Article_Top_970x250

Draško Stanivuković za Dnevnik.ba: U Mostaru se dogodilo nešto veliko, izbori su preduvjet demokracije

intervju

Draško Stanivuković za Dnevnik.ba: U Mostaru se dogodilo nešto veliko, izbori su preduvjet demokracije

lip 19, 2020

Piše: Andrijana Pisarević

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

U intervjuu za Dnevnik.ba Draško Stanivuković je komentirao političku situaciju u Republici Srpskoj i kakve su mu šanse na predstojećim lokalnim izborima na kojima se planira suprotstaviti aktualnom gradonačelniku iz SNSD-a Igoru Radojičiću. Pitali smo ga za sve ono za što ga osporavaju, materijalno bogatstvo njegove obitelji, optužbe da je gay ili u vezi s partijskom kolegicom Jelenom Trivić, pritiske koje trpi i s kime bi iz vladajuće stranke ipak popio kavicu.

Miloradu Dodiku zaključio je jedinicu ovog tjedna iz biologije “zbog janjećeg i prasećeg fonda” koji planira poklati u predizbornoj kampanji, a iz glazbenog mu je dao “dvicu” zbog pjevanja pod šatorom. Predsjedniku NSRS Nedeljku Čubriloviću je dao lošu ocjenu iz matematike jer ne može obračunati kolika mu je plaća i loše vladanje pošto ima čak 39 izostanaka sa sjednica. Ministra unutrašnjih poslova Dragana Lukača nazvao je lošim redarom jer red u Skupštini zavodi šakama... Najmlađi narodni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, Draško Stanivuković ovih dana šeće se s dnevnikom i zaključuje ocjene političarima u vlasti, a za sebe tvrdi kako će, kao dobar razrednik, ove godine sve ih oboriti, krenuvši od Banja Luke pa nadalje.

Kao poslanik oporbene Partije demokratskog progresa, Stanivuković je u kratkom roku postao jedan od prepoznatljivijih političara po performansima i aktivizmu na društvenim mrežama koji su mu donijeli čak 200.000 pratitelja, više nego ijednom političaru.

Kada već dijelite ocjene, kakvu biste sebi zaključili, tko je zaslužio visoke, a tko niske?

Mene neka ocijene građani. Na prošlim izborima dali su mi 21.000 glasova što je odlična ocjena, ali i ja dajem cijelog sebe. Više od ovoga ne mogu. Ako ljudima to nije dovoljno, neka mi daju onda nižu ocjenu, ako jeste, neka nagrade podrškom na izborima i promijenimo ovo. Kome bih dao dobru ocjenu? Dao bih petice i odlične ocjene svim ljudima koji rade u tom sistemu, dolaze na posao, doktorima, nastavnicima. Političarima? Iskreno, nema nikoga u vlasti kome bih dao peticu.

Baš nikoga?

Dat ću vam primjer lika i djela ministra zdravlja Alena Šeranića. S jedne strane, iskoristio je svoju struku i izvještavao građane o epidemiološkoj situaciji. S druge nije pokazao ništa. Ne mogu zaboraviti to što je upravo on potpisao tri otkaza samohranim majkama koje su bile na Trgu Krajine i podržavale "Pravdu za Davida". On se pokorio. Možda to osobno ne misli, ali je stavio svoj potpis zato što je dobio naređenje. Na moja pitanja o respiratorima i dijalizi domišljato i politički bježi i izvlači se. Tu dobiva negativnu ocjenu. Ako mu damo malo bolju što je u vrijeme pandemije bio radio kao glasnogovornik i izvještavao nas o broju oboljelih, to mu je malo bolji prosjek, pa mu je ukupna ocjena dva minus. Dakle, možda ima neki pošten, ali nema dovoljno hrabar. Ne možeš biti na toj strani i ostati dobar.

Radi li itko po vašem mišljenju u ovoj vlasti išta za dobrobit građana?

Postoje pojedinci koji su dobri, čestiti i pošteni. Međutim, oni su nedovoljno hrabri i odlučni da se suprotstave kriminalu koji je na krovu. Oni se ne čuju i ne vide i rade potpuno beznačajne poslove. Ako i vode neku instituciju, onda je to nešto manjeg kalibra i nije nešto što može poboljšati standard ovog društva.

Znate li da se u gradu Banja Luci priča kako razni direktori i političari strepe od vašeg pojavljivanja?

Svaki dan slušam o tome. Prije nekoliko dana je pukla cijev prilikom izgradnje kružnog toka i čuo sam da je direktor te firme tražio da se hitno i brzo popravlja kako ja ne bih došao, snimio i objavio. To je cilj mog djelovanja, biti im korektivni faktor i natjerati ih da osjete odgovornost i strah ako ne rade nešto kako treba.

Jesmo li mi primjer društva koje je propada jer dobri ne čine ništa da to spriječe?

Točno. Mi smo društvo u kojem profesori šute, a mladi čovjek povlači, a oni koji se laktaju na najgori način rade što hoće. Zbog lošeg obrazovnog sistema, snaga u mladosti nije dovoljno poduprijeta ideologijom, idejom, moralom. U lošem sistemu rastemo u neznanju za vrijednost domovine koja nam ostaje i kako je dalje voditi. Bebi dajte 500 eura i pocijepat će ih, ali kada poraste spoznat će vrijednost i onda neće. Kad naš mlad čovjek ne spoznaje povijest svog naroda i zemlje u kojoj živi, zato i govori olako kako će otići drugdje. Ne zna za koju se vrijednost treba boriti. Izgradili smo mentalitet u kojem se za nas boriti netko drugi i idemo linijom manjeg otpora težeći samo zadovoljavanju potreba. Nismo izgradili u svijesti koliko je važno opće dobro.

Je li vam dobrostojeće podrijetlo prepreka ili prednost u političkoj karijeri?

Kod nas narod je pobrkao dva termina, nepoštenje i bogatstvo. Te su im riječi iste. Tko ima materijalno bogatstvo, mora da je nepošten i kriminalac. To je negdje i opravdano, ali sada je vrijeme razdvojiti ih. Moja porodica je generacijama unazad u Banja Luci dobrostojeća i to se prenosilo s koljena na koljeno. Samim tim priča o ratnom profiterstvu je pala u vodu. Dio građana vidi bogatstvo onih koji su uzeli od države, pa je u taj koš stavio i mene. Ali ja tu naprosto ne pripadam. Neki drugi, ali veliki dio, opravdano govori: "Čekajte, ovom mladiću ne treba ni plaća ni naknada, sutra kada postane gradonačelnik, neće mu trebati ni službeni automobil, nikakvo materijalno zadovoljstvo". Težim samo duhovnom unutarnjem porivu općeg dobra, pravde i istine, normalnosti koja treba vladati u društvu. Ne mogu gledati ljude koji su postali jaki i to usmjeravaju protiv vlastitog naroda. Jačinu koji ja imam, od materijalnog statusa, preko funkcije i podrške naroda koju uživam, želim usmjeriti protiv takvih.

Živcirate li tim svojim ponašanjem nositelje dužnosti trljajući im nos iz dana u dan?

Ono što sam unio u politiku djeluje toliko idealno pa se i zbog toga događa da neki ne mogu vjerovati ovo što radim. Ali ja stvarno to jesam. Meni je nevjerojatno kako netko može željeti samo osigurati sebe, a poziciju koju ima "kao fol" koristi za građane, zdravlje, protiv korone, dok u stvari grabi sebi novac. Predsjednik NSRS Nedeljka Čubrilovića mi je takav primjer. Došao je iz sela Krupa na Vrbasu i sjeo u “Audija” i u fotelju i dobio ogromnu plaću, a svoj rodni kraj je ostavio bez puteva, vode, struje... Čekajte, o kakvim mi to ličnostima govorimo? Nije bitan ni on ni njegovo prezime, ali jeste ta pojava. Ja sam Draško Stanivuković i moja kuća ima sve, vodu, struju, kanalizaciju i park u dvorištu i fontanu. Meni ne treba ništa, ali borba se ne završava ako osiguramo samo sebe. Imamo pojedinaca koji su nezadovoljni dok se ne zaposle, a onda zaborave na sve. Nema to smisla. Borba za ovo društvo se ne završava kada zaključimo kako nam je dobro. Možda tek tada počinje. Vjerujem u to. Zašto je Švedska toliko razvijena a Srpska mora biti nerazvijena? Kakva je to logika? Naša vlast nas vlast želi uvjeriti kako je siromaštvo naše prirodno stanje. Meni nije. Uspio sam napraviti velike pomake zato što sam vjerovao. Danas ako me pitate, vjerujem kako ih mogu pobijediti.

Može li doista student ekonomije pobijediti magistra elektrotehnike na izborima za gradonačelnika Banja Luke?

Može i hoće. Ovdje je već davno pokazano koliko su, nažalost, magistri i doktori, pravi i lažni, donijeli samo nesreće. Sve same titule, a promjena ni na vidiku. Moj otac je završio srednju školu, ali je menadžer i neimar koji je napravio ozbiljne kompanije. U ovakvoj jednoj najezdi vlasti na našu obitelj, on i dalje pronalazi kanale i opstaje. Sebe smatram menadžerom, znam voditi, imam ideju i ljude. Od gradskog odbora PDP-a od kad sam ga preuzeo sa sedam posto podrške, mi sada imamo 27 posto. Znam što radim, okružen sam profesionalcima iz svih oblasti. Moja je dužnost biti menadžer, znati voditi i biti uz narod, slušati njihove potrebe i onda predložiti timu potragu za najboljim rješenjima. Uz tim stručnjaka napravio bih razvijen i moderan grad koji do sada nisu znali napraviti ni magistri ni doktori. Mi danas nemamo gradonačelnika Banja Luke, jer taj posao vodi Dodik. Nama je potrebna protuteža koja je u stanju da se suprotstavi diktaturi nad nama.

Kako to mislite izvesti kad se u oporbi vide samo tri osobe, vi, vaša kolegica Jelena Trivić i Nebojša Vukanović? Zar tri bi osobe mogle rušiti vlast?

A tko je u vlasti? Dodik, Dodik i Dodik. Koliko vlast ima ljudi? Jednog čovjeka. Jakog, koji je vremenom postao aždaja. Svi ostali su vjerni poslušnici. Oporba ima mnogo više zvučnih imena. Nama je u medijskom mraku teško doći do izražaja. Naš tim je ozbiljan, možda smo nas troje postavili ljestvicu visoko, ali to ne znači da ostali ne rade odličan posao. Ovo je tim koji će pobijediti orkestar koji će 15. studenog zasvirati u Banja Luci.

Jesu li vaše metode dovoljno efektne da zatresu političku scenu toliko snažno da prouzroče promjenu?

Oni nemaju odgovor na ono što sam unio u ovaj posao, ali iza svih društvenih alata i inovativnih ideja stoji pravdoljubivost, istina, čovjekoljublje. Sve one vrijednosti za koje vidim da ih oni nemaju. Kada ste me pitali ima li tamo poštenih, ima, ali su se toliko pokorili i prihvatili taj ambijent pa nesvjesno postali nepošteni. Igraju u tim uvjetima. Prije par dana sam diskutirao s poslanikom SNSD-a Aleksandrom Subotićem kojeg sam nazvao ćutologom. Onda je on ustao i ispostavilo se kako je to sjajan doktor s Vojno medicinske akademije. Dobro je imati u Skupštini i čovjeka iz ove struke jer može unijeti znanje u zakone i rješenja. Ja to podržavam. Ali on se kao pošten čovjek, što vjerujem da jeste, pokorio sistemu u kojem šuti i na pokradene respiratore i na sporne nabavke, na kriminal u zdravstvu i drugo. Ja njemu: “Ti si kao pošten čovjek dio tog sistema. Ne kažem da trebaš biti na mojoj strani, ne. Budi na strani čovjeka, istine, pravde i normalnosti. A ta strana na kojoj sjediš, jednostavno nije to”.

Kako izgledaju vaši susreti s predstavnicima vlasti mimo zastupničkih klupa?

Prije dvije godine, na početku mog mandata, pozdravljao sam i mahao im. Nakon ovih sukoba i kada te neko udari na sred Skupštine (23. prosinca 2019. ga je udario ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač, prim. aut), a to je šamar i građanima, više nikoga ne pozdravljam. Dogodilo se par puta ono što nisam volio: sjednemo u skupštinskom restoranu Jelena Trivić i Nebojša Vukanović i ja u neki naš kut, a onda neko od njih sjedne kod nas na minut samo kako bi nas uslikali i poslali poruku kako mi s njima “šurujemo”. Nema razgovora s tim ljudima. Nema tu pozdravljanja. Naša borba je direktna, frontalna, čelo u čelo. Eventualno, možda Denis Šulić iz SNSD-a. On je mlad čovjek koji nažalost pripada tom režimu, ali nema tih nedjela. Ali Lukaču i Dodiku i Željki Cvijanović, mogu okrenuti samo da ne kažem što. Leđa.

Kako onda komentirate priče da ste vi njihov igrač koji služi da malo "zabavlja" po Skupštini?

Teško je ući u ovaj posao, i kada si čist, netko te uprlja. Kažu kako živim u istom naselju kao i Lukač, kako smo prijatelji. Nisam ja kriv gdje se on doselio ili gdje su se moji doselili. Jedni od vas pokušavaju napraviti cirkusanta i performans političara i nekoga tko je mlad i neozbiljan. Igraju igrice pa koga otruju, otruju. Drugi kažu: "Ma njihov je! Čim mu otac ima novca mora da je njihov”. Treći vas diskvalificiraju na neki novi način. Ako netko smatra kako je ovoliko energije i rada koji traje 24 sata dnevno uloženo za nekoga i za nešto, a ne za narod, taj ne može sabrati jedan i jedan. Ova ideja je iznad mene i moja je domovina vrjednija od mog života. Radeći ovo na neki način žrtvujem ne samo sebe nego i porodicu, koja je ovom borbom postradala, mada bih izbjegavao patetiku. Oca mi provlače kroz medije, morali smo prekinuti s poslovima jer u ovim uvjetima ne možemo raditi. Ovo premašuje borbu pojedinca, ali povjerenje koje sam dobio je vrijednije od toga. Otac i ja samo se dogovorili idemo do kraja i ako ostanemo bez svega i na jednoj bašti, imati ćemo luka i krumpira i što jesti. Nećemo nikada odustati, to nam je obiteljska filozofija na koju sam ponosan. U ovoj državi ima dosta imućnih obitelji, ali šute i štite svoj kapital. Mi smo ipak pokazali drugačiju sliku kolektivnog dobra. Malo je takvih, volio bih da je više.

Koliko krivičnih prijava, prekršaja imate?

Moj tim je računao i imam 112 prekršajnih, krivičnih i drugih postupaka. Od toga je nekih 30 okončano u moju korist.

Jeste li ijednu izgubili?

Jednu, ali ona je sada u procesu žalbe. Postavili smo na trgu izložbu mojih tužbi. Na sudu su nam rekli kako se na trgu ne mogu praviti izložbe. Onda sam uložio prigovor i sada čekam. Dobio sam ostalih 29, od kamena temeljca kada me Milorad Dodik udario a ja optužen da sam njega, sude mi kao kriminalcu, dok ovi korona profiteri žive u punoj slobodi.

Prokomentirajte nam vaše skupštinske obračune s Nevesinjcem Ilijom Tamindžijom, koji su nekada odlazili u mnoge osobne kvalifikacije.

U Skupštini postoji jedan poslanik vlasti, Igor Žunić koji je moj politički protivnik, ali u tom čovjeku ne vidim ljudsku prljavštinu. Diskutiramo, ali to je sve u granicama politike. Tamindžija je čovjek koji je ljudski prljav i spreman igrati ispod pojasa pod svaku cijenu. Napada čestite ljude poput Ljubiše Krunića i Jelene Trivić koja je udana i koju proziva da je zaljubljena u mene, pa onda i ja u nju. Onda govori i kako sam ja gej. Na žalost, ne mogu naći ni u sebi riječi, ali niti bilo koga tko bi rekao kako je to dobar čovjek. On inače nikada ne diskutira, samo koristi replike i krive navode. Kada kamere nisu uključene dobacuje neviđene prostakluke poslanicima. Ide do te mjere trudeći se isprovocirati do fizičkog napada. Meni je njega žao što toliko zlo viri iz njega. Volio bih da ode malo u crkvu i kod nekog psihologa, može kod Žunića, da se riješi te nečistoće. Žao mi je što je napravio to od svog života, ali je još gore što je dobio funkciju i još mu daju odlikovanja i nagrade. To je potpuni moralni sunovrat.

Ima li neko iz vlasti s kime bi popio kavu i ćaskao uz zdravu raspravu?

Imam puno prečih i kvalitetnijih ljudi i za kavu i za ćaskanje. Ne bih baš ni s kime od njih ćaskao i pio kavu. Ima par doktora i doktorica u njihovim redovima, koji sutra mogu biti dobri stručnjaci kada se ovaj sistem promijeni. Oni trebaju ostati na svojim pozicijama i nastaviti raditi svoj posao. Kako ne diskutiraju u Skupštini često, ne bih znao sada ni reći njihova imena. Dobri su, ali su neprimjetni i pristali su biti podizači ruku. Ne shvaćam kako jedan doktor koji je uložio 30 godina u obrazovanje i karijeru, na kraju dođe u poziciju podizača ruku. Svakome tamo skoro pa nešto fali. Ako ima znanja fali morala, ako nema znanja, morala tek nema.

U takvoj političkoj borbi, vide li se igdje Hrvati?

Jedan od mojih najboljih prijatelja je pripadnik hrvatskog naroda, ali ja to ne gledam tako, kroz prizmu nacionalnog ili vjerskog. Meni su bitni samo ljudi. Neke stvari su mi nametali i pokušali me uprljati njima, politika je takva. Ja sam patriot i volim svoj narod, ali imam ogromno poštovanje prema svim ostalim. Ne znam ima li takve diskriminacije kod nas, možda negdje neka manja grupa, ima i ostrašćenih vjerojatno, ali koliko vidim, sve je prilično normalno i može se ići prema naprijed. Uvijek sam spreman kao političar saslušati i Hrvate i Bošnjake i pomoći na sve načine. Želim im isto što i svom narodu u Mostaru ili Sarajevu i bilo gdje.

Kako komentirate potpisivanje sporazuma između HDZ-a i SDA u Mostaru?

U Mostaru se dogodilo nešto veliko jer je građanima ovog grada konačno vraćeno suštinsko demokratsko pravo, da glasaju na izborima. Nadam se da je konačno riješen taj prvi i osnovni preduvjet demokracije i da će Mostarci moći birati svoje predstavnike u vlasti. Što god da stajalo iza tih dogovora, ova situacija je trajala predugo i sada im želim da na predstojećim izborima glasaju za one koji će ih najbolje predstavljati.

Tko vas oblači?

Ima u Banja Luci butik Next s kojima surađujem već dvije godine. Donio sam i tu novost u politiku. Kako pažljivo se spremam za diskusije, tako i za događaje. Treba biti profesionalan na svakom nivou. Međutim, kakav god imali ormar, s ovoliko pojavljivanja, on to ne može podnijeti. S vremena na vrijeme objavim na društvenim mrežama kombinaciju koju nosim. Njima dobro, meni dobro. Ono što mi se dopadne kupim.

Dnevnik.ba