Ni u davna vremena kad smo imali gradsko vijeće nije sve bilo bajno, osim da smo bili mlađi. Prisjetit ćemo se i tada problema sa odvozom otpada, štrajkova komunalnih poduzeća u sred ljeta, odlazaka u stečaj, deponije Uborak koja nije dopuštala odlaganje otpada, sportske dvorana koja nije završena, divlje gradnja koja je cvjetala i još mnogo toga,…
Od završetka rata do danas imamo napredak na polju divljeg urbanizma, neupravljanja otpadom, upropaštavanju zelenih površina, odlaska mladih, propast gospodarstva, školstva, zdravstva i na kraju društva općenito. Ovo zadnje je ujedno i najteži problem. Naše društvo je propalo! Propalo je na sve načine: ekonomski, demografski, civilizacijski i moralno.
Građani Mostara su se naviknuli da smo prljavi, pokvareni, propali i pokoreni grad i ne vide u tome nikakav problem. Gradska vlast koja ima moralnu i pravnu odgovornost izvući nas iz gliba u koji smo zaglavili ne čini ništa, jer im očigledno ovakvo stanje odgovara. Ako ih slučajno netko nešto i upita odgovor je: „Ne možemo, nemamo gradskog vijeća“.
Problem nepostojanja gradskog vijeća ne priječi Gradonačelnika i gradsku upravu da vječno ostanu na vlasti i najaktivnije doprinose propadanju grada. Vidimo, nije nikakav problem potrošiti novac za kolektore koji ne rade i zelene površine koje su zapuštene, ceste koje su pune rupa, nije problem ni dati građevinske dozvole osobama kojima nitko (službeno) ne zna porijeklo novaca i koji grade gdje hoće, što hoće i koliko hoće.
U posljednje vrijeme smo svjedoci tragedije sa prikupljanjem i odlaganjem otpada. Nedavno je i Predsjednik Vlade HNŽ-a Herceg rekao da su za deponiju Uborak odgovorni Grad Mostar i Vlada FBiH koji nisu uradili sve što je trebalo iako su imali osiguran novac. Ako se obratimo Vladi FBiH oni će nas uputiti na Grad Mostar, a u Mostaru ćemo čuti uvijek jednu te istu rečenicu: „Ne možemo, nemamo gradskog vijeća“.
Ovih dana je aktualno pismo namjere njemačke firme Alba BH d.o.o. koja nudi Gradu Mostaru da preuzme komunalne poslove prikupljanja i deponiranja otpada i održavanje javnih površina. Iz dobro poznatih razloga ponuda je držana u ladici sve dok nije dospjela u javnost. Lokalnom portalu ju je navodno dostavio dobronamjerni zaposlenik Grada Mostara.
Ponuda kao ponuda izgleda daleko bolje od aktualnog stanja i čini se kao svijetlost na kraju tunela. Da se priča ne bi dalje zahuktavala pobrinula se glavna savjetnica gradonačelnika Radmila Komadina. Naime, pošto nam se gradonačelnik teško razbolio, njegovu ulogu je preuzela gđa Komadina. Sada vidimo da Mostaru nije ni bitno da ima Gradonačelnika, jer taj posao može obavljati i njegova savjetnica. Jedina kvalifikacija za obavljanje funkcije je mogućnost izgovaranja rečenice: „Ne možemo, nemamo gradskog vijeća“.
Kao što znamo da ništa ne može trajati vječno, tako mislimo da je vrijeme da Mostarci odbiju da im se nesposobna gradska vlast uvijek ruga jednom te istom rečenicom. Zašto ovo govorimo? Godine 2008. Gradsko Vijeće je donijelo odluku o obavljanju komunalne djelatnosti. Članak 4. odluke glasi:
„Izuzetno djelatnosti individualne i zajedničke komunalne potrošnje, koje iz opravdanih razloga ne mogu kvalitetno i na vrijeme obavljati gospodarska društva iz članka 2. ove Odluke mogu obavljati: – pravna i fizička lica registrirana za obavljanje komunalnih djelatnosti kojima odlukom Gradonačelnika bude povjereno obavljanje komunalnih djelatnosti nakon provedenog javnog nadmetanja.”
Kao što se vidi, Gradonačelnik može komunalne usluge povjeriti i drugim firmama nakon provedenog javnog nadmetanja. Prema tome, može bez gradskog vijeća, stoji u priopćenju GO Mostar HRS-a.
Dnevnik.ba