Nakon tri dana razgovora činilo se kako su svi popustili, Hrvati i Bošnjaci, do mjere koja je sukladna nacionalnim interesima i objašnjiva vlastitoj javnosti. Hrvati su se čak ‘zaigrali’ i oko uloge federalnog Doma naroda i kataloga vitalnoga interesa, što su odbijali kao bilo kakvu mogućnost u razgovorima. Istodobno bošnjački pregovarači su se suglasili oko načina biranja izaslanika za Dom naroda, ali i ustavnoga jezika koji prati državno Predsjedništvo i njegovu ulogu u pozivanju na vitalni interes. Hrvati su čak pristali i na elektorski model koji bi im uskratio mogućnost političkog pluraliziranja.
Nakon što nije uspio uvući u igru destruktivne bošnjačke satelite SDP/DF/NS uslijedio je pravi šok kada je rekao međunarodnim pregovaračima da on ne može svojoj javnosti objasniti da Bošnjaci s izmjenama Izbornog zakona više neće moći birati dva člana Predsjedništva (Sejdo Komšić i Šefik Džaferović), te je počeo zbrajati koliko u hrvatskome klubu može dobiti edima fejzića, anela šahinovića…
Stranci su, kako doznajemo, poplavili nakon njegove iskrene reakcije. No, unatoč svemu išlo se do rješenja, a onda kada je shvatio da je stjeran uza zid radikalni Izetbegović izvukao je posljednji adut – pretvaranje Doma naroda u ulogu kakvu ima Vijeće naroda Republike Srpske. Na taj je način praktično poručio sunarodnjacima u Republici Srpskoj da ih zauvijek ostavlja na volju srpske većine bez ikakvih poluga u vlasti.
S druge pak strane, na najizravniji način je Hrvatima poručio da ne odustaje od cilja – Šerijatske muslimanske države u kojoj bi Hrvati bili folklor. Ili pak čak biti na funkcijama, ali samo ako su veći Bošnjaci od njih samih.
Razgovori, ali i BiH, idu prema propasti ukoliko ga stranci ne zaustave na vrijeme i dopuste nastavak radikalne Izetbegovićeve uloge, odnosno pokušaja ostvarenja ratnih ciljeva. Baš kako to sada radi Moskva u Ukrajini!