Što je Stonehenge prema Cistastoneu!? Uz državnu cestu između Trilja i Imotskog, na području Ciste, na lokalitetu Crljivica najveće je nalazište stećaka u Hrvatskoj, koje je UNESCO proglasio zaštićenom svjetskom kulturnom baštinom. Ali, kameni spavači, kako ih je nazvao pjesnik Mak Dizdar, nisu jedina atrakcija na ovom lokalitetu. Prapovijesne gomile svjedoče kako se ovdje živjelo i ukapalo i tisućljećima prije, a kameni bunari, prirodno skupljalište vode, otkrivaju razlog zbog čega je ova lokacija okupljala i ljude i životinje.
– U vrijeme dok su se gradile egipatske piramide, život je bujao i u Dalmatinskoj zagori, na području Ciste, na Crljivici. To bismo vrlo lako dokazali kada bismo detaljno istražili područje. Kada bismo uzeli lopate i počeli kopati, našli bismo prapovijest, Rim, cestu staru 2000 godina... – govori Ljubomir Gudelj Velaga, viši kustos Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, koji je vodio istraživački tim na Crljivici 2004. i 2005., kada je lokalitet posljednji put istraživan, prenosi Večernji list.
– Lokalitet nije dovoljno istražen. Istražili smo i uredili jedan manji dio. Ukupno, groblje se prostire na oko 5000 četvornih metara te svjedoči o snažnoj, imućnoj i brojnoj onodobnoj zajednici na području današnje Ciste Velike – kaže Gudelj Velaga. Kasnosrednjovjekovno groblje nastalo je od 14. do 16. stoljeća pokraj rimske prometnice i vrtače u kojoj je sedam bunara. U osnovi groblja dvije su prapovijesne gomile iz brončanog doba, koje su također grobnice i čuvaju ostatke pokojnika pokopanih prije otprilike 4000 godina.
– Lokalitet je često spominjan u stručnoj i popularnoj literaturi, a od 2016. upisan je na UNESCO-ovu listu zaštićene kulturno-povijesne baštine, zahvaljujući zauzimanju službenika imotskog Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture Republike Hrvatske – govori Gudelj Velaga. UNESCO-ovu zaštitu dobili su u paketu s još jednim lokalitetom u Hrvatskoj, a riječ je o Dubravki u Konavlima te 20 lokaliteta u BiH. Zanimljivo je što su se na istom tom mjestu, na kojem su se prapovijesni ljudi ukapali, nastavili ukopi tisućama godina kasnije. Gudelj Velaga to objašnjava blizinom prometnice i prisutnošću vode.
Vrtača privlačila generacije
– Nakon dulje stanke običaj pokapanja na ovom položaju obnovljen je u srednjem vijeku. Oko 90 sačuvanih stećaka, ploča, sanduka i sljemenjaka, najbrojnije i najvažnije takve skupine na području Hrvatske, obilježava tek dio ukopa. Kao i danas, te dosta skupe spomenike mogli su si priuštiti samo odabrani pripadnici zajednice, jer se za cijenu izrade, dopreme i postavljanja luksuzno obrađenog stećka u isto vrijeme mogao dobiti grob na počasnom mjestu u nekoj crkvi dalmatinskih priobalnih gradova. Groblje na Crljivici oko Velike gomile čini cjelinu s grobljem na susjednom Zgonu te s grobljem raspoređenim nad također prapovijesnom Malom gomilom, koja se nalazi dvjesto metara zapadnije, a zasigurno ga čini više stotina ukopa – otkriva Gudelj Velaga.
Tijekom godina, lokalitet je bio izložen i devastaciji. Radi širenja kolnika suvremene ceste i uoči njezina asfaltiranja sredinom sedamdesetih godina 20. stoljeća oštećen je dio istočne gomile na Crljivici. Uoči otvorenja stalnog postava nekoliko stećaka s lokaliteta preneseno je u Split te se nalaze u dvorištu Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika. Jedan sljemenjak s Crljivice uporabljen je za postolje oltara u svetištu BDM u Mariji Bistrici. Drugi, od više komada spojen i rekonstruiran stećak sljemenjak, nedavno je postavljen ispred osnovne škole u Cisti Velikoj. Do 2004. na Crljivici nisu provođena arheološka iskopavanja, a povod tadašnjem zahvatu bila je gradnja trase magistralnog vodovoda, koja se pružala kroz groblje, a usporedno sa suvremenom prometnicom.
– Tada provedenim zahvatom istražena su 24 kasnosrednjovjekovna groba, kako je potvrđeno prikupljenim materijalnim ostatcima, primjercima nakita i novca venecijanskih duždeva iz sredine i druge polovice 15. stoljeća – govori Gudelj Velaga i otkriva zanimljive detalje.
Među stećcima ističu se blokovi ukrašeni plitkim reljefima. Klesari, poput poznatog kovača Jurine, uprizorili su široku lepezu motiva povezanih s pogrebnim kultom, običajima i shvaćanjima onodobnog stanovništva.
– Prikazali su ljudske i figure životinja u različitim kompozicijama, povorke – kola, viteške turnire ili lov u kombinaciji s arhitektonskim, geometriziranim ili floralnim obrubima. Inačice križeva otkrivaju vjersko obilježje pokojnika, ljiljani i štitovi znamen su feudalnih gospodara, a rozete i polumjeseci preslika nebeskih tijela postavljenih prema njihovu položaju u trenutku pokopavanja. Posebna su vrijednost lokaliteta natpisi napisani bosančicom na stećcima vlaških supružnika Vladne i Herka (Jerka) Kustražića, postavljenima oko sredine 15. stoljeća – doznaje se od Ljubomira Gudelja Velage.
Dnevnik.ba