Više od 600 ubijenih,
više od 1800 ranjenih,
približno 100 otetih.
Ovo su brojevi kojima završavamo jučerašnji dan užasa.
I ti brojevi nisu konačni.
Godine 2005., kada se Izrael povukao iz Gaze, sve smo ostavili iza sebe. Bilo je bolno, ali to je bila misija: kuće, staklenici, biljke. Čak smo obučili Palestince kako upravljati tim staklenicima. U nekim smo im slučajevima ostavili kontakte s tržištima u Europi kako bi mogli prodavati cvijeće i povrće.
Hamasu nije trebalo dugo da preuzme Gazu, da ubije i rani policijske snage PLO-a. Bacali su ih s krovova, vezali za motore i vozili po gradu da svi vide što Hamas može učiniti vlastitom narodu.
Mnogi od njih, inače, liječeni su u izraelskim bolnicama.
Uništili su kuće koje smo ostavili netaknutima, a staklenike su rastavili i koristili njihove cijevi za izradu improviziranih raketa koje su lansirali preko granice na izraelske gradove i sela koji su živjeli u nadi da imaju mirne susjede.
Otkako je Hamas preuzeo Gazu, izraelski gradovi i sela oko Gaze nisu se mogli osjećati sigurnima čak ni na jednu noć. Djeca rođena od trenutka kad je Hamas preuzeo Gazu nisu provela ni jednu noć da nisu bila na oprezu; poput obučenih vojnika - naučena su skočiti s kreveta u roku od 7 sekundi i sakriti se u zaklon. U svakoj kući u ovoj regiji jedna prostorija mora imati funkciju skloništa.
Ta djeca spavaju tolike noći u skloništima, s traumama, sa strahom od sljedeće rakete. Roditeljima koji djecu šalju u vrtić ili školu nije prva briga koja je to škola ili koliko su učitelji dobri, već koliko je dijete blizu najbližeg skloništa. Koliko zaštite ima na putu do i iz škole, kada se može sakriti u slučaju da se oglasi sirena koja mu daje tih 7 sekundi da se sakrije.
Dugo smo vremena u Izraelu pokušavali zaštititi svoje građane. Stoga smo izgradili viši zid i više skloništa. Čak smo izgradili i pokretna skloništa na ulicama gradova kao što su Sderot, Netivot i Kibutzim blizu granice. Zatim smo izumili Iron Dome, sustav koji bi trebao presresti rakete koje dolaze iz Gaze.
Ali što smo više obrane gradili, Hamas je koristio više poboljšanih raketa – dobivajući znanje, obuku i novac od Irana i Katara.
Pa ipak, Izrael je reagirao tek kada je stanje postalo jako teško, kada je Hamas odlučio lansirati veliki broj raketa ili je slao bombe obješene na balone, nadajući se da će djeca ganjati balone i da će biti ubijena kada ih dotaknu.
Ali kad god je Izrael reagirao, pokušavao je ciljati samo na teroriste, postupajući vrlo pažljivo s neupletenim civilima u Gazi.
Toliko su puta napadi otkazani, ratni zrakoplovi se vraćali jer su primijetili djecu kako se igraju pored mete.
I Hamas je naučio iz toga te je počeo ispaljivati rakete iz škola, iz džamija i skrivati svoje oružje i bombe u gusto naseljenim civilnim četvrtima.
Stoga, ponekad tijekom izraelskih osvetničkih napada, nažalost, neumiješani ljudi bivali su ranjeni.
Dok Izrael većinu svog proračuna i napora ulaže u pružanje zaštite svojim civilima, Hamas se koncentrira na poboljšanje napada na izraelske civile.
A što je s palestinskim civilima u Gazi? Čini se da je Izraelu stalo do njih mnogo više nego njihovu vlastitom vodstvu.
Kad god Izrael odluči reagirati, kad život postane nepodnošljiv zbog napada Hamasa, međunarodna zajednica se umiješa i uzvikuje jednu riječ: proporcionalnost! Reakcija nije proporcionalna!
Kako se definira što je proporcionalna reakcija? Prebrojavanjem mrtvih?
Kada jedna strana ulaže sve svoje napore kako bi zaštitila svoje ljude, a druga strana ulaže sve svoje napore da ih ubija bez razlike? I pritom potpuno zanemaruje potrebe vlastitog naroda? Možete li proporcionalno uzvratiti?
Izrael jučer nije dobro zaštitio svoje građane.
Hamas je učinio ono što uvijek radi: pokušao je ubiti što više Izraelaca.
Brojevi su šokantni:
Više od 600 obitelji ovog će tjedna pokopati svoje najmilije. Neki od njih su bili vojnici, a neki su bili nečiji baka i djed koji su sjedili u vrtu kibuca, mala djeca koja su bila brutalno upucana u svojim krevetima, tinejdžeri koji su bili ustrijeljeni na zabavi kojoj su prisustvovali... Njihov grijeh? Nesretan susret s krvoločnim teroristima iz susjedne Gaze.
Više od 1800 ranjenih, neki od njih u teškom stanju,
Približno 100 muškaraca, žena, djece, staraca s njihovim njegovateljima teroristi Hamasa oteli su iz njihovih domova i silom odveli u nepoznato, a tamo ih nikakva međunarodna konvencija neće zaštititi...
Upravo smo zbog proporcionalnosti primili udarac u lice. Vrlo bolan udarac.
Izrael je konačno dobio proporcionalnost koju bi trebao koristiti ako će ići u napad umjesto u obranu, upravo kao što to i Hamas radi i automatski dobiva zaštitu međunarodne zajednice.
Sada pogledajte oko sebe. Kojih biste 2000 ljudi bili spremni žrtvovati sljedeći put kad budete imali posla s teroristima uime prava na otpor i zaštitu svojih ljudi?
Dnevnik.ba