Article_Top_970x250

IDPI prijedlog izmjena Izbornog zakona BiH nasuprot unitarističko-šovinističkom narativu o Hrvatima u BiH i njihovim konstitutivnim pravima

analiza

IDPI prijedlog izmjena Izbornog zakona BiH nasuprot unitarističko-šovinističkom narativu o Hrvatima u BiH i njihovim konstitutivnim pravima

ožu 24, 2021
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Ivan Vukoja i Milan Sitarski (Arhiva)

Ivan Vukoja i Milan Sitarski, analitičari Instituta za društveno-politička istraživanja (IDPI) iz Mostara reagirali su na pisanje portala Klix.ba o izmjena Izbornoga zakona BiH. Prvi dio analize IDPI-a u nastavku prenosimo u cijelosti.

Sarajevski portal Klix.ba objavio je 10. 3. 2021. godine tekst Senje Mahinića pod naslovom „Analizirali smo IDPI-jev prijedlog reforme Izbornog zakona: Koeficijenti i bodovi za novi jaz“.

Pišu: Ivan Vukoja i Milan Sitarski, Institut za društveno-politička istraživanja (IDPI) Mostar

S obzirom da je riječ o jednom od čitanijih i utjecajnijih news portala u BiH, očekivali smo koliko toliko objektivnu i stručnu analizu prijedloga napravljenog u Institutu za društveno-politička istraživanja (IDPI). Na žalost, Klixova analiza daleko je i od naznaka objektivnosti i stručnosti. Riječ je, naprosto, o tekstu kojemu je osnovna svrha podržavanje i reproduciranje unitarističko-šovinističkog narativa o Hrvatima u BiH i njihovim konstitutivnim pravima. Iz sadržaja i strukture „analize“ razvidno je kako primarni motiv nije bila analiza IDPI-jevog prijedloga izmjena Izbornog zakona (IZ), nego njegova javna diskreditacija u kontekstu i na tragu već spomenutog narativa. Stoga, smatramo nužnim, najprije, iz perspektive konkretnog ustavno-pravnog poretka te ključnih političkih odnosa u BiH, pokušati objasniti unitarističko-šovinistički narativ.

 

Unitarističko-šovinistički narativ

Zagovornici spomenutog narativa nikad nisu prihvatili činjenicu da su Hrvati konstitutivan narod u BiH i da kao takvi trebaju biti jednakopravni s Bošnjacima i Srbima u Domu naroda, Predsjedništvu BiH, Vijeću ministara, Vladi FBiH, Ustavnom sudu BiH, itd. Hrvatska konstitutivnost i jednakopravnost moguće su jedino ako u spomenutim tijelima i institucijama dužnosti obnašaju legitimni hrvatski politički predstavnici, odnosno politički predstavnici koji nose hrvatski izborni legitimitet. Legitimni politički predstavnici su conditio sine qua non konstitutivnosti i jednakopravnosti, ne samo Hrvata, nego i Bošnjaka i Srba. Ako nema legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda onda svi ostali institucionalni aranžmani i mehanizmi zapisani u Daytonskom mirovnom sporazumu (DMS) i Ustavu BiH nemaju nikakvog smisla. Relativiziranjem, zaobilaženjem i negiranjem legitimnog predstavljanja Hrvata, Bošnjaka i Srba relativizira se, zaobilazi i negira DMS i Ustav BiH, odnosno urušava kompletna arhitektura DMS-a i Ustava BiH.

Potvrdio je to i Ustavni sud BiH svojom „odlukom o konstitutivnosti“ iz 2000. godine u kojoj je konstitutivnost (odnosno jednakopravnost, odnosno legitimno predstavljanje) definirao kao temeljno ili krovno načelo Ustava BiH. Dakle, u okvirima DMS-a i Ustavu BiH sve se može mijenjati i o svemu se može pregovarati osim o legitimnom predstavljanju. Legitimno predstavljanje Bošnjaka, Hrvata i Srba je bit, duh DMS-a i postojećeg Ustava BiH. Svaki oblik onemogućavanja legitimnog predstavljanja Bošnjaka, Hrvata i Srba u institucijama i tijelima vlasti koje je Ustav BiH namijenio predstavljanju konstitutivnih naroda, izravno je kršenje DMS-a, rušenje postojećeg ustavno-pravnog poretka, negiranje pravne države i nepoštivanje vladavine prava.

 

Nužnost legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda

Politički je legitimno, na primjer, tražiti povećanje ili smanjenje ovlasti Doma naroda, ili pak uvođenje Kluba Ostalih u Dom naroda PSBiH. Legitimno je zagovarati povećanje ili smanjenje ovlasti Predsjedništva BiH, ili pak uvođenje četvrtog člana u Predsjedništvo BiH. Politički je legitimno tražiti i ukidanje Doma naroda i Predsjedništva BiH; politički je legitimno tražiti i ukidanje dva postojeća entiteta, kao što je legitimno i zagovarati formiranje „trećeg entiteta“. Sve su to legitimni politički zahtjevi, ukoliko se pokušavaju postići kroz legalne i legitimne demokratske procedure i aktivnosti, kroz poštivanje Ustava BiH i pravne države (vladavine prava).

Ali, sve dok postoje tijela i institucije kao što su DN ili tročlano Predsjedništvo BiH, apsolutno je nužno u tim tijelima i institucijama osigurati legitimno predstavljanje Bošnjaka, Hrvata i Srba. Ukoliko se želi ostati u okvirima pravne države (vladavine prava) to se ne smije dovoditi u pitanje, niti se o tome trebaju voditi politički pregovori. Ponavljamo, mogu se dovoditi u pitanje sama ta tijela i institucije, mogu se voditi politički pregovori o smanjenju ili povećanju njihovih ovlasti, ali sve dok spomenuta tijela i institucije postoje u Ustavu BiH apsolutno je nužno osigurati legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda u njima. Svaki oblik i čin onemogućavanja legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda nužno je okarakterizirati i sankcionirati kao kršenje DMS-a i Ustava BiH.

Pri tom, treba naglasiti, kako nisu sva tri konstitutivna naroda u istom položaju u odnosu na načelo legitimnog predstavljanja. Srbi imaju svoje legitimne predstavnike i u DN PSBiH i u Predsjedništvu BiH. Bošnjaci također imaju svoje legitimne predstavnike u DN i PFBiH i PSBiH te u Predsjedništvu BiH. Jedino Hrvati, kao jedan od tri konstitutivna naroda, nemaju svoje legitimne predstavnike u Predsjedništvu BiH, kao ni u dijelu Kluba Hrvata u DN FBiH. Pogrešnim i zlonamjernim tumačenjem Izbornog zakona i Ustava BiH pokušava se opravdati činjenica da Bošnjaci biraju predstavnike Hrvata, odnosno da su Hrvatski član predsjedništva BiH i neki članovi Kluba Hrvata DN FBiH izraz većinske bošnjačke izborne volje. Više od 95% glasova koje je dobio sadašnji (2018—2022.) „Hrvatski član Predsjedništva BiH“ potječe od birača koji se na službenom popisu stanovništva nisu izjasnili kao Hrvati. Neporecivo je dokazano da je trenutni Hrvatski član Predsjedništva BiH izraz većinske bošnjačke izborne volje te da su Hrvati imali manje od 5% utjecaja na izbor Hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Moguća je i situacija da svi Hrvati s pravom glasa u FBiH glasuju, na primjer, za kandidata A za Hrvatskog člana Predsjedništva BiH (HČPrBiH), a da pri tom bude izabran kandidat B za kojeg su u 100% udjelu glasovali Bošnjaci. Pored kontrole nad izborom HČPrBiH, postojeći IZ BiH Bošnjacima (bošnjačkoj izbornoj volji) omogućava i punu kontrolu DN PFBiH, a preko toga i punu kontrolu nad izborom Predsjednika i dva dopredsjednika FBiH te Vlade FBiH.

 

Tko ima koliko vlasti u BiH

Ukoliko ne dođe do promjena IZ BiH sukladno odlukama Ustavnog suda BiH, struktura vlasti nakon Općih izbora 2022. godine, iz pozicije izborne volje tri konstitutivna naroda, mogla bi biti slijedeća:

-         Predsjedništvo BiH – Bošnjaci 2/3, Srbi 1/3, Hrvati 0/3

-         Zastupnički dom FBiH – Bošnjaci 70,40%, Hrvati 22,44%, Srbi 2,55%, „Ostali“ 4,61%; posredno: Bošnjaci 100%

-         Dom naroda FBiH – Bošnjaci imaju „kontrolni paket“ u sva četiri kluba (klubovi Bošnjaka, Hrvata, Srba i Ostalih) i više od 2/3 na razini cijelog DN FBiH,

-         Predsjednik i dva dopredsjednika – Bošnjaci 100%, Hrvati 0%, Srbi 0%, Ostali 0%

-         Vlada FBiH – Bošnjaci 100%, Hrvati 0%, Srbi 0%, Ostali 0%

Činjenica da neki kandidat koji je izraz bošnjačke izborne volje može osobno biti Hrvat ili Srbin po nacionalnosti, ili pak dolaziti iz reda „ostalih naroda i građana“, nema apsolutno nikakav utjecaj na raspodjelu moći i vlasti između konstitutivnih naroda. Izvor političke moći i legitimiteta vlasti je u onima koji biraju a ne u onima koji su izabrani. Predstavnici predstavljaju i zastupaju političke i svake druge interese onih koji su ih izabrali. Svaki kandidat koji je izraz bošnjačke izborne volje je bošnjački predstavnik i zastupnik bošnjačkih interesa, neovisno o tome kako se on kao pojedinac nacionalno izjašnjava.

Umjesto da javno osude brutalno kršenje načela legitimnog predstavljanja pri izboru HČPrBiH te klubova Hrvata, Srba i Ostalih u DN PFBiH, ogromna većina sarajevskih medija sustavno relativizira i negira to načelo te stvara narativ kako je kršenje načela legitimnog predstavljanja Hrvata ne samo opravdano i prihvatljivo, nego i izraz patriotizma i svojevrsne ideološke superiornosti. Pri tom se predstavljaju i kao vrijednosno i politički neutralni prema sva tri konstitutivna naroda i njihovim pravima, što je notorna laž. Takav stav, naime, nije neutralan prema Bošnjacima, Hrvatima, Srbima i „Ostalima“ nego je očito i naglašeno pristran. Takvim stavom i djelovanjem se umanjuju politička prava Hrvatima, Srbima i „Ostalima“ u FBiH, a Bošnjacima se uvećavaju. Hrvate, Srbe i „Ostale“ u FBiH se razvlašćuje i otima im se politička moć, a istovremeno se politički ojačava Bošnjake i osigurava im se uvećanje političke moći i vlasti ne samo u FBiH, nego i u BiH u cjelini.

 

Nepostojanje temeljnog društvenog konsenzusa

Činjenica da novinar jednog od utjecajnijih news portala ne razumije temeljna načela Ustava BiH, kao i da mu nisu jasni politološki i politički razlozi zbog kojih su federalizam i konsocijacijska demokracija optimalan oblik uređenja postkonfliktnih i ostalih složenih i podijeljenih društava poput Belgije, Sjeverne Irske, Južnog Tirola i drugih, porazna je iz perspektive medijske i političke kulture u BiH. Ali da to ne razumije, ili ne želi razumjeti, ogromna većina vodećih bošnjačkih i takozvanih probosanskih političara, politologa, ustavno-pravnih stručnjaka, novinara i NVO aktivista pokazatelj je duboke društveno-političke i moralne krize u kojoj se BiH nalazi. Ključna je komponenta te sustavne krize nepostojanje temeljnog društvenog konsenzusa o samome karakteru države i njezina Ustava.

 

Strani stručnjaci u sukobu sa sobom i činjenicama

Dodatni problem u razumijevanju i funkcioniranju bosanskohercegovačkog društva i države predstavljaju stajališta i aktivnosti pojedinih „stranih stručnjaka“ kojima je osnovna svrha dodatno legitimiranje unitarističko-šovinističkog narativa i stvaranje privida o tome kako taj narativ ima širu međunarodnu podršku, kako stručnih tako i političkih javnosti. Jedan od istaknutijih predstavnika te grupacije je Joseph Marko. Samo par dana nakon vlastite „analize“ IDPI-jevog prijedloga izmjena IZ, Klix objavljuje tekst „Austrijski ekspert: Reforma Izbornog zakona u BiH nije više neophodna“. Tekst je zapravo prenijet s portala Deutsche Welle, odnosno iz austrijskog Standarda gdje je izvorno objavljen.

U tekstu se navodi kako je prof. dr. Joseph Marko stručnjak za ustavno pravo iz Graza, osnivač Kompetentnog centra za Jugoistočnu Evropu (Kompetenzzentrum Südosteuropa) i ekspert za Ustav Bosne i Hercegovine. Za bolje razumijevanje lika i djela „austrijskog eksperta“ treba spomenuti kako je J. Marko svojedobno bio i ekspert Venecijanske komisije te sudac Ustavnog suda BiH. Po zahtjevu tadašnjeg Visokog predstavnika u BiH Carla Bildta, Venecijanska komisija je 1996. godine u Strasbourgu dala pozitivno Mišljenje o usuglašenosti ustava entiteta RS i FBiH s Ustavom BiH. Po zahtjevu tadašnjeg Bošnjačkog člana i predsjedatelja Predsjedništva BiH, Ustavni sud BiH je 2000. godine donio Odluku o konstitutivnosti naroda – Bošnjaka, Hrvata i Srba – na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine. Suprotno spomenutom mišljenju Venecijanske komisije, Ustavni sud BiH dao je negativno mišljenje o usuglašenosti ustava entiteta s Ustavom BiH, odnosno određene članke ustava RS-a i FBiH proglasio neustavnim. Dva bošnjačka i tri strana suca su bila za Odluku, a dva hrvatska i dva srpska protiv. Zanimljivo je uočiti da je J. Marko 1996. godine bio član radne skupine Venecijanske komisije, a 2000. godine jedan od tri strana suca Ustavnog suda BiH, odnosno sudac izvjestitelj u predmetu po spomenutom zahtjevu A. Izetbegovića. Umjesto da bude izuzet u donošenju navedene odluke Ustavnog suda BiH, jer se o predmetnom pitanju već ranije izjasnio, Joseph Marko je dobio status suca izvjestitelja. Kao sudac izvjestitelj sačinio je Prijedlog odluke o konstitutivnosti naroda koji je dijametralno suprotan Mišljenju koje je četiri godine ranije zastupao i donio kao član radne skupine Venecijanske komisije!?!?! Što to govori o „austrijskom ekspertu“, zaključite sami.

Odluka o konstitutivnosti naroda – Bošnjaka, Hrvata i Srba – na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine, među ostalim, navodi kako je konstitutivnost tri imenovana naroda temeljno ili krovno, odnosno natkrovljujuće načelo Ustava BiH. Bit će zanimljivo, malo kasnije, vidjeti što o tom načelu J. Marko misli 2021. godine.

 

Apsurdnost unitarističko-šovinističke logike

U spomenutom tekstu u Standard-u, u dijelu koji se referira na presudu Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić , stoji:

 Novom formulom slanja delegata u Dom naroda, HDZ želi osigurati odlučujuću ulogu u izboru vlade Federacije BiH. Jer, HDZ pod svojom kontrolom nema nužno predstavnike Hrvata iz drugih kantona. …. A HDZ želi trajno kontrolirati najmanje dvanaest Hrvata koji će biti poslani.

Po unitarističko-šovinističkoj logici, koju očito zastupaju i Standard i J. Marko, konstitutivna prava Hrvata u BiH se svode na interese HDZ BiH. Problem s tom „logikom“ je što je ona ne logična, apsurdna, iracionalna. Nova (stara, ili bilo koja) formula slanja delegata u Dom naroda nema nikakve ustavne niti formalno-pravne veze s HDZ BiH. HDZ može izgubiti na slijedećim izborima, može se ugasiti kao stranka, može prestati postojati. Hoće li time prestati postojati i važiti formula slanja delegata u DN? Hoće li time Hrvati izgubiti status konstitutivnog naroda i prava koja im u skladu s tim ustavnim statusom pripadaju? I kako to HDZ želi trajno kontrolirati najmanje dvanaest Hrvata? Zar se ta kontrola ne dobiva ili gubi na izborima? Ispada da je trajna kontrola HDZ-a nad najmanje dvanaest Hrvata u DN zapisana u samoj formuli slanja delegata i zagarantirana HDZ-u!?! Da nije politički maliciozno, bilo bi smiješno, ovako je samo podlo i apsurdno.

 

Koga predstavljaju predstavnici

Kako nam prenose na Klixu: Standard ukazuje i kako HDZ tvrdi da Željko Komšić, koji predstavlja Hrvate u Predsjedništvu BiH, nije njihov legitimni predstavnik, iako se Komšić identificira kao Hrvat. Ali Komšić nije član HDZ-a.

Prethodni citat nedvosmisleno pokazuje da Standard i Joseph Marko, slikovito govoreći, ne brkaju samo kruške i jabuke, nego i šljive i rogače. Iz citirane rečenice može se zaključiti kako se slažu s tezom da je Komšić onaj koji predstavlja Hrvate u Predsjedništvu BiH. Kao što smo već ustvrdili predstavnici predstavljaju i zastupaju one koji su ih izabrali. Zato se i zovu predstavnici ili zastupnici. Ako je Komšić od 100% osvojenih glasova, više od 90% glasova dobio od građana BiH koji su se na posljednjem službenom popisu stanovništva izjasnili kao Bošnjaci te manje od 5% glasova Hrvata, je li logički ispravno zaključiti i tvrditi da je Komšić (legitimni) hrvatski predstavnik? Suprotno logici, zdravom razumu i elementarnoj moralnosti Standard i J. Marko očito smatraju kako jest. Nakon Inzkovog poučka po kojem je pet trećina od 17, evo nam i Standard-Markove umotvorine po kojoj je moguće da hrvatski predstavnik bude izraz bošnjačke izborne volje. Dovoljno je samo da se osobno identificira kao Hrvat. Kako bi ojačali svoju apsurdnu i nemoralnu tvrdnju, Standard-Marko (S-M) koriste omiljeni unitarističko-šovinistički spin u kojem se ustavna kategorija konstitutivnosti i legitimnog predstavljanja Hrvata svodi na stranačke interese HDZ BiH. Sukladno S-M logici i pameti, legalno je i legitimno da, na primjer, stranci u nekoj ostavinskoj raspravi bude uskraćeno pravo na nasljedstvo zato jer njen odvjetnik vozi automobil koji nije registriran.

 

Pravi Hrvati i lažni eksperti

No, tu ne završavaju logičke vratolomije i šovinistička malicioznost, jer: List dodaje i kako godinama u HDZ-u tvrde da su samo predstavnici HDZ-a "pravi" Hrvati. S pravnog gledišta, međutim, ovo je irelevantno jer se u BiH takozvani etnički identitet određuje "subjektivno". Dakle, svako ko želi može se izjasniti kao Hrvat, Srbin ili Bošnjak. To je lična stvar svakog pojedinca i to niko ne može nametati.

 Koliko znamo, nitko bitan u HDZ BiH nikada nije javno tvrdio da su samo predstavnici HDZ-a „pravi“ Hrvati. Riječ je, ponavljamo, o unitarističko-šovinističkoj podvali koja apsurdnim tvrdnjama želi zamagliti i prikriti činjenicu kako je onemogućavanje Hrvata da izaberu svoje legitimne političke predstavnike antidejtonski, antiustavan, protuzakonit i nemoralan čin.

Polako dolazimo i do glavne teze S-M teksta, teze o subjektivnosti takozvanih etničkih identiteta. Svjesni, ipak, da njihove tvrdnje o legitimnosti slučaja Komšić nemaju uporište u DMS-u i Ustavu BiH niti u ustavno-pravnoj logici, kao ni u konkretnoj političkoj praksi, S-M pokušavaju svojim tvrdnjama dati privid koherentnosti i logičnosti naslanjajući ih na tezu o subjektivnosti etničkih identiteta pa tvrde svako ko želi može se izjasniti kao Hrvat, Srbin ili Bošnjak. To je lična stvar svakog pojedinca i to niko ne može nametati.

Kao prvo, Hrvati, Srbi i Bošnjaci nisu etnije nego konstitutivni narodi upisani u Ustav BiH vlastitim imenom s velikim početnim slovom. Konstitutivni narodi su zapravo ustavotvorni narodi, narodi koji donose ustav. Takvi narodi time prestaju biti etnosi i postaju demosi, državotvorni narodi, politički narodi ili nacije. Stoga, Bosna i Hercegovina nije unitarno-građanska, odnosno jednonacionalna, nego višenacionalna država.

Drugo, tvrdnja da se svatko tko želi može izjasniti kao Hrvat, Srbin ili Bošnjak je samo relativno točna i postavljena je u krivi kontekst što u konačnici ponovno rezultira pogrešnim tumačenjima ustavno-pravnih načela i pojmova te apsurdnim političkim situacijama. Prije nego obrazložimo prethodne tvrdnje, korisno je spomenuti i slijedeće činjenice.

 

Južni Tirol i Bruxelles drumom, Standard i Marko šumom

U Južnom Tirolu, bogatoj autonomnoj regiji Italije, „Proporz Dekret“ iz 1976. godine propisuje da pozicije u javnoj upravi, uključujući i pravosuđe, proporcionalno trebaju zauzimati Nijemci, Talijani i Ladini u skladu s rezultatima posljednjeg popisa stanovništva. Na svakom popisu stanovnici se moraju izjasniti o svojoj pripadnosti jednoj od triju jezičnih grupa. Oni koji ne pripadaju ni jednoj, ipak moraju izabrati jednu od te tri. Kopija izjave o izjašnjenju čuva se na sudu i relevantna je kad se netko kandidira za određenu administrativnu dužnost.

Regija Bruxelles, pored Flandrije i Valonije, jedna je od tri regije u Belgiji. Kada se kandidat natječe za regionalni parlament Bruxellesa, on ili ona se najprije mora izjasniti kojoj jezičnoj grupi pripada (francuskoj/valonskoj ili nizozemskoj/flamanskoj). Ova odluka važi do kraja života. Svaki kandidat koji se kandidira na dužnost koja pripada jednoj jezičnoj grupi nikad poslije ne može se kandidirati za dužnost koja pripada drugoj grupi. Onaj tko govori nizozemski/flamanski nikada ne može postati premijer regije Bruxelles. Na izborima u Bruxellesu je, također, nelegalno kandidiranje višejezičnih stranaka.

Nakon što smo vidjeli kakva načela i pravila vrijede na sjeveru Italije i glavnom gradu Europske Unije, idemo vidjeti što o tim načelima i pravilima misle Standard i J. Marko.

"Insistirajući na provedbi presude Ljubić HDZ očito slijedi političku strategiju po kojoj samo najveća etnička partija smije odlučivati ko je pravi Hrvat koji smije birati Hrvate", citira Standard profesora Josepha Marka.

"Time se pravno priprema teren kako bi se ukinulo da pojedinac subjektivno određuje pripadnost etničkoj grupi kao i da to od sada trebaju utvrđivati institucije vlasti", kaže analitičar.

Osim što je u proturječju sa sobom i vlastitim mišljenjem, J. Marko je izgleda u proturječju i s načelima koja vrijede u jednom od najrazvijenijih dijelova Italije i glavnom gradu Europske Unije. Situacija postaje još grotesknija kada se ima u vidu da je J. Marko napisao i zastupao Odluku o konstitutivnosti naroda – Bošnjaka, Hrvata i Srba – na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine. U toj se odluci, među ostalim, navodi kako je konstitutivnost tri imenovana naroda temeljno ili krovno, odnosno natkrovljujuće načelo Ustava BiH.

 

Legitimitet predstavljanja kao sine qua non konstitutivnosti naroda

Kako smo već ranije u tekstu ustvrdili i obrazložili, legitimitet predstavljanja Bošnjaka, Hrvata i Srba je conditio sine qua non konstitutivnosti. Ako jedan konstitutivni narod nema zajamčeno pravo i izvjesnost da može samostalno izabrati svoje političke predstavnike, onda taj narod nije konstitutivan. Već smo naveli kako je svaki oblik onemogućavanja legitimnog predstavljanja Bošnjaka, Hrvata i Srba u institucijama i tijelima vlasti koje je Ustav BiH namijenio predstavljanju konstitutivnih naroda, izravno kršenje DMS-a, rušenje postojećeg ustavno-pravnog poretka, negiranje pravne države i nepoštivanje vladavine prava. Ovdje još treba dodati i da je relativiziranje i onemogućavanje legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda u suprotnosti s Odlukom o konstitutivnosti naroda – Bošnjaka, Hrvata i Srba – na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine, odnosno da ju izravno krši. A upravo to, 2021. godine, predlaže i zagovara J. Marko: relativiziranje i kršenje Odluke za koju je 2000. godine ne samo glasovao već ju najvećim dijelom sam i kreirao.

 

Majorizatorski potencijal teze o subjektivnosti etničkih identiteta

Kada se postavi u konkretan politički kontekst, teza J. Marka o subjektivnosti etničkih identiteta, pokušaj je relativiziranja, izigravanja i onemogućavanja legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda. Najbolje se to vidi na primjeru izbora članova Predsjedništva. U FBiH se biraju dva člana, hrvatski i bošnjački. Sukladno temeljnom načelu Ustava BiH iz Odluke o konstitutivnosti naroda, Hrvatski član mora biti izraz hrvatske izborne volje, a bošnjački član bošnjačke izborne volje. S obzirom da u FBiH živi 70,4% Bošnjaka i 22,44% Hrvata, za J. Marka rješenje tog problema je vrlo jednostavno: Bošnjaci zbog izrazite brojčane nadmoći bez problema mogu izabrati oba člana, a oni koji glasuju za hrvatskog člana samo trebaju izjaviti da su se na dan izbora subjektivno osjećali kao Hrvati. Čak ni to ne moraju jer J. Marko tvrdi da je to njihovo subjektivno pravo u koje se nitko ne smije miješati, pravo koje nikome ne trebaju dokazivati niti ga itko smije provjeravati. Osobito, tvrdi „austrijski stručnjak“, to ne bi smjele utvrđivati državne institucije kao u tamo nekim demokratski zaostalim državama poput Italije i Belgije.

Budući je očito kako je J. Marko „ekspert“ koji svoja mišljenja i stavove prilagođava interesima i željama onih koji ga angažiraju i plaćaju, a već neko vrijeme to su protagonisti bošnjačko-bosanske unitarističke agende, bilo bi zanimljivo vidjeti koje bi stajalište zauzeo glede presude Vrhovnog suda Kosova u predmetu AA.br.30/2021 (Ujedinjena Zajednica - Adrijana Hodžić). Presuda AA.br.30/2021 je naložila poništavanje određenog broja glasova koje je Adrijana Hodžić dobila u većinski srpskim općinama na Kosovu (Leposavić, Zvečan, Zubin Potok i Severna Mitrovica).

 

Tko bira hrvatske predstavnike u FBiH, bošnjačke na Kosovu, njemačke u Južnom Tirolu i flamanske u Bruxellese?

Adrijana Hodžić bila je kandidat za predstavnika bošnjačke zajednice u Parlamentu Kosova. Vrhovni sud je poništio određen broj njezinih glasova zato jer je taj broj glasova bio u disproporciji s brojem Bošnjaka u tim općinama. Na primjer, Adrijana Hodžić je u Zubinom Potoku dobila 407 glasova. Vrhovni sud Kosova je poništio svih 407 glasova jer u Zubinom Potoku, u skladu s Izvješćem OSCE od 2018. godine, ne živi ni jedan Bošnjak. Da je u Zubinom Potoku na popisu OSCE-a bilo sedam Bošnjaka, sud bi poništio 400 glasova. Ovdje vrijedi spomenuti jednu analogiju s BiH. Naime, na izborima za članove Predsjedništva BiH 2018. godine, Željko Komšić je kao kandidat za HČPrBiH u Kalesiji dobio 3.173 glasova. Po službenom popisu iz 2013. godine u Kalesiji je živjelo 32.227 Bošnjaka, 20 Hrvata i 254 Srba. „Eksperti“ poput J. Marka ne samo da u tome nisu vidjeli problem nego su to smatrali pokazateljem visoke patriotske i demokratske svijesti građana Kalesije te njihovog neotuđivog prava na subjektivan izbor nacionalnog identiteta. Jer zaboga, nisu Bošnjaci, Hrvati i Srbi u Kalesiji politički retrogradni i demokratski neosviješteni poput Talijana i Nijemaca u Južnom Tirolu, ili Valonaca i Flamanaca u Bruxellesu.

 

Devijacija izborne volje i miniranje izbornog procesa

Glede merituma ne samo ovoga teksta, nego i IDPI prijedloga izmjena Izbornog zakona BiH iznimno je poučno i korisno citirati neke dijelove spomenute presude Vrhovnog suda Kosova (VSK).

 Panel je dana 06.03.2021.godine po službenoj dužnosti obavio istražne radnje kako bi utvrdio faktičko stanje i došao je do zaključka da su žalbe delimično osnovane, iz razloga što: Dobijeni glasovi od Ujedinjene Zajednice-Adrijane Hodžić i Koalicije VAKAT su u disproporciji sa brojem stanovnika bošnjačke zajednice, zajednice kojoj pripadaju i politički subjekti - žalioci pa i oni drugi-napadnuti. Takvi glasovi bivaju nevažeći zbog činjenice da se radi o nedemokratskom standardu, da glasovima birača jedne zajednice budu osigurana prava predstavnika drugih zajednica, te kao takvi ne mogu biti objektivna veza između glasača i subjekta za kojeg se glasa.

 Po prvi put na opštim izborima na Kosovu, određeni subjekti, u ovom slučaju Ujedinjena Zajednica-Adrijana Hodžić i Koalicija VAKAT dobili su većinu glasova od srpske zajednice što predstavlja devijaciju volje glasača bošnjačke zajednice. To u suštini znači miniranje izbornog procesa i njegovog integriteta.

 Prema mišljenju Panela, 'miniranje' izbornog procesa putem glasanja, orkestriran za pojedine subjekte kako bi bili izabrani predstavnici bošnjačke zajednice, osim izigravanja volje glasača ono ugrožava i unutarnju izbornu demokratiju, eliminisanje takmičarkog duha između političkih subjekata sa garantovanim mestima, a sve to biva suprotno članu 111.1 Zakona o Opštim izborima (skr.ZOI), članu 58.4 Ustava R. Kosova i osnovnih načela evropskog izbornog nasleđa.

 Da je bilo 'orkestriranih' glasova za određene subjekte dobijenih preko glasača drugih zajednica, potvrđeno je putem upoređivanja broja stanovnika sa brojem osvojenih glasova. Pregled broja stanovnika dobijen je putem statističkih podataka Zavoda za statistiku R. Kosova od 2011 godine, pa i od strane OSCE.

 Pokušaj stvaranja takve prakse da se masovnim glasanjem jedne zajednice glasa za drugu, predstavlja rizik koji bi u budućem mogao biti zloupotrebljavan od strane većinske zajednice čime bi bilo onemogućeno manjinskim zajednicama objektivno pravo predstavljanja.

 Delimično poništenje glasova političkih subjekata navedenim u dispozitivu ove odluke, ima za cilj čuvanje i garantovanje prava predstavljanja u odnosu na procenat ljudstva iz redova ove zajednice, kako je inače zagarantovano zakonom i ustavom.

Ovi citati, ujedno su i izvrstan uvod u objašnjenje IDPI prijedloga izmjena IZ BiH. Naime, logika i temeljno načelo i IDPI prijedloga i presude Vrhovnog suda Kosova je ista – legitimitet predstavljanja naroda. U konačnici, na toj logici i načelu donesena je i famozna Odluka o konstitutivnosti naroda – Bošnjaka, Hrvata i Srba – na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine. Odluka USBiH potvrdila je konstitutivnost tri naroda kao temeljno načelo Ustava BiH koje je u ustavno-pravnom smislu izvornije od činjenice postojanja dva entiteta, a Presuda VSK je operacionalizirala conditio sine qua non tog načela a to je legitimitet predstavljanja. Legitimni (važeći) glasovi predstavnika jednog naroda su samo oni glasovi koje je politički kandidat dobio od pripadnika naroda kojeg predstavlja.

 

Je li podskup veći od skupa?

U BiH se radi o konstitutivnim narodima i njihovim legitimnim predstavnicima, a na Kosovu o nacionalnim manjinama i njihovim legitimnim predstavnicima. Unitarističko-šovinistički argument da Hrvati u BiH nisu nacionalna manjina pa se stoga ne mogu pozivati na prava koja imaju nacionalne manjine, ciničan je i maliciozan. Status konstitutivnog naroda u jednoj državi jamči tom narodu veći stupanj kolektivnih prava, nego status nacionalne manjine koju određeni narod ima u nekoj jednonacionalnoj državi. Po unitarističko-šovinističkoj logici ispada kako je podskup veći od skupa, odnosno, prava nacionalnih manjina većeg stupnja nego prava konstitutivnih naroda.

Značaj Presude VSK nije samo u činjenici da je ona vrlo jasno i nedvosmisleno objasnila i potvrdila pravo naroda (nacionalne manjine) na legitimno predstavljanje, nego i u tome što je sve glasove koji izlaze iz okvira legitimnog predstavljanja, odnosno koji su u disproporciji s brojem stanovnika tog naroda (nacionalne manjine) proglasila nezakonitim i poništila. Sukladno logici kojom su se vodili članovi VSK, članovi IDPI-ja su zagovarali i zagovaraju tvrdnju da je izbor Željka Komšića za HČPrBiH ne samo nelegitiman (neustavan) nego i nelegalan. IZ BiH nigdje nije dopustio mogućnost da HČPrBiH bude izabran većinskim bošnjačkim glasovima, on samo nije bio dovoljno jasan u izricanju te zabrane. Mjerodavne odredbe postojećeg IZBiH, zbog navedene nepreciznosti, stoga zahtijevaju ustavno-pravno tumačenje te izmjene koje će otkloniti uočene nepreciznosti. Jedino, ponavljamo, jedino ispravno tumačenje tih odredbi je ono koje je u skladu s temeljnim načelom cijelog Ustava BiH, a to je načelo konstitutivnosti i međusobne jednakopravnosti Bošnjaka, Hrvata i Srba.

 

Kosovski i IDPI-jev Proporz Dekret

S obzirom da je konstitutivan samo onaj narod koji ima zajamčeno pravo i mogućnost samostalno i slobodno birati vlastite političke predstavnike za ona tijela i institucije vlasti koje je Ustav odredio za takvu vrstu predstavljanja, jedino ispravno tumačenje mjerodavnih odredbi IZBiH je da politički predstavnik jednog konstitutivnog naroda mora biti izraz izborne volje pripadnika tog naroda. Ako se ispravno razumije temeljno načelo Ustava BiH i u skladu s njim protumači Članak V. tog istog ustava, onda postoji samo jedno ispravno tumačenje odredbi IZBiH koje se tiču izbora tri člana Predsjedništva BiH. A to je tumačenje po kojem nije dopušteno da pripadnici jednog naroda većinski utječu na izbor predstavnika drugog naroda. Stoga je Komšićev izbor u suprotnosti ne samo s Ustavom BiH, dakle nelegitiman, nego i s postojećim IZBiH, odnosno, nelegalan, protuzakonit.

Izborni zakon ni u BiH ni na Kosovu nije izrijekom zabranio i operativno onemogućio da pripadnici jednog naroda sudjeluju u izboru predstavnika drugog naroda, ali je jasno i nepobitno dokazivo da je takva praksa u suprotnosti s duhom ustava (nelegitimna) te svrhom i ispravnim tumačenjem mjerodavnih odredbi izbornog zakona (nelegalna). Zato je Vrhovni sud Kosova tu praksu sankcionirao i sveo na razumno prihvatljivu mjeru koja glasi: Broj glasova koje predstavnik (ili predstavnici, ako ih je više) jednog naroda može dobiti u jednoj izbornoj jedinici ne smije biti veći od broja pripadnika tog naroda u toj izbornoj jedinici.

Ovo načelo proporcionalnosti (srazmjernosti) broja legitimnih glasova i broja pripadnika jednog naroda u jednoj izbornoj jedinici temeljno je načelo IDPI prijedloga izmjena IZ BiH. Taj prijedlog ćemo predstaviti i pojasniti u drugom dijelu ovoga teksta. U njemu ćemo se referirati i na određene elemente „analize“ IDPI prijedloga koju je napravio novinar Klixa Senjo Mahinić.

 

Negiranje konstitutivnosti naroda u funkciji velikobošnjačkog nacionalizma

Prije bavljenja samim Prijedlogom smatrali smo nužnim pojasniti javni narativ koji služi kao dominantni referentni okvir ili kontekst unutar kojeg se IDPI-jev prijedlog tumači u dijelu bosanskohercegovačke javnosti koji ne želi prihvatiti ustavnu činjenicu da je BiH država u kojoj su Bošnjaci, Hrvati i Srbi konstitutivni i jednakopravni narodi. Negiranje konstitutivnosti, pri tom, ima sasvim različita značenja i posljedice za svaki od tri konstitutivna naroda.

Političkim Srbima u BiH konstitutivnost naroda nije primarna zato jer su i pravno i stvarno vlastitu konstitutivnost operacionalizirali kroz entitet Republika Srpska. Ukidanjem konstitutivnosti i pretvaranjem daytonske BiH u takozvanu građansku državu, BiH bi se od federacije tri konstitutivna naroda pretvorila u konfederaciju dva „građanska“ entiteta. Političkim Srbima ta opcija pojednostavljuje upravljanje cijelim entitetom RS i legitimira neki budući referendum o neovisnosti. Ukidanje konstitutivnosti, dakle, političkim Srbima otvara mogućnost realizacije njihovog maksimalističkog nacionalnog cilja: RS kao samostalna država ili dio državne zajednice sa Srbijom.

Politički Bošnjaci u ukidanju konstitutivnosti naroda vide mogućnost da zbog demografske nadmoći postanu „demokratska“ većina i na razini FBiH i na razini cijele BiH te da, u eventualnom drugom krugu takvog plana, s tih pozicija krenu u proces ukidanja entiteta i pretvaranja cijele BiH u bošnjačku nacionalnu državu. Ukidanje konstitutivnosti, dakle, političkim Bošnjacima otvara mogućnost realizacije njihovog maksimalističkog nacionalnog cilja kroz tri faze: 1) FBiH kao građanski entitet s dominantnom bošnjačkom većinom; 2) BiH kao građanska država s prostom bošnjačkom većinom; 3) BiH kao bošnjačka nacionalna država.

Ukidanje načela konstitutivnosti i jednakopravnosti tri naroda, kako smo vidjeli, ne bi ugrozilo vitalne nacionalne interese ni Srba, barem u prvoj fazi, ni Bošnjaka jer i jedni i drugi imaju institucionalne mehanizme i političke resurse za očuvanje i razvoj vlastitog nacionalnog i političkog subjektiviteta. Politički Srbi se primarno oslanjanju na RS i njene nadležnosti, a politički Bošnjaci na činjenicu da već sada čine 70,4% građana na razini FBiH i 50,1% na razini cijele BiH te na procjene da će se njihova brojčana nadmoć vremenom povećavati kako na razini entiteta FBiH tako i na razini države.

Od tri konstitutivna naroda jedino bi Hrvati gubitkom ustavne pozicije konstitutivnosti odmah izgubili sve mehanizme zaštite vlastitih vitalnih nacionalnih interesa. Ukidanjem konstitutivnosti, nad Hrvatima u BiH bio bi izvršen institucionalni i svojevrstan politički genocid, eliminiranje Hrvata kao političkog naroda. Stoga smo zagovarateljima i protagonistima unitarističke ideologije i agende pridodali i šovinističku odrednicu. Zagovaranje i provođenje dekonstituiranja Hrvata u BiH s pravom se može smatrati šovinističkom politikom i praksom.

 

Mimikričnost i dediskurzacija na probosanski i patriotski način

Dodatni problem sa spomenutim unitarističko-šovinističkim narativom je u njegovoj ne transparentnosti i mimikričnosti. Zagovaratelji i provoditelji tog narativa jednim dijelom nemaju svijest o konkretnim političkim posljedicama koje taj narativ može proizvesti, a drugim dijelom i kad su svjesni posljedica, ne žele to javno priznati. Stoga su prisiljeni smišljati i zagovarati nelogične i neutemeljene argumente, apsurdne tvrdnje i nekonzistentne teorije. Neke smo spomenuli i dekonstruirali i u ovom tekstu. Unitarističko-šovinistički argumenti, tvrdnje i teorije toliko su preplavile javni i politički prostor u posljednjih 20 godina da je bilo koji oblik smislenog i diskurzivnog bavljenja tako ozbiljnom temom kao što su izmjene postojećeg IZ, pa i samih ustava entiteta i države, postao vrlo frustrirajući i gotovo beznadežan posao. Stoga smo i odlučili da prije bavljenja samim Prijedlogom i njegovim glavnim značajkama, ovoliku pažnju poklonimo objašnjavanju i dekonstruiranju unitarističko-šovinističkog narativa koji dominira gotovo svim segmentima one javnosti koja se, među ostalim, samoproglasila probosanskom i patriotskom.

Dnevnik.ba