Nakon usvajanja Deklaracije o položaju Hrvata u BiH u Hrvatskom saboru, bošnjački javni prostor su preplavili nastupi osoba koje pripadaju hrvatskome narodu, ali koje osporavaju konstitutivnost toga naroda kao i borbu Hrvata za političkom jednakopravnošću u BiH.
Riječ je o šarolikom skupu osoba, od svećenika (uglavnom pojedinih bosanskih franjevaca) do raznoraznih oportunista koji su spremni na sve, pa i ponižavati vlastiti narod, za neku vlastitu (uglavnom) kratkoročnu korist.
Tako tu imamo poznate sluge bošnjačke politike koji na obespravljivanju Hrvata rade još od početka devedesetih, poput Ive Komšića, koji je originalni hrvatski smokvin list koji je trebao davati legitimitet ratnom Predsjedništvu bošnjačke RBiH, pa do fra Drage Bojića, bosanskog franjevca koji danas osporava gotovo sva politička prava hrvatskoga naroda.
Ono što im je zajedničko je da nemaju nikakav legitimitet govoriti u ime hrvatskoga naroda, jer na izborima nisu dobili podršku tog naroda. Legitimitet im daju samo mikrofoni bošnjačkih medija, jer je njihovo znanje o politici, posebno politologiji, oskudno. Njihova priča se svodi na ponavljanje već pripremljenih fraza kojima je cilj zamagliti istinu, dezavuirati javnosti i vlastiti narod prikazati u biti naivnim ili zločestim te mu tako osporiti zahtjeve za političkom jednakopravnošću u BiH.
Halal-Hrvate sarajevska javnost predstavlja kao „poštene“ Hrvate i vrsne intelektualce, nasuprot „fašistima“ koji se bune protiv toga da im bošnjačka politička elita kroji sudbinu i da se pretvore u nacionalnu manjinu u vlastitoj domovini. Tako bošnjačka politika pokušava s jedne strane prikriti a s druge osporiti činjenicu kako je hrvatski narod u BiH ustavotvoran, kako svoju političku volju izražava na izborima te kako su izbori pokazali da apsolutna većina Hrvata podržava politiku Hrvatskog narodnog sabora.
Hrvatski narod u BiH traži samo da se poštivaju Ustav BiH i Daytonski mirovni sporazum u kojima je jasno navedeno da je BiH država triju u svemu jednakopravnih konstitutivnih naroda i dvaju entiteta. Konstitutivni narodi tvore Bosnu i Hercegovinu, svaki narod je nositelj suvereniteta i legitimni politički predstavnici konstitutivnih naroda trebaju tvoriti vlast.
No, kako je u međuvremenu bošnjačka politička elita odustala od takve BiH, danas su im potrebni halal-Hrvati (u manjoj mjeri i Srbi) kako bi međunarodnoj i vlastitoj javnosti pokazali kako eto tobože postoje Hrvati u BiH koji podržavaju njihovu politiku unitarizacije entiteta FBiH u kojem će dominirati demografska većina.
Tu na scenu stupaju raznorazni Komšići, Bojići, Babići, Kukići…, čitav spektar osoba koje na račun ponižavanja vlastitoga naroda pokušavaju ostvariti neku osobnu korist. Pri tom je važno naglasiti da ta korist nije materijalne naravi za sve njih. Za Kukića i takve jest, ali za neke bosanske franjevce možda i nije. Dio njih vjerojatno preko ponižavanja hrvatskoga naroda „liječi“ neke osobne frustracije.
Ovdje je važno spomenuti i da nitko od tih bosanskih franjevaca nije ni riječ rekao kad je ta ista bošnjačka javnost vodila hajku protiv kardinala Puljića jer je upozorio da se nametanjem Željka Komšića krše prava hrvatskome narodu ali i uništava BiH.
Bošnjačka politička elita i pripadajuća joj javnost halal-Hrvate koristi po potrebi, a potreba se ukazala upravo pri usvajanju Deklaracije o položaju Hrvata u BiH u Hrvatskom saboru.
Zastupnici koji su izglasali Deklaraciju u Saboru su ljudi koji predstavljaju većinu Hrvata u Republici Hrvatskoj, a sama Deklaracija jasno podržava političku borbu hrvatskih političkih predstavnika u BiH, koji su okupljeni u Hrvatskom narodnom saboru, i koji nose preko 90 posto političkog legitimiteta bh. Hrvata.
Srećom, kako vrijeme prolazi i sam broj halal-Hrvata se smanjuje kao i njihov utjecaj u javnosti. Danas oni služe samo da bi se sama bošnjačka javnost mogla tješiti kako ima „stvari pod kontrolom“.
Njihov utjecaj na hrvatski narod je nikakav.
Danas u hrvatskom narodu u BiH zapravo imamo jedinstvo hrvatske politike, katoličke crkve, intelektualnih elita i javnosti. To je, pak, posljedica, konstantnih pokušaja političkog obespravljivanja hrvatskoga naroda te istupi halal-Hrvata zapravo samo dalje jačaju to jedinstvo.
Naposljetku, hrvatska javnost se ne bi ni trebala nešto posebno osvrtati na te izjave i stavove jer oni svakako pripadaju bošnjačkoj javnosti i obraćaju se primarno Bošnjacima.
A to što su pojedinci spremni poticati obespravljivanje vlastitoga naroda, najviše govori o njima samima.
Dnevnik.ba