StoryEditor
milan sitarski

FEDERALISTIČKI PUTOPIS - Osvjetljavanje „bosanskohercegovačkog slučaja“

Piše Milan Sitarski  /  08.11.2022., 17:44h

Ovaj je tekst neuobičajen iz kuta dosadašnje prakse Instituta za društveno-politička istraživanja (IDPI) iz Mostara, obzirom da je pisan u prvom licu, te u osobnom, a ne u „strogo“ znanstvenom ili znanstveno-publicističkom tonu. Njegova je namjena pokazati domaćoj javnosti potencijale koje međunarodna stručna suradnja pruža u borbi za obranu ustavnog načela konstitutivnosti naroda i federalističkog i konsocijacijskog karaktera Ustava BiH. Te su potencijale, na žalost, u proteklim desetljećima uglavnom koristili protivnici spomenutih vrijednosti, naravno ne s ciljem njihove obrane, već dezavuiranja, relativiziranja, te u konačnici dokidanja.

Ta je činjenica uvjetovana višestrukim uzrocima. Najprije, neporeciva dugotrajna prevaga pristaša bh unitarizma u međunarodnim političkim krugovima zainteresiranim za BiH svoj je odraz nalazila i u stručnim krugovima, uključujući i akademske. Snažan je i utjecaj inercije masovnih medija, koji su BiH često predstavljali sukladno politički motiviranim i pojednostavljenim stereotipnim predstavama o „dobrim multietničkim građanima BiH i zlim nacionalistima/separatistima“.

Treba naglasiti i da su mnogi protivnici unitarizma u BiH bili prečesto načelno neskloni pokušajima korištenja međunarodnih stručnih i ostalih foruma kao sredstva promoviranja svojih stavova, uz pretpostavku da su ti forumi a priori naklonjeni njihovim protivnicima, čime su im ih zaista i prepuštali. Čak i u slučaju sudjelovanja na nekim međunarodnim skupovima posvećenim federalizmu, konsocijaciji i drugim mehanizmima akomodiranja razlika u identitetski pluralnim društvima, rijetki su načelni protivnici unitarizma koji su na potpuno otvoren način iznosili svoje znanstveno utemeljene stavove, suprotne tendencijama koje su iz spomenutih uzroka postale dominantne u relevantnim krugovima.

Priliku da doprinesem promjeni opisanog trenda pružio mi je poziv da predstavljam IDPI na 23. konferenciji Međunarodne asocijacije centara za studije federalizma (IACFS – International Association of Centres for Federal Studies) u Bilbaou, Španjolska/Autonomna zajednica Baskija, 27. – 29. listopada 2022. godine. Čast da predstavljam IDPI na ovom skupu globalnih eksperata imao sam treći put. Prvi put sam s kolegom dr. Draženom Barbarićem, voditeljem Stručnog tima IDPI, sudjelovao na konferenciji IACFS-a 2020. godine, doduše online, obzirom na tadašnji vrhunac pandemije COVID-19, te smo tad ostali uskraćeni za upoznavanje uživo s ostalim kolegama u Adis Abebi, Etiopija.

Prošle, 2021. godine smo, međutim, uspjeli uživo sudjelovati na godišnjoj konferenciji u Innsbrucku, Austrija. Kolegama sa svih kontinenata, od kojih su neki ipak sudjelovali online, imali smo priliku predstaviti specifični bosanskohercegovački federalistički ustavni poredak, u prezentaciji naslovljenoj „Između separatizma i unitarizma: federalizam u Bosni i Hercegovini kao garant opstanka državnosti“. Obzirom da smo znali da veliki dio kolega, unatoč polju kojim se bave, a uslijed fokusa na specifičnosti federalizma u starijim i razvijenijim, ili pak trenutačno „geopolitički atraktivnijim“ federacijama, nema znatnijih znanja o BiH, prezentirali smo im temeljna načela Ustava BiH, prije svih načelo konstitutivnosti naroda, u svjetlu neprovedenih odluka Ustavnog suda BiH i Europskog suda za ljudska prava, kao i politike u odnosu na probleme u ovoj oblasti koje zastupaju ključne političke snage u zemlji.

Taj prošlogodišnji neophodni i načelni „kratki uvod u BiH“ omogućio mi je da ove godine, u Bilbaou, dozvolim sebi „luksuz“ ulaska dublje u meritum naših konkretnih institucionalnih problema. Izuzetno sam zahvalan organizatorima i domaćinima ovogodišnje konferencije, Ituna centru (Ituna Center for Basque Economic Agreement and Fiscal Federalism Studies) što su mi dozvolili da, unatoč načelnom tematskom fokusu konferencije na fiskalni federalizam, uz predstavnike još nekoliko centara, predstavim tematiku koja je u trenutku održavanja konferencije bila izrazito aktuelna i relevantna za zemlje iz kojih dolazimo. Tako mi je omogućeno da u prezentaciji pod naslovom „Legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda – od ustavnog načela do njegovog negiranja na izborima“ upoznam najznačajnije stručnjake u oblasti federalizma s jednim od najeklatantnijih primjera dezavuiranja federalističkog poretka – „slučajem Komšić“.

Poslije kratkog podsjećanja na temeljno načelo Ustava BiH – načelo konstitutivnosti naroda, sudionici su imali priliku upoznati se s brojem glasova koje su Komšić i ostali kandidati za Hrvatskog člana Predsjedništva BiH dobili na izborima 2006., 2010. i 2018. godine u različitim kantonima FBiH i Distriktu Brčko. Na žalost, u prezentaciju nisu mogli biti uvršteni rezultati nedavno održanih posljednjih Općih izbora, jer SIP do održavanja konferencije nije objavio službene rezultate. Neovisno o tomu, slušatelji su bili zapanjeni činjenicom da je u sva tri obrađena izborna ciklusa za Hrvatskog člana Predsjedništva BiH „izabran“ kandidat koji je bio drugoplasirani u svih šest jedinica koje u svom stanovništvu po popisu iz 2013. godine imaju više od 20% Hrvata (a u kojima živi 82,52% od ukupnog broja Hrvata koji mogu glasovati), dok je „pobjede“ ostvario isključivo u pet jedinica u kojima ukupno živi 17,48% od hrvatskog biračkog tijela na predsjedničkim izborima!

Ovako posloženi i predstavljeni podaci, za koje su neki među prisutnima „negdje načuli“ prateći vijesti iz BiH, kao i za kontroverze oko rezultata izbora, ali bez dubljeg ulaska u tu problematiku, naveli su novoizabranu predsjednicu IACFS-a (obzirom da je konferencija imala i izborni karakter), Evu Mariu Belser, su-direktoricu Instituta za federalizam Sveučilišta u Fribourgu (Švicarska), na postavljanje pitanja koje je toliko logično za osobu čvrsto utemeljenu u načelima federalizma i njihovoj praktičnoj primjeni, a koje je toliko puta bezuspješno postavljano gorljivim zagovornicima unitarizma u bezbrojnim pokušajima dogovora o razrješenju bosanskohercegovačkog ustavno – političkog „čvora“: „Zašto se ne bi Hrvatima pružila mogućnost da izaberu nekoga tko ne mora biti osobno Hrvat ali je njihov politički izbor?“. Njezina su se pitanja inače odnosila na nedavne intervencije visokog predstavnika u Izborni zakon BiH i Ustav FBiH, što svjedoči o visokom stupnju upućenosti u naša najnovija politička zbivanja.

Visok interes za međunacionalne odnose i institucionalne probleme BiH pokazao je i novoizabrani prvi dopredsjednik IACFS-a, Alain-G. Gagnon, predsjednik Kraljevskog društva Kanade 2021. - 2022. godine, redoviti profesor na Odsjeku za političke znanosti na Sveučilištu Quebec u Montrealu i nositelj katedre za Kanadske studije. U razgovoru poslije moje prezentacije smo došli do zaključka da je jedna od većih prepreka razumijevanju problematike bosanskohercegovačkog federalizma kod inozemnih stručnjaka jezično-terminološke prirode. Koliko god to nama iz BiH izgledalo čudnovato, tradicija američkog (u smislu SAD) federalizma ostavila je tolikog traga na međunarodnu terminologiju u ovoj oblasti, da je od ključnog značaja na samom početku jasno naglasiti kako je u BiH državna razina (State Level) viša, a ne niža u odnosu na entitetsku – federalnu (Federal Level). Ova sugestija veterana teorije i prakse svjetskog federalizma jednostavno se ne može precijeniti.

Pored ove zbilja impozantne konferencije na kojoj je nastupilo 40 stručnjaka iz Španjolske, Italije, Kanade, SAD, UK, Južne Afrike, Njemačke, Australije, Švicarske, Belgije, Brazila, Argentine, Indije, treba spomenuti i mjesto održavanja. Baskijska zemlja ili Baskijska autonomna zajednica definirana je i priznata kao „nacionalnost“ unutar španjolske države u njezinom Statutu o autonomiji iz 1979. godine („Statut Guernica“), u skladu s administrativno-pravnom stečevinom definiranom u španjolskom Ustavu iz 1978. godine. Statut daje pravni okvir za razvoj „baskijskog naroda na španjolskom tlu“.

Preteča Statuta Guernica bio je kratkotrajni Statut o autonomiji za oblasti Álava, Gipuzkoa i Biscaya, koji je stupio na snagu u listopadu 1936., dok je Španjolski građanski rat već bjesnio, i koji je automatski ukinut kada su španjolske nacionalističke trupe okupirale taj teritorij. Prije španjolskog ustava iz 1978. i njegovog sustava autonomnih zajednica, ove su tri pokrajine bile poznate na španjolskom kao Provincias Vascongadas od 1833. godine. Politička struktura nove autonomne zajednice definirana je u Statutu Guernica, koji je odobren većinom glasova na referendumu održanom 25. listopada 1979. Danas je to jedna od najdecentraliziranijih regija na svijetu, te ju je The Economist opisao kao "oblast koja ima više autonomije nego bilo koja druga u Europi".

Po okončanju radnog dijela konferencije imao sam osobito zadovoljstvo obići s ostalim sudionicima tradicionalnu prijestolnicu Baskije, Guernicu. Grad koji je bio sjedište Parlamenta stare Baskijske autonomije, ukinute u centralizacijskim procesima u 19. stoljeću, bio je poprište borbe za obnovu te autonomije protiv radikalno centralističkih i profašističkih trupa generala Franca. Velike žrtve koje su građani podnijeli u Građanskom ratu, ostavile su neizbrisiv trag u kolektivnom sjećanju svih Baska, ali su poslužile i kao inspiracija nekima od najmarkantnijih velikana moderne umjetnosti. Ovaj kratki federalistički putopis završit ću pozivom svima koji borbu za autonomiju i suverena prava naroda poistovjećuju s fašizmom da posjete Guernicu i porazgovaraju s njezinim građanima o prošlosti ovoga grada.

Dnevnik.ba

23. studeni 2022 18:23