O Barceloni i njezinim trenutnim problemima mi mogli pisati do sutra, no obično nam prvo na pamet padne zapostavljanje igrača iz vlastite akademije. Čuvena „La Masia“ bila je duboko usađena u Barcin genski kod, igrači ponikli u njoj ne samo da su dominirali u Barceloninom dresu nego su bili na vrhu svijeta sa Španjolskom reprezentacijom. Prva tri imena za „Ballon d‘Or“ 2010. glasila su: Lionel Messi, Andres Iniesta i Xavi. Tri najbolja igrača na svijetu diplomirali su na Barceloninoj školi nogometa. Na jednoj običnoj ligaškoj utakmici Tito Vilanova izveo je sastav u kojem je svih 11 igrača poniklo u vlastitoj akademiji.
Piše: Filip Bilić, Dnevnik.ba
Ove sezone u La Ligi mladi igrači iz „La Masie“ dobili su sveukupno tek nešto više od 2.000 minuta. Najviše su dobili Fati (1024) i Puig (507) dok su Perez i Alena na polu sezoni poslani na posudbe. Jedini domaći igrač koji je od odlaska Guardiole ostavio neki trag je Sergi Roberto. Navijači ga vjerojatno nikada neće zaboraviti zbog onog gola PSG-u u dubokoj sudačkoj nadoknadi, no sveukupni dojam je da se radi tek o jednom prosječnom igraču. Ruku na srce, treneri su ga u najviše slučajeva koristili na neprirodnoj poziciji ili je krpao rupe kada se netko od prvotimaca ozljedi.
Španjolski mediji dio krivice za pad ponajbolje svjetske škole nogometa svaljuju (pogađate) na Bartomeua i upravu koji su u projektu „Masia 360“ potpuno rekonstruirali rad akademije. Najveći Barcelonin paradoks u vezi omladinske škole je taj da ih je u povijesnom porazu od Bayerna na sredini terena nadigrao baš njihov bivši igrač i izdanak „La Masie“ – Thiago Alcantara. Istog igrača Liverpool će nakon završetka Bayernove sezone potpisati za pristojnu cifru, dok će se Barcelona vjerojatno okrenuti svojim tipičnim bombastičnim transferima.
Slučaj Pjanić-Puig
Dolazak Miralema Pjanića na Camp Nou je možda i najbolji dokaz Barcelonine loše transfer politike koja je klub dovela u ovu situaciju. Istina, Pjanić je i dalje odličan igrač, može odigrati još koju sezonu na vrhunskom nivou, biti kratkoročno dobro rješenje, pomoći klubu u borbi za La Ligu i toliko sanjanu Ligu Prvaka.
No, Pjanićeva karijera lagano je krenula silaznom putanjom, broj njegovih godina i ogromna plaća koju će dobiti su veliki upitnik. Trampa Juventusa i Barcelone Arthur-Pjanić gdje je igrač od 23 godine zamijenjen onim od 30 zapravo je napravljena zbog UEFA Fair play monitoringa, tj. Barcelona je tom trampom smanjila velike minuse u bilanci za sezonu 2019/20.
Prosjek godina Barcine prve postave protiv Bayerna bio je 29,8, dok će dolazak bosanskohercegovačkog reprezentativca tu brojku samo povećati. Zapravo, moj najveći problem sa dolaskom Pjanića je taj da će on ugušiti potencijal koji je u drugom dijelu prošle sezone pokazao Riqui Puig.
Puig je već duže vrijeme jedan od dragulja „La Masie“ koji nije nikako uspio dobiti priliku u prvoj postavi. Odlaskom Valverdea mladi Španjolac napokon je dobio kakvu-takvu šansu da pokaže što zna. Ove sezone započeo je tek pet utakmica, dok je u prosjeku na travnjaku provodio samo 44 minute. Kada bi dobio priliku sa klupe, Puig bi obično promijenio ritam utakmice. Uzimamo za primjer tada važnu ligašku utakmicu protiv Bilbaa.
Riqui Puig vs A. Bilbao
— Kleyton Sampaio (@SampaioKleyton1) June 24, 2020
Desenvoltura para atuar no entrelinhas.
Dinâmico nas movimentações.
Agressivo com e sem bola.
Facilidade para acionar companheiros em zonas adiantadas, através do passe vertical.
Mudou o jogo para o Barcelona!pic.twitter.com/yhlZUSbPVQ
Ulaskom Puiga Barcelona je dobila igrača koji konstantno traži loptu i želi biti u centru događanja stvari. Ne sakriva se iza igrača, pokušava stalno biti opcija za pas i ne gleda samo prema Messiju kao jedinom pravom rješenju.
Na videu iznad posebno treba obratiti pozornost na 1:27 i njegovu loptu koja je totalno razbila obrambenu liniju protivnika i iz igre izbacila pet protivničkih igrača. No, takva dodavanja ne pokušava stalno, racionalan je sa dodirima na sredini terena, ali u isto vrijeme i hrabar da pokrene stvari. Puig može biti netko tko će rasteretiti Messija koji se u ovoj fazi karijere previše troši vraćajući se na centar po loptu. Mladi Španjolac može bit taj koji će pomoći Barceloni u prvoj i drugoj liniji distribucije i otvoriti prostor Messiju u zadnjoj trećini.
Puigova igra u fazi obrane mu je slabija strana, ali kada uzmemo u obzir njegove slabe fizikalije za današnji nogomet (169cm, 56kg), Puig uopće ne zaostaje toliko u duelima, startovima i osvojenim drugim loptama. Svoju inferiornost nadoknađuje energijom, trkom i brzinom.
Kao centralni veznjak pokriva gotovo cijeli teren i što je jako bitno komplementaran je s Frenkiem De Jongom. Ako se karte malo poslože njih dvojica bi mogli biti predvodnici Barcelone kada završi era Lea Messija. Riqui Puig podsjeća na onu Barceloninu „tiki-taka“ generaciju, njegovo ponašanje na terenu, način na koji se kreće i udara loptu je čisti Barcelonin DNA.
On je pravi lijek za Barcelonin star i statičan vez, ali i igrač koji ponosu Katalonije može vratiti dio onog identiteta koji je krivom klupskom politikom izgubljen. Zapostavljanjem takvog talenta, dovođenjem i preplaćivanjem igrača u godinama, „Blaugrana“ je možda bacila još jedan bumerang koji će im se vratiti točno u facu.
Vrijeme za rebuilding
Danas se klubovi poput Barcelone bore sa sličnim problemom kada su mladi igrači u pitanju. Klubovi pred početak sezone zacrtavaju visoke ciljeve gdje jednostavno nema vremena da se mladi igrači istrpe, skupe iskustvo i zaigraju za prvi tim. Trenerima „mač rezultata“ konstantno visi nad glavom i u takvoj situaciji se puno lakše osloniti na tržište gdje ćeš dobiti instant pojačanje. Zbog toga se često dešava da mladi igrači iz najboljih svjetskih klubova često rano odu i pokažu svoju kvalitetu u nekom drugom klubu.
Neka od poznatijih imena u vezi Barcelone su Mauro Icardi, Mikel Arteta, Hector Bellerin, Balde Keita ili Thiago Alcantara. Od mlađih igrača tu je nevjerojatni Adama Traore, golman Ajaxa Andre Onana, mladi branič Benfice Alejandro Grimaldo, dok nam je priča Danija Olma svima dobro poznata. Ne mora Barcelona dati šansu svakome od njih, ne mora kao početkom prošlog desetljeća većina startne postave biti iz Katalonije, no danas i onda kontrast je jednostavno prevelik. Iz jednog ekstrema Barca je prešla u drugi i baš kad je zapostavila svoju školu i zaplesala ples milijuna njezin lagani pad je počeo.
Teško da će se ikada ponoviti ona Guardiolina generacija, no ono što je Pep na početku svog mandata imao, a većina novih trenera nije imala je klima za promidžbu mladih igrača.
Danas Ronald Koeman ima baš to. Kao što je bio slučaj sa Pepom, nizozemski stručnjak preuzima ekipu kojoj je NBA rječnikom potreban rebuilding, a baš je to pravo vrijeme za mlade igrače. Koemanova igra stilom neće ličiti na Michelsove, Cruyffove ili Pepove metode, no Nizozemac poznaje klub i što je za Barcelonu trenutno važno, ima povijest rada sa mladim igračima.
Dok su priče oko Messijevog odlaska sve ozbiljnije, pred Barcelonom su važni izbori unutar kluba, tako da ćemo na kraju ovog ljeta dobiti jasnu sliku u kojem pravcu klub želi ići. Možemo do sutra pisati o svim problemima Barcelone, ali vraćanje omladinskoj školi bilo bi vraćanje identiteta, ali i ugleda klubu koji se posljednjih godina ponaša kao razmaženo derište sa debelim bankovnim računom. Barci je potreban restart, vraćanje korijenima i uključivanje vlastitih mladih igrača je prvi logičan potez koji moraju napraviti.
Dnevnik.ba