Bila je noć, studena. Znalo se da će kad-tad doći do toga, ali svijet je ostao promatrati. Neki su potajno i podupirali tu politiku, dok drugi nisu htjeli progledati. Noć između 9. i 10. dana tog studenog mjeseca 1938. dovela je do otvorenog nasilja protiv jednoga naroda, židovskog. Ta je noć poznata i kao Kristalna noć.
Krajnji epilog je bilo brisanje s lica zemlje njih šest milijuna. Svijet se nakon toga pokajao. Stvorio je međunarodne organizacije zadužene za sprječavanje bilo kakve primisli ponavljanja tog zla.
Danas, jedan čovjek crpi ovlasti iz glavnog tijela najvažnije međunarodne organizacije. To tijelo, Vijeće sigurnosti UN-a, čine države koje su pobijedile rat protiv onih koji su te Kristalne noći ozakonile smrt jednog naroda.
Piše: Ivan Pepić /Vecernji.hr
On, Valentin Inzko, i njegov Ured visokog predstavnika (OHR) koriste se rječnikom koji neodoljivo podsjeća na vremena uoči Kristalne noći. Tih 1930-ih godina pojavio se jedan čovjek koji je odlučio utvrditi “katalog svega što oni imaju”. I tada se, naime, smatralo da je potrebno utvrditi katalog prava jednog naroda i na temelju njega vidjeti koja prava taj narod ima.
Inzko je već jednom Platformom oduzeo tom narodu, kojem želi utvrditi prava, pravo na legitimno političko predstavljanje.
Sljedeći korak je, kao one studene noći 1938., ozakoniti nasilno oduzimanje prava tom narodu.
Da, 80 godina poslije Kristalne noći, Valentin Inzko, austrijski Slovenac, pred cijelom međunarodnom zajednicom, tvrdi da je potrebno “napraviti možda neki katalog svega što Hrvati imaju”.
Valentin Inzko, predstavnik politike međunarodne zajednice i Vijeća sigurnosti UN-a, tvrdi da je potrebno vidjeti, ni manje ni više – “imaju li Hrvati puno ministara financija”. Predstavnik je institucije koja postoji kako bi se spriječilo sve ono što se događalo u 20. stoljeću.
Uoči Kristalne noći 1938., Židove se prikazivalo kao narod koji drži cijelu financijsku strukturu Njemačke. Židove se prikazivalo kao prijetnju, jer kad se utvrdio ‘katalog njihovih prava’, upravo ono što Inzko danas želi napraviti Hrvatima, dokazalo se da su Židovi ‘stvarna prijetnja’ i da treba eliminirati taj narod.
Što je najviše boljelo tadašnje Nijemce? Ekonomska kriza, neimaština i ubijen ponos nakon Prvog svjetskog rata. Tko su krivci? Oni koji drže financije, što god to značilo, dakle Židovi. Rezultat? Treba ih politički, ekonomski i fizički eliminirati.
Danas, Inzko tvrdi kako treba napraviti “katalog svega što Hrvati imaju”. Što prema Inzku imaju Hrvati? “Puno ministara financija”.
Što najviše boli današnje Bošnjake? Ekonomska kriza, neimaština i ubijen ponos nakon rata. Tko su krivci? Oni koji drže financije, što god to značilo, dakle Hrvati. Rezultat? Treba ih politički, ekonomski i fizički eliminirati.
Inzkova retorika ne čudi obzirom kako se diše u Sarajevu. Hrvate treba politički eliminirati iz Federacije BiH jer su postali smetnja. Smetnja koja na sav glas trubi kako je potrebno štititi Ustav BiH, ustavno-pravni poredak i presude Ustavnog suda. To ne odgovara ni bošnjačkom političkom korpusu, koji bi kršio državni ustav tzv. modelom 1/1/1 i korištenjem popisa iz 1991. kako bi zadominirao Federacijom BiH, ni Valentinu Inzku, ocu koalicije Platforme i kršitelju Ustava BiH par excellence. Sjetimo se kako je nametnuo frankenštajnsku vlast kriminalca Lijanovića, pro-ustaškog HSP-a, SDA i SDP BiH.
Platforma će ostati upamćena kao Inzkovo čedo. Čedo koje je unazadilo bošnjačko-hrvatske odnose do neprepoznatljivosti. Inzko ne želi BiH u kojoj samo legitimni predstavnici i pobjednici iz svakog konstitutivnog naroda mogu činiti vlast.
Naprotiv, Inzko je asimilirao priču najradikalnijih bošnjačkih krugova iz Sarajeva, počevši od Bakira Izetbegovića koji javno govori da “u Federaciji BiH, gdje Hrvati čine 22 posto stanovništva, u vlasti učestvuju s 40 posto, na razini države, gdje čine 12 posto stanovništva, u vlasti učestvuju s 33 posto”.
Slično razmišlja i Reuf Bajrović iz Građanske stranke, koji je utvrdio da “oni [Hrvati] misle da njihovih stotinjak hiljada glasova vrijedi više od nečijih pola milijuna” i da “na svijetu ne postoji skupina s nešto više od 10 posto stanovništva koja ima trećinu vlasti u čitavoj zemlji”.
Uoči Kristalne noći “jedan posto Židova je vladalo njemačkim financijama”.
Sve je kristalno jasno i 80 godina poslije. Inzko širi teze zahtijevajući katalog prava Hrvata. Hrvata koji imaju “previše ministara financija”.
Inzko je zadao još jedan udarac svim aktivnim dionicima politike međunarodne zajednice u BiH. OHR nije nepristran akter u BiH, već sad i javno štiti politiku pretvaranja Federacije BiH u jednonacionalni bošnjački entitet. Vijeće sigurnosti UN-a i Vijeće za implementaciju mira bi trebalo duboko raspraviti o ulozi i djelovanju OHR-a.
P.s.: bez sumnje možemo reći da Inzko podsjeća na Charlie Chaplina, iz najcrnjih filmova, baš kao na slici.
Dnevnik.ba