Najdraži kupac mi je hrvatski košarkaš Dario Šarić, kojega sam slučajno sreo u jednom kafiću u Tomislavgradu, kaže Stipe Pleić (55). Zamolio ga je da se fotografiraju, a i htio mu je darovati svoju sjekiru.
- Šarić je to odbio govoreći da je želi kupiti. Poslije sam jednu malu ‘žensku’ sjekiru darovao djevojci koja je bila s njim u društvu - govori za 24sata.hr Stipe zvani Flick. Kaže kako su njegove sjekire i mačevi poznati i na drugim kontinentima diljem svijeta.
- Jedna sjekira se nalazi u Afganistanu, nekoliko ih je u Kanadi, a jedna je i u Austriji - kaže Stipe. Dodaje kako ga neki ljudi zbog izrade sjekira znaju i kao “hercegovačkog Vikinga” iz sela Stipanjić pokraj Tomislavgrada. Nadimak je, kaže, dobio od jednog novinara iz Slavonije prije dvije godine. - Neki me zovu i ‘Duvanjski Viking’ ili samo ‘Viking’ - dodaje Stipe.
Inspiraciju za izradu sjekira pronašao je u popularnoj seriji “Vikinzi”. - Oni su mi kao narod oduvijek bili zanimljivi zbog svojih avantura, ali i kao ratnici. Gledajući seriju postao sam još više radoznao. Počeo sam se zanimati za njihovu kulturu i način života.
Također mi se jako svidio izgled sjekire koja se pojavljivala u seriji i odlučio sam je izraditi. Tako je prije tri godine krenula moja priča ‘hercegovačkog Vikinga’ - objašnjava Stipe, kojemu je velika želja posjetiti južnu Skandinaviju, zemlju Vikinga.
Kreativnost je prepoznao u srednjoj školi, a od djetinjstva je već pokazivao sklonost crtanju, ali i rezbarenju.
Proces izrade nije jednostavan
Izrada predmeta od drveta, rezbarenje i crtanje me opušta i uveseljava. U tome pronalazim zadovoljstvo.
Kad crtam, zaboravim na vrijeme i prostor, kaže ovaj Hercegovac, koji je po zanimanju knjigovođa, a radi kao vozač. Osim sjekira, izrađuje i vikinške mačeve, noževe te štitove. Također i lukove i strijele, jatagane i mačete, kao i razne igračke od drveta.
- Svi moji radovi su ručno rađeni i ne postoje dva ista komada. Svaka sjekira je unikat i posebna je po nečemu, svaka ima svoju priču - kaže i dodaje kako mu za izradu jedne sjekire trebaju između dva i pet dana, a za složenije modele ponekad i više od pet dana.
Pri izradi prolazi kroz nekoliko faza. - Prva faza je oblikovanje sječiva, a to radim kutnom brusilicom. Zatim slijedi faza izrade drške i ukrašavanje. Drške izrađujem od parene bukovine, a ukrašavanje radim tehnikom pirografije i rezbarenjem. Treća faza je spajanje sječiva i drške. Onda slijedi lakiranje, što radim lanenim uljem, i na kraju dolaze ukrasi od kože - ispričao je “hercegovački Viking”, koji za izradu svojih rukotvorina kupuje drvo u Posušju.
Motive za ukrašavanje crpi iz simbola Vikinga, Kelta, Ilira ili Slavena. Često koristi i hrvatske simbole. - Najdraži su mi simboli koji se nalaze na tetovažama Hrvatica iz Bosne i Hercegovine - priznaje Stipe, koji je za svoje ručne radove uredio vikinšku kuću, koju je završio zahvaljujući izolaciji zbog pandemije.
Želi otvoriti izložbu
- Vikinška kuća mi služi kao izložbeni prostor i poligon za bacanje sjekira. To je zapravo stara kamena kuća u kojoj sam se rodio. Unutra je sve uređeno u vikinškom stilu. Tu su maketa vikinškog broda, tron, stol i dva golema postera glavnih likova iz serije - govori Stipe, koji svoje radove, osim u vikinškoj kući, predstavlja i na raznim izložbama i sajmovima širom zemlje.
- Sajmove obožavam. Često me pozivaju na smotre starih zanata i rukotvorina, na što se vrlo rado odazivam. Posebno su mi dragi Sajam gospodarstva Mostar i Božićni sajam u hotelu Tomislav u Tomislavgradu - otkriva. Cijena sjekira kreće se od 50 do 150 eura, ali neke ovaj “Viking” čuva samo za sebe.
- Najdraža mi je prva sjekira koju sam izradio. Ona zauzima posebno mjesto u mojem ateljeu. Imam još neke sjekire za koje sam posebno vezan i ljubomorno ih čuvam - priznaje i dodaje kako ima još puno planova u budućnosti.
- Planiram napraviti samostalnu izložbu u vikinškoj kući, a imam i želju osnovati klub bacača sjekira po uzoru na Axe Throwing u Zagrebu - zaključio je ovaj “hercegovački Viking”.
Dnevnik.ba