeriti i koliko Hrvatima iz BiH znači imati svoga zastupnika, odnosno zastupnicu u EU Parlamentu. Sa Željanom Zovkom sam prije 20 godina radio u Uredu hrvatskog člana Predsjedništva BiH, te se kao negdašnje kolege rado sretnemo i danas. Cijenim da ona radi izvanredan posao i da ćemo imati prigodu čuti još puno dobrih vijesti o njezinom angažmanu. Mogu to posvjedočiti brojni novinari, branitelji, mladi koje je ona kroz svoje dosadašnje djelovanje pozivala u Brisel i upoznavala s radom EU Parlamenta. Spominjem samo neke činjenice, ali se nikako ne bih složio s konstatacijom kako Hrvatska nijemo promatra proces dekonstituiranja Hrvata u BiH.

 

Je li potencijalni gubitak hrvatske konstitutivnosti u BiH zapravo izravna prijetnja državi Hrvatskoj?

Prije svega, zamrznem se kada čujem takvo pitanje, jer u mojoj glavi nema mjesta za takvu opciju kao što je gubitak hrvatske konstitutivnosti. Podsjetit ću da je, prema nekim povijesnim izvorima, još ZAVNOBiH definirao BiH na načina da je kazao da „BiH nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, nego je i srpska i hrvatska i muslimanska“. To je tako bilo, tako će i ostati jer onaj tko bi se usudio srušiti takve temelje na kojima počiva BiH, srušio bi samu državu.

 

Kako gledate na fenomen Komšić? Što nam ta pojava kazuje o međunacionalnim odnosima u BiH?

Ne postoji nažalost svijest kod brojnijeg naroda što znače ovakvi eksperimenti u demokraciji. Još od njegova prvoga izbora pisao sam da će se takvo poigravanje s „demokracijom“ obiti o glavu onima koji su posegnuli za mehanizmom preglasavanja. Poučen takvim iskustvom, u programu sam izdvojio upravo da ću se zalagati za relaksaciju odnosa s predstavnicima Bošnjaka kao i sa Srba u BiH. Ne zaboravimo kako u BiH govorimo o pravima naroda, a u RH o pravima nacionalnih manjina, srpske, bošnjačke i drugih. Radeći u kabinetu župana, između ostaloga i po pitanjima nacionalnih manjina, čuo sam ne jedanput istinsko oduševljenje predstavnika tih manjina njihovim privilegiranim položajem u RH. Upućeni smo stoljećima jedni na druge te drugog puta do suradnje jednih s drugima, jednostavno nema. U slučaju Komšić i sličnim primjerima samo se na svijesti brojnijeg naroda o potrebi uvažavanja malobrojnijih, može dugoročno graditi povjerenje koje je opet preduvjet svake„mirne Bosne“.

 

Kako komentirate činjenicu da je hrvatska politika u BiH trenutno bliža Banja Luci nego Sarajevu?

Možda se to tako samo čini jer je u mainstream medijima u BiH cilj prikazati sliku međunacionalnih odnosa između predstavnika tri naroda upravo na takav način. Možda je i do osobnosti trenutačnih političkih vođa. Koliko sam osobno uspio upoznati Milorada Dodika, s njim ne možete ne surađivati. Možete se naljutiti, prestati razgovarati neko vrijeme, ali vas on neće pustiti na miru dok ne počnete ponovno razgovarati i dogovarati se. Možda je problem što on dogovor vidi isključivo kao volju jedne strane. Primjerice, kada se govori o potrebi pravednijeg preuređenja BiH kao preduvjetu opstanka tako nestabilne državne strukture, on će rado priznati kako su Hrvati obespravljeni u Federaciji, ali ne će ni spomenuti Republiku Srpsku.Ispada, u očima javnosti kako je on jedini istinski „odvjetnik“ Hrvata u BiH, a što zapravo radi: „baca kost“ između predstavnika hrvatskog i bošnjačkog naroda. Ponekad me on podsjeća na dobrovoljnog davatelja tuđe krvi. S druge strane, predstavnici Bošnjaka, s jedne strane djeluju kao da imaju teški kompleks od hrvatskih političara na bilo kojoj razini, a s tim i potrebu stalnog dokazivanja kako su oni „jači“ brat ili gazda u kući. Da skratim, nadam se da u sva tri naroda dolazi vrijeme novih političara, neopterećenih ratnim zbivanjima nego svjesnim potrebe izgradnje europske države koja će štoprije uhvatiti korak s razvijenijim zemljama EU.

Kako Zagreb može pomoći zaustavljanju iseljavanja Hrvata iz BiH?

Koliko sam vidio rijetki kandidati s bilo koje liste govore o tomu, a to je uistinu pitanje svih pitanja. Brojni su primjeri i načini kako se može pomoći Hrvatima u BiH. Osobno ću se, ako dobijem povjerenje birača kao zastupnik u Hrvatskom Saboru zalagati  za promicanje razvoja gospodarstva kroz međunarodnu suradnju i projekte s financiranjem iz EU fondova. U jednom takvom projektu sam već rubno uključen u okviru Interreg programa u kojemu sudjeluju RH, BiH i Crna Gora. Nužno je, također, bolje povezati uprave Hrvatskih cesta i Hrvatskih autocesta s Cestama FBiH kao i županijske uprave cesta iz SDŽ i DNŽ sa županijskim upravama za ceste u HB županiji, ZH županiji i HN županiji.

Naime, već odavno su u izradi projekti za brze ceste od izlaska iz Mostara, preko Širokog i Gruda do Imotskog i spoja te brze ceste na čvor autoputa u Zagvozdu. Ili primjerice, brza cesta od Trilja do graničnog prijelaza Kamensko, kao i konačno dovršenje ceste preko malograničnog prijelaza Vaganj do triljskog i sinjskog zaleđa. Ne kažem da tu zakonodavna vlast ima ikakve ovlasti, ali vjerujte, ponekad je dostatno povezati odgovorne i podsjećati ih s vremena na vrijeme, kako ne bi došlo do zastoja na nekom projektu. Zadnje, ali ne i najmanje važno, jest angažman na razvoju programa demografske obnove i revitalizacije Hrvata u BiH.

Prošle su zlatne godine oslanjanja gospodarstva na turizam i popratne djelatnosti. Kako u Dalmaciji, tako i na područjima Herceg-Bosne, moramo se okrenuti proizvodnji zdrave hrane. Spomenut ću ovdje izvrstan primjer Podravke koja je u Kruševu kod Mostara krenula s izgradnjom pogona za preradu voća i povrća. To je samo jedan dio širega plana tog investitora, koji će se širiti i na područje Rame, Tomislavgrada i juga Hercegovine, zapravo svugdje gdje za to bude interesa. Čestitam vodstvu te tvrtke na tako mudrom poslovnom i nacionalno prepoznatljivom projektu. Neka to bude primjer i drugim uspješnim tvrtkama u RH, a s druge strane, naši načelnici i gradonačelnici od Neuma do Orašja se moraju fleksibilnije odnositi prema investitorima, biti im pri ruci, ako treba imati projekt-menadžera za svaki veći projekt koji će biti njihov čovjek na usluzi

 

Hoćete li pokušati utjecati na osnaživanje kapaciteta što šireg kruga hrvatskih subjekata u BiH za korištenje raspoloživih razvojnih fondova EU?

Moram kazati da sam i do sada kroz rad u kabinetu župana Splitsko-dalmatinske županije pokušavao raditi na tomu, pozivajući prije svega županije s hrvatskom većinom da šalju mlade osobe na besplatno školovanje i ne biste vjerovali koliko malo zanimanja je bilo za takvo što. Ipak, kada se poveća posao na pripremi projekata s tim i iznos novca kojega je moguće povući iz EU fondova, siguran sam da će mladi hrvatski stručnjaci i budući konzultanti s hrvatskih većinskih područja, biti u prednosti pred ostalima budući da imaju načina prije drugih, učiti na primjerima iz prakse razvojnih agencija iz RH. S druge strane, naše privatne poduzetnike ne morate „učiti“ koliko je važno imati educirane mlade za izradu kvalitetnih projekata. Znaju oni to vrlo dobro i već sada, u praksi pokazuju kako su ozbiljno pristupili procesu prilagodbe novim izvorima novca.

 

Što biste na kraju poručili biračima koji nemaju prebivalište u RH, dan-dva uoči izborne šutnje?

Dotaknuli smo se kroz kampanju nekih važnih tema za Hrvate izvan RH, poglavito tema bitnih Hrvatima u BiH. Svjesni kakve je posljedice imala koronakriza na gospodarstvo, ne samo u BiH i RH, nego i u cijelom svijetu, jasno nam je da nemamo luksuz poigravanja ili prepuštanja slučaju kada govorimo o pomoći i zaštiti Hrvata u BiH. Jasno je da nam treba stabilna i sigurna Hrvatska kao jamac hrvatske sigurnosti u BiH. Još jasnije je da se takvo što ne može postignuti s Vladom čije normalno funkcioniranje bude (o)visilo o volji ili hiru jednoga ili nekoliko pojedinaca. Vidjeli smo kako je završio eksperiment s Mostom prvi put, a znamo da bi neke političke grupacije i sada, nakon izbora, bile spremne politički ucjenjivati parlamentarnu većinu iz nekih svojih partikularnih interesa, zanemarujući bitna nacionalna pitanja. Ne može ni jedan pojedinac, ma kako osobno bio sposoban i jak, mijenjati bitne stvari, odnose i pravce suradnje. To možete činiti samo i isključivo kao dio snažne političke grupacije kao što je HDZ, a u okviru EU Parlamenta EPP. Zato sam siguran da će s HDZ-a, liste broj 7, biti izabrana sva tri zastupnika, te da će na koncu, HDZ biti u prigodi čim prije sastaviti stabilnu Vladu.

Dnevnik.ba