Nakon propasti posljednje rudne pregovora o reformi Izbornoga zakona BiH nekoliko je stvari postalo kristalno jasno i zadnjim političkim naivčinama u BiH. Iako neće doći do izmjena Izbornog zakona, jasno je kako će se izbori održati i kako Hrvati na njih, unatoč svemu, jednostavno moraju izaći.
Isto tako, potpuno je jasno kako bošnjačka politika neće prestati stiskati i istiskivati Hrvate iz svih mogućih zajedničkih institucija Federacije BiH i države BiH kao i biološki s teritorija na kojem Bošnjaci zajedno žive s Hrvatima.
Jasno je također, kako Bošnjaci za takvu politiku imaju podršku Amerike i Europe kojima je lakše upravljati s dva konstituanta naroda nego s tri. Jasno je i kako Zagreb nema kapacitet zaštiti interese svojih sunarodnjaka u BiH, što je jasno pokazao dvodnevni strateški dijalog koji je krajem prošlog tjedna održan u Washingtonu. Iako su američki dužnosnici iz Washingtona govorili jedno, njihovi dužnosnici u Sarajevu se kazivali nešto sasvim drugačije. Pokazalo se kako veći utjecaj imaju upravo ovi iz Sarajeva koji zapravo ponavljaju bošnjačku unitarističku agendu, samo malo umivenije i pristojnije.
Jasno je i kako Bošnjaci neće preko noći prestati razmišljati u ratnim kategorijama i kako Hrvatima Bosne i Hercegovine planiraju sudbinu kakvu su isporučili Hrvatima Grabovice, Uzdola, Buhinih kuća, Dusine, Kaknja, Bugojna, Travnika, Konjica, Vareša, Zenice, Sarajeva i bilo kojeg drugog mjesta na kojem su dva naroda bila u kontaktu.
Jasno je i kako se unutarnja bošnjačka politika neće još desetljećima promijeniti i kako se Hrvati moraju početi nositi s time. Jasno je, na koncu, da ni Amerika, ni Europa, ni bošnjačko Sarajevo više ne priznaju Daytonski mirovni sporazum i da im je Ustav BiH najobičnija škrabotina koju ne vrijedi poštovati; u BiH se poštuje samo sila i ništa više.
U takvim okolnostima, s hrvatske točke gledišta, lako se može učiniti kako je sve izgubljeno, lako se može zapasti u depresiju i rezignirano odustati od borbe za vlastita prava. No, to nikako ne bi smio biti slučaj.
Umjesto očajavanja i depresije, Hrvati moraju povući poteze kojima će se praktično, na terenu, zaštititi. Za početak, to mogu i trebaju učiniti u županijama i općinama s hrvatskom većinom.
Važeći ustavi i zakoni u BiH dozvoljavaju stvaranje svojevrsnih saveza županija i općina. Tako danas recimo postoji Savez općina i gradova Federacije BiH. Ništa i nitko ne sprječava tri hrvatske županije, Herceg-bosansku, Zapadno-hercegovačku i Posavsku da formiraju savez kojem se mogu priključiti i sve općine s hrvatskom većinom na teritoriju BiH. Glavno vijeće Hrvatskog narodnog sabora lako može postati stvarna vlada tih triju županija i time Hrvati mogu početi kreirati vlastiti životni prostor na teritoriju BiH kao odgovor na činjenicu da ih Bošnjaci i politički i pravno i institucionalno i biološki nastoje istisnuti s teritorija današnje Federacije.
Na tom prostoru onda treba izgraditi vlastite institucije ne napuštajući zajedničke federalne i državne institucije. No, ako nije moguće ravnopravno sudjelovati u radu zajedničkih institucija, onda treba bez kompleksa krenuti izgrađivati vlastite. Sve se to može uraditi na zakonit i ustavan način.
Što se pak nadolazećih izbora tiče, sasvim je jasno kako će se izbori održati i kako Hrvati na njih moraju izaći. Neizlazak na izbore znači odustajanje i od pristupa onim institucijama iz kojih Bošnjaci još uvijek nisu istjerali Hrvate. Dakle, na izbore hrvatski narod treba izaći, unatoč tomu što izbori neće biti održani po fer pravilima.
Fenomen Komšić će se ponoviti, sad je to već izvjesno, a izvjesno je i kako će Bošnjaci izabrati dovoljan broj Hrvata u federalni Dom naroda da će biti u stanju formirati vlast bez hrvatskih političkih predstavnika. To onda treba značiti da hrvatska politike odbija sudjelovati u donošenju bilo kakvih odluka osim da treba uzeti novac koji Hrvate u BiH sljeduje.
Hrvati će biti prisiljeni ponašati se kao danas Srbi i u Sarajevo ići doslovno samo po novac, sve poštujući Dayton, kako se Amerikancima ne bi dalo povoda da ih ponovno ne opljačkaju i napadnu tenkovima kao što su učinili početkom milenija kad su u ime bošnjačkih nacionalnih interesa napali Hercegovačku banku.
No, da bi se sve to realiziralo, nužno je da se Hrvati otarase vlastitih ucijenjenih i korumpiranih kadrova, političkih parazita, karijerista i kalkulanata. To je pak najteži zadatak.
U okolnostima kad Bošnjaci i stranci otvoreno ruše Dayton, odnosno Bosnu i Hercegovinu kao jedinstvenu državu koju tvore dva entiteta i tri konstitutivna naroda, da bi je spasili, Hrvati prvo moraju spasiti sami sebe. Jednako kao što su tijekom rata spašavajući sebe od srpske pa kasnije i bošnjačke agresije upravo spasili i cjelovitost države BiH.
Dnevnik.ba