Zlatko Hasanbegović je u Magazinu Jutarnjeg lista iz 2007. rekao kako “Tuđman ne da nije bio vođen shvaćanjem da su Muslimani zapravo Hrvati, nego je učinio povijesni zaokret u hrvatskoj politici i prvi put ‘isključio’ Muslimane iz hrvatskih nacionalnih ciljeva i kao imperativ postavio potpuno katoličko-muslimansko razgraničenje u BiH, sa svim konzekvencama koje su iz toga mogle nastati i koje su nastale. Da budem ironičan, mislim da mu suvremeni bošnjački ideolozi na tome mogu biti zahvalni”.
Hasanbegović tako tvrdi da je Tuđman, unatoč optužbama za neoustaštvo, prema BiH poslije 1990. nastupio iz perspektive odnosa koji su se stvorili nakon 1945. godine.
“Njegovo ‘krivo’ iščitavanje povijesnih fenomena poput Banovine Hrvatske, koja je nastala u potpuno drugom kontekstu i, kao što se zaboravlja, kao prilog pokušaju očuvanja Jugoslavije, a ne njezina razbijanja, povjesničare i analitičare Tuđmanove uloge može zavesti na krivi trag.
Njegova politika u BiH posebice ne može biti krštena ‘neoustaštvom’ s obzirom na to da su protumuslimanska kampanja, uključujući i rušenje džamija, zamisao o diobi Bosne i ostalo u suprotnosti sa svim temeljnim ustaškim postulatima o Bosni i Muslimanima, kao i konkretnoj stvarnosti NDH”, izjavio je Hasanbegović 2007.
On smatra BiH dijelom Hrvatske, a tamošnje Muslimane ne Bošnjacima, nego Hrvatima islamske vjeroispovijesti, a sam je zapravo na liniji “neoustaštva”, jer smatra da je Hrvatska 1945., nakon što su je partizani oslobodili od okupacije, pretrpjela “nacionalni poraz i tragediju”, a o ustašama piše kao o “mučenicima, herojima i šehidima”.
Dnevnik.ba