Article_Top_970x250

Elvir Šendro: Mostarski borac koji brzo izrasta u novu boksačku zvijezdu

Mostarski boksač

Elvir Šendro: Mostarski borac koji brzo izrasta u novu boksačku zvijezdu

lip 07, 2019

Piše: Toni Raspudić

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Intervju s 24-godišnjim mostarskim teškašem koji u profi karijeri ima tri pobjede u isto toliko borbi

Mostar je oduvijek slovio za grad u kojem se rađaju najbolji boksači države. Zahvaljujući Damiru Belji i Emilu Markiću grad na Neretvi ima dva europska WBO prvaka, a vjerojatno njih dvojica neće biti jedini s tim naslovima jer polako na svjetla pozornice kucaju i ostali mladi boksači. Jedan od njih je i Elvir Šendro iz Bokserskog kluba Mostar, teškaš koji je tek ušao u svijet profi boksa i to na kakav način...

Elvir Šendro se boksom počeo baviti prije 10 godina, od svoje 14. Počeo je rekreativno, a trenirao je i nogomet i rukomet. Na boks se u BK Mostar upisao, kako kaže, najviše iz razloga da bi malo smršavio. No, zavolio je ovaj sport i već nakon tri mjeseca treninga postao kadetski državni prvak. Taj naslov je bila i prekretnica da se počne ozbiljnije baviti boksom.

I eto sada 10 godina kasnije 24-godišnji Elvir Šendo iza sebe ima 9 titula državnog prvaka (dvije kao kadet, dvije kao junior i pet kao senior), nastupe na Europskim prvenstvima i Mediteranskim igrama, te tri pobjede u isto toliko borbi u profesionalnom boksu u teškoj kategoriji do 91 kg.

Ova posljednja pobjeda bila je pred domaćom publikom u Mostaru na priredbi u kojoj je Emil Markić, Elvirov kolega iz kluba, obranio titulu europskog WBO prvaka.

„Imao sam dogovorenu borbu protiv Ivana Jakovljevića iz Srbije, ali u posljednji trenutak je ta borba odgođena jer on na vaganju nije uspio dobiti autorizaciju Srbije, te se za meč nije mogao registrirati. Tako sam u posljednji trenutak dobio zamjenu, Ivana Sakića iz Prijedora. I on je bio kvalitetan, iskusan borac koji je iza sebe imao 30-ak profesionalnih mečeva od kojih su neki bili sa stvarno zvučnim imenima. Bio je spreman za meč, dobro utreniran i drago mi je da sam imao priliku boksati s jednim takvim borcem.“

Promjena protivnika u posljednji trenutak Elviru nije teško pala. Završio je borbu u svoju korist nokautom na početku druge runde, a i tu pobjedu duguje sjajnoj podlozi koju je imao u olimpijskom boksu koji je po mnogima teži od profesionalnog.

„Naravno da je olimpijski/amaterski boks puno teži. Prije svega što u profesionalnom boksu ti znaš kako ćeš trenirati pred borbu i za koga ćeš trenirati, dok je kod olimpijskog situacija drugačija. Npr. kada odeš na Europsko prvenstvo boksaš sedam dana zaredom, a pojma nemaš tko ti je idući protivnik. Ne znaš za koga ćeš se spremati ni kako se spremati, tko ti leži, a tko ne. I puno jači su borci u Olimpijskom boksu, jer kada odeš na neko natjecanje kao što je Europsko prvenstvo, tu je po jedan borac iz svake zemlje. Znači možeš dobiti Rusa ili borca iz sličnih velikih zemalja kojima je teže bilo odraditi to prvenstvo svoje zemlje i postati najbolji nego li sada boksati na Europskom gdje će se boriti protiv boksača iz neke male zemlje. Ali, u olimpijskom boksu, nažalost i suci igraju važnu ulogu i uvijek 'natežu' za borca iz veće zemlje. Tako su i mene oštetili na Mediteranskim igrama u borbi za medalju i nakon te borbe sam i odlučio prijeći u profi boks. Borio sam se protiv Turčina i jednostavno borca iz takvih zemalja ne možeš pobijediti jedino nokautom, džaba ti što si bolji od njega tijekom cijelog meča. Zbog tih sudaca i lobija velikih zemalja sada se želi i izbaciti olimpijski boks s Olimpijade i da ga preuzme neka profi organizacija. Vjerojatno bi to bilo i poštenije natjecanje jer više iza borca ne stoji zemlja već organizacija“

U nešto više od pola godine Elvir Šendo je već imao tri borbe u profi boksu, a uskoro bi trebala doći i četvrta.

„U prosincu prošle godine bila je moja prva profi borba na 'Champions fight night-u' u Bijeljini. Za protivnika sam imao iskusnog Slovenca Samstaura koji je imao sedam profesionalnih borbi. Dobio sam ga prekidom u drugoj rundi. Dva-tri puta sam ga udario u stomak i to je bilo to. Bila je to slična borba kao i ova zadnja u Mostaru koji su također dobio nokautom u drugoj rundi. Moja sljedeća borba bi trebala biti za nešto manje od mjesec dana kada ću nastupiti na priredbi u Sarajevu koju organiziraju Dževad Poturak i Adnan Redžović. Još uvijek ne znam sa sigurnošću tko će mi biti protivnik.

Što mislite o svom kolegi iz kluba Emilu Markiću?

„Emil je veliki profesionalac. Istinski, pravi borac i to je pokazala njegova posljednja borba, ali i svi ovi njegovi uspjesi do sada. I u posljednjoj borbi je imao stvarno kvalitetnog protivnika i iako je on birao protiv koga će boksati, nije želio izabrati nekog potpunog autsajdera već je uzeo borca kakav je Adamek koji iza sebe ima puno velikih borbi od kojih su neke i za svjetske titule. Htio je Emil u toj šampionskog obrani pokazati i dokazati pred svojom publikom koliko vrijedi i to je dokazao. Sada je šesti-sedmi izazivač za svjetsku titulu po WBO-u u poluteškoj kategoriji i još ga najviše dvije pobjede dijele od te borbe. Emil nam je svima u klubu velika motivacija i pokazatelj kako i mi s dosta rada i odricanja možemo uspjeti.“

Kako izgledaju tvoji treninzi i ima li u klubu još kvalitetnih boraca s kojima se mogu raditi dobre sparing borbe?

„Treniram u Bokserskom klubu Mostar i treninzi ovise imam li borbu ili nemam. Mada, eto Emil i ja imamo jednu istu rutinu da uvijek kvalitetno treniramo i održavamo formu. Kada su borbe treniram dva puta dnevno, jutarnji koji je više trening snage i kondicije, te večernji gdje radim sparing borbe. Sreća nam je što imamo dosta kvalitetnih boraca u klubu pa su samim tim i sparinzi kvalitetniji. Imamo superteškaša Amnina Omeriku koji je malo kasnije krenuo u boks kao rekreativac, ali evo pošlo ga je i postao je stvarno nezgodan protivnik. Imamo Ivana Blaževića koji je također bio reprezentativac u seniorskom boksu i naravno, imamo Emila Markića. Imamo još dosta mladih potencijala i nadam se kako će ustrajati u ovom sportu. Jer boks je nezahvalan sport, puno toga moraš dati kako bi mogao nešto postići i dosta mladih boksača odustanu od svega toga pogotovo kada ovo nije sport u kojem imaš dobru financijsku podršku.“

Elvir Šendro na treningu s najboljim hrvatskim boksačem Filipom Hrgovićem

Titula državnog prvaka u teškoj kategoriji već je 10 godina u Mostaru!

„To je zanimljiva činjenica, da Mostar već deset godina zaredom ima državnog prvaka u teškoj kategoriji. Prije mene prvenstvom BiH je dominirao Damir Beljo i on je prešao u profesionalce baš te godine kada sam ja ušao u seniorsku konkurenciju tako da se nikada nisam borio protiv njega, ali sam zato imao priliku da lakše dođem do naslova državnog prvaka kojeg držim, evo već pet godina. Nadam se kako ću ga uspjeti i dalje držati u Mostaru jer sada više ne važi pravilo da profesionalni boksači ne mogu nastupati na Državnim prvenstvima.

Moram spomenuti i Damira Belju koji mi je oduvijek bio velika motivacija i podrška u mojoj karijeri. Uvijek je bio tu da mi uruči neki savjet i pomogne i stvarno sam imao sreće da imam pomoć jednog takvog boksača. Nažalost, on je imao velikih pehova s ozljedama i to ga je sigurno spriječilo da pokaže još više u svijetu boksa. No, čujem kako se vratio treninzima i da bi uskoro trebao imati borbu. Veselim se zbog njega, jer znam kroz što je sve prošao i nadam se kako će uskoro imati neku veliku borbu.“

Planovi za budućnost?

„Pa, vidi, čim sam krenuo s ovom pričom u profi boksu, san mi je, kao i svakom boksaču, da postanem svjetski prvak po nekoj jačoj verziji. No, sada trebam ići korak po korak. Treba mi najmanje deset pobjeda kako bi dobio priliku odnosno borbu za neki europski naslov. Za kratko vrijeme sam upisao tri pobjede, a planiram da do kraja ove godine upišem sedam-osam pobjeda, a onda iduće godine, ako Bog da, da se boksam za neku titulu.“

Dnevnik.ba

Article_Bottom_970x250