Article_Top_970x250

(FOTO) Iranske žene – prije i poslije Islamske revolucije

sve se promijenilo

(FOTO) Iranske žene – prije i poslije Islamske revolucije

velj 11, 2019
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Ilustracija

Islamska revolucija iz 1979. godine donijela je ogromne promjene Iranu, a ništa manje ni ženama iz Irana. Jedna od oblasti koja je došla pod kontrolu jest način oblačenja žena - Stari Šah Irana je 30-ih godina zabranio nošenje marame i naredio policiji da ih nasilno skida.

Međutim, ranih 80-ih godina, nove islamske vlasti nametnule su obvezna pravila oblačenja koja su zahtijevala od žena nošenje hidžaba, piše federalna.ba.

Sljedeće slike pokazuju kako je izgledao život žena iz Irana prije nego što su vlasti uspostavile ovakva pravila i kako se promijenio od tada.

PRIJE REVOLUCIJE

Studiranje na Univerzitetu u Teheranu, 1977. godina: Iako su mnoge žene već imale mogućnost da pohađaju fakultet u vrijeme revolucije, naredne godine je bio vidljiv porast žena koje su pohađale fakultet. Razlog za to je bilo djelomično u tome što su vlasti uspjele uvjeriti konzervativne obitelji u ruralnim područjima da dozvole svojim kćerima da studiraju daleko od kuće.

„Pokušali su zaustaviti žene da studiraju, ali postojala je takva reakcija da su im morali dozvolit da se vrate na fakultete“, kaže Baron Haleh Afshar, profesor ženskih studija na Univerzitetu u New Yorku, koji je odrastao u Iranu 60-ih godina.

„Neki obrazovani ljudi napustili su Iran i vlasti su shvatile da, ako žele vladati državom, moraju obrazovati i žene i muškarce.“

Razgledanje izloga u Teheranu, 1976. godina: Prije revolucije, mnoge žene su nosile zapadnjačku odjeću, uključujući i uske hlače, suknje i majice kratkih rukava. „Cipele se nisu promijenile – strast prema cipelama se nalazi u svima nama! Žene u Iranu se ne razlikuju od žena u drugim dijelovima svijeta, a odlazak u kupovinu za ženu označava bijeg od svakodnevnog stresa“, pojašnjava profesor Afshar.

Piknik petkom u Teheranu, 1976. godina: Obitelji i prijatelji teže da se druže petkom, što je vikend u Iranu. „Piknici su važan dio kulture Irana i vrlo su popularni među srednjom klasom. Ovo se nije promijenilo od revolucije. Razlika je danas u tome što su muškarci i žene koji sjede zajedno više samosvjesni i više su suzdržani u interakcijama“, kaže profesor Afshar.

Frizerski saloni u Teheranu, 1977. godina: „Ovo je prizor koji više ne očekuješ vidjeti u Iranu – ali i nakon Islamske revolucije, frizeri su nastavili postojati“, izjavio je profesor Afshar. „Danas ne bi vidjeli muškarca kod frizera – žene znaju da moraju pokriti kosu čim izađu kroz vrata. Neki ljudi također imaju tajne salone u svojim kućama gdje se miješaju muškarci i žene.“

Tjelohranitelji štite Šaha, 1971. godina: Mlada žena prilazi Šahu Mohammadu Reza Pahlavi (skroz desno) na velikoj fešti povodom obilježavanja 2.500 godina od Perzijske monarhije. Ekstravagantnost događaja je bila osuđena od strane njegovih ljevičarskih i klerikalnih protivnika. „U ovo vrijeme, Šah je već bio omražen, i neki vjeruju da je ova slika kao prikaz popustljivosti doprinijela događajima koji su doveli do Islamske revolucije osam godina kasnije“, kaže Afshar.

Šetnja kroz snježnu ulicu u Teheranu, 1976. godina: „Ne možeš zaustaviti žene da šetaju ulicama Teherana, ali ovo ne bi vidio danas – njene naušnice i šminka su previše upadljive“, ističe profesor Afshar. „Postoji taj koncept 'pristojnosti' u Iranu – tako da danas žene koje šetaju ulicom pretežno nose kapute do koljena i šal.“

NAKON REVOLUCIJE

Prosvjed žena protiv obveznog nošenja hidžaba, 1979. godina: Nakon preuzimanja vlasti, novi iranski Vrhovni vođa Ayatollah Ruhollah Khomeini donio je dekret da sve žene moraju nositi maramu – bez obzira na njihovu vjeroispovijest i nacionalnost: Za 8. ožujak– Međunarodni dan žena - tisuće žena različite životne dobi izašlo je na ulice prosvjedovati protiv novog zakona.

Prosvjed ispred američkog veleposlantva u Teheranu, 1979. godina: Revolucionarni studenti su uzeli kao taoce desetke radnika američkog veleposlanstva, dok je tisuće anti-američkih demonstranata opkolilo to područje.

„U ovo vrijeme je bilo sasvim normalno da različiti tipovi ljudi postanu saveznici u njihovoj zajedničkoj mržnji prema Americi u Iranu“, kaže Afshar. „Amerikanci i Britanci imaju dugu povijest u pokušaju da utječu i preuzmu područja nafte u Iranu, tako da ovo duboko usađeno nepovjerenje prema SAD –u i Velikoj Britaniji traje veoma dugo.“

Obitelji petkom odlaze na molitve, 1980. godina: „Molitve petkom su vrijeme za osobe koji su vjernici ili su pristalice islamskih vlasti koje ne žele biti obilježeni kao disidenti da izađu i skupljaju se – to je trenutak solidarnosti“, ističe profesor Afshar. „Ali to se najviše odnosilo na muškarce. Ženama nije bilo dozvoljeno da budu u istoj prostoriji kao muškarci – sjedile bi u odvojenim prostorijama za molitvu, daleko od muškaraca.“

Kupovina vjenčanica u Teheranu, 1986.godina: „Sve vjenčanice koje su prikazane su zapadnjačke – žene u Iranu su suštini mogle nositi što god žele, ali samo iza zatvorenih vrata“, pojašnjava profesor Afshar. „Vjenčanja i zabave trebaju biti izdvojeni, tako da nije bitno što nosiš ako su tu samo ženske gošće. Ali postoje i miješane zabave – neki ljudi unajme zaštitare da nagledaju ulaz, dok drugi plate policiji da 'progledaju kroz prste'."

Šetnja u Teheranu, 2005. godina: Nisu sve žene u Iranu pristale nositi crni čador, ogrtač koji pokriva cijelo tijelo, od glave do pete i ostavlja samo lice otkriveno. Neke preferiraju da nose maramu i kapute. „Pravo pitanje je koliko nazad možeš staviti svoju maramu? Žene imaju neke svoje male načine otpora te često pokušavaju što manji dio glave pokriti maramom“, objašnjava Afshar.

Plaža na Kaspijskom moru, 2005. godina: Ženama u Iranu zabranjeno je da se kupaju u javnosti u kupaćim kostimima. „Muškarci i žene ne mogu plivati zajedno – ali našli su način da zaobiđu ovo pravilo, tako što često iznajme brod da odu dovoljno daleko od plaže gdje mogu plivati zajedno“, kaže profesor Afshar.

Pro-hidžab protest u Teheranu, 2006. godina: Više od 25 godina nakon revolucije, žene koje podržavaju ekstremiste izašle su na prosvjede kao odgovor na neuspjeh vlasti da provedu obvezni zakon o hidžabu. Na slici, sve su žene obučene u crne čadore osim male djevojčice.

Gledanje nogometne utakmice s shopping centra u Teheranu, 2008. godina: Iako ženama nikad nije bilo službeno zabranjeno da gledaju muške nogometne utakmice u Iranu, često im nije bilo dozvoljeno da uđu na stadion, a neke koje su pokušavale bile bi pritvorene. Prije revolucije, ženama je bilo dozvoljeno da prisustvuju sportskim manifestacijama.

Dnevnik.ba

Article_Bottom_970x250