Posljednji događaji u vezi mostarskog nogometnog derbija, kada je skupina, uglavnom maloljetnika, navodno navijača HŠK Zrinjskog napravila nerede, pokazala je koje to političke opcije nastoje doći do birača zahvaljujući teorijama zavjere o organizatorima navijačkih nereda.
Jedan od onih koji nastoji politički poentirati zbog dešavanja u Mostaru jeste i nekadašnji mostarski gradonačelnik, gosp. Safet Oručević .
Njegove izjave da su huligani iz Fejićeve ulice ‘‘udarna pesnica rigidne struje HDZ-a‘‘ , zatim da ta ista struja HDZ-a BiH ‘‘ više voli rat nego izgubiti izbore u Mostaru ‘‘, zatim Oručević ide i dalje, tako da Predraga Kojovića i Nermina Nikšića naziva ne izdajnicama, nego ‘‘maloumnicima‘‘ , ali gosp. Oručević nudi rješenje: ‘‘ probosanske ‘‘ će ujediniti Mostar.
Ukoliko se pažljivo analiziraju izjave Oručevića, on nastoji prikazati da postoje ‘‘ Mi ‘‘ i ‘‘Oni‘‘. ‘‘Mi‘‘ su ‘‘probosanske stranke‘‘ (zapravo bošnjačke) koje će eto ujediniti Mostar, a ‘‘Oni‘‘ su HDZ BiH koji žele rat i da Mostar bude isključivo hrvatski grad. ‘‘Oni‘‘ su ti koji organiziraju skupine da ‘‘nas biju", udaraju po Fejićevoj ulici u Mostaru.
Neshvatljivo je da nakon ovih izjava Oručevića nije djelovao MUP ili Tužiteljstvo HNŽ-a s ciljem da podijeli svoja saznanja a kako bi se zbog nereda u Fejićevoj ulici eventualno onda utvrdila odgovornost organizatora ovih nered. Ako Oručević nema dokaza da je organizator HDZ BiH, onda se može govoriti o govoru mržnje odnosno širenju nacionalne netrpeljivosti što predstavlja kazneno djelo iz članka 163. Kaznenog zakona FBiH.
Preporuka Vijeća Europe govor mržnje definira, među ostalim, kao netoleranciju izraženu neprijateljstvom, diskriminacijom prema drugim.
Zabrinjavajuće je da nitko od nevladinih organizacija kao i međunarodnih tijela koja se bore protiv govora mržnje nije reagirao na govor mržnje Oručevića koji poziva ‘‘probosanske ‘‘ snage da se pripreme za nadolazeći rat ukoliko HDZ BiH dobije izbore u Mostaru.
Možda i ne treba čuditi šutnja nevladinih i međunarodnih organizacija kada je u pitanju govor mržnje jer su šutjeli i kada je ministrica civilnih poslova Bosne i Hercegovine verbalno napadnuta od strane prof.dr. E.Halilovića jer se služila hrvatskim jezikom, jednim od tri službena jezika u Bosni i Hercegovini.
Ako danas u Bosni i Hercegovini izjavite da ste protiv bilo čega, čitav NVO sektor i međunarodna tijela u BiH će izdati priopćenje kojim će oštro osuditi govor mržnje prema nekoj zajednici i zahtijevat će reakciju nadležnih tijela. Međutim, kada verbalno napadnete ministricu jer se služi svojim jezikom, kada pozivate građane da se pripreme za rat ako jedna politička strana ostvari uspjeh na izborima, ne postoji nikakva reakcija NVO sektora i međunarodnih tijela.
Ne treba zaboraviti da je međunarodna zajednica 2000. godine reagirala i zabranila korištenje predizborne krilatice HDZ-a "Opredjeljenje ili istrebljenje", a 20 godina kasnije predstavnici međunarodne zajednice šute kada se jednom narodu zabranjuje korištenje službenog jezika u BiH, odnosno kada se drugi narodi plaše ratom ako jedna politička partija dođe na vlast.
‘‘Probosanske snage‘‘ koje naziva Oručević, su političke partije koje imaju uspjeh isključivo u mjestima gdje su Bošnjaci većina. U dijelovima Bosne i Hercegovine gdje žive Hrvati i Srbi, takve ‘‘probosanske‘‘ snage ne mogu prijeći niti izborni prag, odnosno nemaju ni svoje liste. Samim tim, jasno je da svojim huškačkim izjavama Oručević nastoji ‘‘mobilizirati‘‘ Bošnjake da se homogeniziraju za predstojeće izbore, a što je legitimno pravo svakog političara. Nedopustivo je pak da se služi govorom mržnje u ostvarivanju tog cilja.
Nazivanje politički neistomišljenika ‘‘izdajnicima‘‘ ili ‘‘maloumnicima‘‘ samo zato što ne dijele političko mišljenje, pored toga što predstavlja nedostatak kulture govora, jeste i poziv na ‘‘linč‘‘ tih osoba, jer eto oni su se pridružili onima koji žele rat u Mostaru.
Obveza je svih organizacija koje se bore za zaštitu ljudskih prava da reagiraju kada se koristi govor mržnje, a zakonska obveza je nadležnih tijela da pokreću postupke protiv autora govora mržnje. Sve dok ne postoji nikakva odgovornost za govor mržnje šaljemo jasnu poruku da je bolje plašiti građane Mostara novim ratom, umjesto da istražujemo uzroke navijačkih nereda s ciljem prevencije budućih nereda što je u interesu svih građana Mostara koji žele dobro ovom gradu.
Dnevnik.ba