Među više od 1300 pripadnika Brigade HVO-a Hrvoje Vukčić Hrvatinić, koji su najvećim dijelom iznijeli teret sedmomjesečne obrane Jajca i žestokih granatiranja sa srpskih položaja tijekom kojih je Jajce bilo „pakao na zemlji“, te nakon pada Kraljevskog Grada u ruke srpskom agresoru, nastavili ratni put na brojnim ratištima u središnjoj Bosni i Hercegovini, sve do akcija koje su donijele mir BiH, uključujući i Maestral, je i Berislav Vujeva, dragovoljac Domovinskog rata i pripadnik Interventnog voda jajačke Brigade HVO-a. Vujeva je ujedno i prognanik s najkraćim stažom, iz Jajca je izašao među posljednjima, a u oslobođeno Jajce ušao prvi. Vujeva je s portalom Art Info podijelio dojmove i jednog i drugog događaja, jer oba su mu se duboko urezala u sjećanje. Nakon što je postalo jasno da se Jajce ne može obraniti, jedino o čemu razmišljaju hrvatski branitelji u jesen 1992. godine je kako spasiti ljudske živote oko 30 tisuća stanovnika te kreću u najtužniju misiju, izvlačenja civila nakon koje i sami teška srca ali s olakšanjem napuštaju Jajce da bi u Grad na Plivi Vojska Republike Srpske ušla 29. i 30. listopada 1992. godine.
Vujeva je bio jedan od tri hrvatska branitelja koji među posljednjim napuštaju sad već okupiran grad. „Sjedili smo na stepenicama vojarne u selu Divičani nas trojica, Juro i Ivan Crnoja i ja tog dana kada je palo Jajce, 30.listopada. Dobili smo zadaću dignuti u zrak skladišta streljiva i eksploziva koje nismo mogli ponijet sa sobom. Srbi su već ušli u grad i naša vojska se povlačila zajedno s ogromnom rijekom civila. Nas trojica smo sjedili tako i promatrali u daljini grad koji se jedva nazirao od silnog dima zapaljenih kuća jer, kako su napredovali, srpski vojnici palili su sve redom. Odjednom je zavladala potpuna tišina, nisu padale granate niti se čula pucnjava. Odvezana stoka uokolo je hodala slobodno i zadovoljno pasla na nepokošenim livadama. Sve je podsjećalo na prelijepi jesenji dan i rat taj jedan trenutak kao da nije postojao. Čekali smo da svi odu, a kad više nikoga nije bilo aktivirali smo eksploziv i otišli. Zatresla se zemlja, a eksplozija je nakratko narušila okolnu idilu. Sve je ubrzo ponovo utonulo u mir i tišinu. Bili smo tako među posljednjim vojnicima koji su napustili Jajce. Nismo se osvrtali. Učinili smo sve što smo mogli“, opisao je trenutak povlačenja iz Jajca Berislav Vujeva.
Jajce je od kraja listopada ’92. pa sve do zajedničke Vojno- redarstvene operacije Maestral 13. rujna 1995. godine okupiran grad kojeg su kontrolirali Srbi. Tri godine nakon pada Jajca, Jajčani se vraćaju zajedno s drugim pripadnicima postrojbi HVO-a i Hrvatske vojske koji 13. rujna 1995. godine oslobađaju grad u vojno-redarstvenoj akciji Maestral, jednoj od akcija koja je udarila temelje završetku krvavog rata i u BiH. Oslobođenje Jajca bio je posebno emotivan trenutak za Jajčane, branitelje koji su s nestrpljenjem čekali povratak u svoj grad. “Srca su kucala kao luda. Ispred nas, na ulazu u selo Bravnice, noć je provela Specijalna policija HR HB. Mi smo čekali 81. Gardijsku bojnu HV-a i 2. Gardijsku brigadu HVO-a. Bili smo tako blizu, a tako daleko. Neki su počeli govoriti o primirju. Svi su imali neke svoje priče, a Virovitičani nikako da dođu.
Čim su stigli, krenula je akcija. Skakali su s kamiona i odmah uzimali opremu i kretali. Nikada ranije, a ni kasnije nisam vidio tako spremnu i motiviranu vojsku“, prisjeća se Vujeva kojemu je i danas teško opisati trenutak povratka u rodni grad nakon trogodišnje okupacije. „Ulazak u Jajce bio je moguć samo kroz uske kanjone, bez obzira s koje strane ulazite. Poveo sam zapovjednika 2. GBR HVO-a Stanka Soptu kroz krug tvornice Elektrobosna da mu pokažem alternativni ulaz u grad kojim bismo zaobišli opasni kanjon. Bilo nas je 4-5 u grupi. Na autobusnom kolodvoru Sopta i vojnici su se vratili, a ja sam ostao sam. Okrenuo sam se i otišao u grad. Sam samcat. Šetao sam se uokolo, a grad je bio prazan. Nigdje ni duha nije bilo. Ni mačke ni psa. Čak ni pucnjave. Ništa. Onda sam se sjetio da naša vojska upravo ulazi pa sam požurio natrag da ih dočekam i povedem u grad. Susret s našom izvidnicom umalo da završi kobno. Ipak, živi i zdravi uputili smo se u grad, kroz drevne utvrde bosanskih kraljeva ušli smo polako i u tišini. Sve je odjednom izgledalo tako jednostavno. Vratili smo se u Jajce i ono nas je dočekalo suncem i prelijepim jesenjim danom. Bio je 13. rujan 1995. godine, a ja sam postao jajački izbjeglica s najkraćim izbjegličkim stažem jer sam 1992. godine među posljednjima izašao, a prvi se vratio“, opisao je trenutak povratka u Jajce Berislav Vujeva, dragovoljac Domovinskog rata i pripadnik Interventnog voda jajačke Brigade HVO-a koju će na 27. obljetnicu oslobođenja Jajca redom Nikole Šubića Zrinjskog odlikovati hrvatski predsjednik Zoran Milanović.
U obrani Jajca od srpskog agresora crtu obrane dugu 130 km branilo je ukupno devet bojni jajačke Brigade HVO-a Hrvoje Vukčić Hrvatinić. U borbi s daleko nadmoćnijim neprijateljem gine 108 hrvatskih branitelja Jajca, a više od 500 ih je ranjeno. Nakon što Jajce doživljava sudbinu Vukovara, Brigada pod zapovjedništvom pukovnika Ive Šimunovića nastavlja ratni put. I dalje je trnovit jer 75 pripadnika jajačke Brigade gine braneći hrvatske krajeve nakon pada Jajca, a još 12 nakon rujna 1995. Ukupno 195 Jajčana je poginulo u Domovinskom ratu, a 696 je ranjeno, od čega neki i više puta.
Dnevnik.ba