Ako živite uobičajenim životom, kuća-pos‘o, vjerojatno za ovaj ponajveći, ako ne i najveći događaj posvećen inovaciji na europskom kontinentu, niste čuli. No, ne brinite zbog toga, IWIS će vam odsada ostati duboko urezan u pamćenje, jer se na ovogodišnjem izdanju, u suradnji sa svojim kolegama, predstavila i jedna mlada Neumljanka, Iva Marenić.
Iva je studentica četvrte godine Grafičkog dizajna u Zagrebu, na smjeru Dizajn grafičkog proizvoda, u sklopu kojega je sa svojom kolegicom Jelenom Mandić, a pod mentorstvom prof.mag.ing. Vladimira Cviljušca, godinu i pol dana razvijala jednu izuzetno zanimljivu aplikaciju. Toliko zanimljivu, pokazati će se, da je na spomenutom IWISU osvojila zlatnu medalju sa posebnom zahvalom!
Aplikacija ne baš jednostavnog imena „Algoritam za definiranje najoptimalnijih smjernica za razvoj grafičkog proizvoda“ koju je ovaj grafički trojac razvio, toliko je oduševila međunarodnu javnost da je zaslužila zlato u jakoj konkurenciji od četiri stotine sudionika koji se natječu u dvadeset kategorija, od ekologije i zaštite okoliša, preko inženjerstva, elektroničke, kemijske i tekstilne industrije, medijskih inovacija…
Što predstavlja zlatni algoritam, Iva nam pojašnjava njoj razumljivim, nama laicima nešto manje jasnim jezikom matične joj grafičke industrije.
Designers Tool – novi patent na nebu grafičkog dizajna
„Radi se o tome da smo došli na ideju napraviti višeplatformnu aplikaciju koja će svim dizajnerima kroz četiri koraka olakšati proces kreiranja proizvoda kroz znanje koje dizajner usmjerava ka finalnom projektu. Za to je bilo potrebno osmisliti algoritam koji grupira rezultate po karakteristikama koje korespondiraju s ulaznim definiranim pravililma od strane dizajnera. U taj algoritam je uključen faktor objektivnosti koji omogućava određenu slobodu dizajneru.“ – govori Iva nadovezujući se kako je finalno rješenje vizualnog jezika kombinacija boje, tipografije i oblika koje se potom sprema i šalje korisniku.
Aplikacija se zove Designers Tool, i prema riječima naše Ive, predstavlja jedan nov način razmišljanja, ima faktore objektivnosti i tezinski faktor, na njoj su i Iva i Jelena i posvećeni profesor Vladimir ostavili godinu i pol dana, pripremali su je za Rektorovu nagradu zagrebačkog Sveučilišta koju na kraju nisu dobili, da bi je potom nabrzaka, pomalo razočarani poslali na međunarodno vatreno krštenje u Poljsku, te se naposljetku nemalo iznenadili kada su prošavši sito i rešeto ipak dobili priznanje, i to kakvo – zlato ugledne svjetske inovatorske javnosti.
Dokaz da ne treba posustati, ali i pokazatelj da nije globalizacija babaroga u koju su nas prisiljavali vjerovati. Izum zločestog Zapada koji želi nas male i siromašne progutati i oteti nam sve potencijala koje imamo.
Iva i Jelena su svoj uspjeh ostvarile školujući se u Zagrebu, svaka na ponos sredini iz koje potječu. Na Hrvatskoj je, a i Bosni i Hercegovini da im se na tome propisno zahvali već dogodine kada završe svoje redovno školovanje.
Iva je Neumu već pridonijela volontirajući svojim talentom za mnoge humanitarne aktivnosti i vraćajući se ovom hercegovačkom morskom biseru i svojoj obitelji kada joj god to obveze dopuste, no Ivin i Jelenin talent trebaju i sutra i okvir u kojemu će se dalje razvijati. Tko uostalom zna gdje im je granica.
Nadajmo se da one teritorijalne ipak neće morati prijeći zauvijek, a ako ih i prijeđu da će to biti samo nakratko, zbog dodatnog brušenja. I sama je Iva svjesna kako je teško uspjeti u sredini kojoj najviše želiš pridonijeti, a koja uspjeh priznaje tek kada ga prizna netko drugi tko već ima primamljiviju ponudu u džepu.
Malo koja zemlja rađa takvim talentima, i malo koji spoj kao hercegovačko-dalmatinski, čega je Iva dokaz, daje tako dobitnu kombinaciju za vrhunske rezultate. Nažalost to rijetko sami prvi primijetimo. Uvijek nam netko izvana treba dati potvrdu. Zato toliko talenata odlazi.
No da ne odemo u neke druge i duže priče, dopustiti ćemo Ivinu zanosu za kojega se nadamo da ga nikada nitko sumornošću i jednostranošću neće ukrotiti da završi ovu kratku priču koju bismo mogli nazvati i onim tipičnim od trnja do zvijezda, ali Ivina priča, i rad za kojega dijeli zasluge sa jednako zanimljivim profesorsko-studentskim dvojcem, toliko su netipični da zaslužuju više od tipične poante, pa pustimo njezinim riječima da članku o zlatnom uspjehu dizajnerskog rješenja koje upravo čeka i svoje patentno priznanje, čime dokazuje inovativnost i jedinstvenost u svijetu, stavi točku na i, onako kako ju je naučio hercegovački odgoj i dalmatinski prkos.
„Da smo osvojili Rektorovu nagradu, na IWIS vjerojatno ne bismo ciljali, i ne bi nam se otvorilo trostruko više vrata koja nam se sada otvaraju, zato bih, više od svega,voljela da isti taj osjećaj zadovoljstva koji postaje opipljiv nakon toliko uloženog truda i vremena shvate i drugi oko mene, da razmišljanje o novim pothvatima postane svakodnevnica i da se uvjere koliko je zapravo lijepo imati aspiracije, svoj mali expo u glavi, i dopustiti na posljetku da te Bog potapša po ramenu i kaže – hajde, ovo je samo početak…“
Dnevnik.ba