Article_Top_970x250

Dobar posao u Italiji: Mandžo u Milanu

što dobiva pioli?

Dobar posao u Italiji: Mandžo u Milanu

sij 22, 2021
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Foto: EPA/EFE

Kada se govori o Mandžukićevim kvalitetama više se spominju njegove karakterne osobine nego nogometno umijeće. Iako je sasvim očigledno da kod Mandžukića prvo primijetimo njegovu borbenost, požrtvovnost i karakter, pa tek potom način na koji udara loptu i kako se kreće. Po tom pitanju javnost je malo ostala dužna Mariu. Ako po strani ostavimo naše emocije, izbacimo iz glave percepciju o Mandži ratniku, ostaje nam set vještina koji se rijetko viđa u modernom nogometu.

Piše: Filip Bilić

Dolazak Maria Mandžukića u A.C. Milan označio je prvi pravi potpis ove zime, uz situaciju s koronavirusom i promjenama na tržištu, to je sasvim logična stvar. Mandžo je za milanski

klub potpisao kao slobodan igrač nakon kratke avanture u Kataru i tako postao deveti Hrvat koji je nosio dres „Rossonera“.

Instant pojačanje u borbi za titulu

Milan je oduvijek imao posebnu vezu s hrvatskim igračima. Osim Zvone Bobana koji je klupska legenda i bivši sportski direktor, osam drugih igrača je manje ili više uspješno nosilo crveno-crni dres: Darijo Smoje (9 nastupa), Dražen Brnčić (9), Dario Šimić (129), Mario Pašalić (27), Nikola Kalinić (41), Alen Halilović (3), Ante Rebić (44) i sada Mario Mandžukić.

U jeku pandemije koronavirusa, dolazak Mandžukića u Milan kao slobodnog igrača je logičan slijed. Nakon skoro deset godina, „Rossoneri“ su u pravoj trci za titulu, trenutno bježe tri boda Interu i deset Juventusu koji ima utakmicu manje.

U kaosu koji se nastao djelovanjem Maldinija i Bobana, te stalnim povezivanjem s Ralfom Rangnickom kao čovjekom koji će „počistiti“ sav nered i upravljati klubom na svim nivoima, Stefano Pioli je onako nečujno, u pozadini cijele priče, pronašao dobitnu kombinaciju. Dok je u talijanskom tisku čitao tko će biti njegov nasljednik i dok mu je otkaz puhao za vratom, talijanski stručnjak je uspio posložiti kockice i ovoj mladoj ekipi dati smisao.

Iako je preporođeni Zlatan apsolutni lider i prvo ime ove ekipe, većina igrača napokon igra onako kako se od njih očekivalo ili čak iznad realnih granica svoje mogućnosti. Piolijev 4-2-3-1 sustav u svakoj liniji ima jednog igrača koji odskače – Theo Hernandez je kao bek već sudjelovao u sedam golova, preporođeni Calhanoglu je ponajbolji kreator lige, a Ibrahimović kao fokalna točka napada.

Sve do derbija s Juventusom u 16. kolu, „Milanezi“ su bili jedina neporažena ekipa u top pet liga Europe. S najmanjim prosjekom godina (24.8) u Seriji A i mladićem od 39 u vrhu napada, san o tituli u crvenom dijelu Milana ponovo živi.

Iako je Ibra svojim karakterom i pojavom promijenio mentalitet cijele ekipe, Milan je pokazao da može preživjeti i bez njega, da već postoje uigrani mehanizmi i zone u kojima se stvara višak. No, u situaciji kada je svaka utakmica do kraja sezone bitna, ako slučajno ponovo ostanu bez Ibre, njegovo mjesto će ponovo morati krpati s Rebićem ili Leaom koji su krila. Tu kao prijeko potrebna doza iskustva i instant kvalitete dolazi Mario Mandžukić,

Bočni centarfor

Kada se govori o Mandžukićevim kvalitetama više se spominju njegove karakterne osobine nego nogometno umijeće. Iako je sasvim očigledno da kod Mandžukića prvo primijetimo njegovu borbenost, požrtvovnost i karakter, pa tek potom način na koji udara loptu i kako se kreće. Po tom pitanju javnost je malo ostala dužna Mariu. Ako po strani ostavimo naše emocije, izbacimo iz glave percepciju o Mandži ratniku, ostaje nam set vještina koji se rijetko viđa u modernom nogometu.

Ono po čemu će nogometna povijest pamtiti Mandžukića, osim golova u Ligi Prvaka i za Hrvatsku na SP-u u Rusiji, je neuobičajena uloga koju je imao u Allegrijevom Juventusu gdje je igrao najbolji nogomet u karijeri i osvojio najviše trofeja. Iako će ga naša javnost pamtiti po golovima koje je zabio i na njega gledati kao centralnog napadača koji „samo trpa“, Mandžo zapravo nikad nije ni bio elitni strijelac. Taktička taksonomija Mandžukića će pamtiti kao bočnog centarfora, ili što puno bolje na engleskom zvuči „wide target-man“.  Zbog specifičnih atributa koje ova uloga zahtjeva, što fizičkih, što mentalnih, trenutno se na svijetu takvi igrači mogu nabrojati na prste jedne ruke.

Mandžukić bi u Milanu trebao biti zamjena Ibrahimoviću ili igrati uz njega na lijevom krilu u svojoj specifičnoj ulozi. Glavna odlika takvih napadača je pozicioniranje široko prema aut liniji gdje koriste svoju visinu i težinu protiv inferiornih bekova koji su često najniži igrači u ekipi. U slučaju da ekipa ima problem s otvaranjem napada, prema Mandžukiću se na krilo može poslati duga lopta i ubrzati prijenos lopte u zadnju trećinu. Zadržavajući protivničkog beka, Mandžukić može napraviti prostor za svog beka ili spustiti loptu prema sredini kao što se vidi na primjerima ispod.

U ovoj ulozi Mandžukić više pravi prostor za druge, nego što sam utrčava u njega. Zato njegova duel igra, skok i prvi dodir na ovoj poziciji dolaze do izražaja. Ako ga Pioli odluči koristiti kao Allegri, Milan će na lijevoj strani s Hernandezom i Mandžukićem imati još jedan dodatni mehanizam za otvaranje napada.

Druga najbitnija stvar koju će Pioli dobiti ako odluči Mandžu koristiti kao bočnog centarfora je napadanje druge stative. NBA rječnikom, Mandžukić će ponovo imati „mismatch“ protiv bekova. Baš kao u zadnjoj sezoni pod Allegrijem kada je igrao skupa s Ronaldom, Milan će u njemu i Ibrahimoviću imati dvije prijetnje u zraku na koje se obranu mogu teško prilagoditi. Dok bi Ibrahimović kao Ronaldo na primjeru ispod mogao vezati oba stopera, Mandžukić na drugoj stativi može dolaziti iz drugog plana i koristiti svoju visinsku nadmoć nad bekovima.

Jednu od najboljih utakmica u svojoj karijeri Mandžukić je odigrao protiv Reala na Santigao Bernabeu baš na račun „druge stative“. Postigao je dva gola na skoro identičan način, Allegri je odlično iskoristio Mandžukićevih 15 centimetara prednosti nad Danijem Carvajalom.

Ultimativni timski igrač

Osim što njegovo prisustvo u napadu donosi još jedan način za otključavanje dubokih protivničkih obrana, ne treba puno trošiti riječi na Mandžukićev doprinos u obrani. Mandžo može trčati za Ibrahimovića koji se u 39. godini života mora odmarati u obrani ili može pokrivati Hernandezove visoke odlaske u napad. Osim što će Milanu dati novu opciju u napadu, Mandžukić će u isto vrijeme naganjati protivničke stopere, počistiti korner, uklizavati duboko na svojoj polovici i zaustavljati kontre. Zato je za ovu Mandžinu ulogu osim fizičkih i tehničkih kvaliteta jako važna ona mentalna.

Poznat kao savršen timski igrač, „Super Mariov“ težak rad na terenu može biti inspiracija mladim igračima poput Tonalija, Leaoa, Diaza ili Rebića. Istovremeno, Mandžukićev i Ibrin karakter se poklapaju, tako da će u svlačionicu ući igrač sličnog mentaliteta koji će se maksimalno podrediti ekipi i neće imati ništa protiv toga da utakmice počinje s klupe. Kada je svaka utakmica do kraja prvenstva za Milan kao finale kupa, Mandžukićev pobjednički mentalitet i iskustvo igranja i zabijanja u velikim utakmica može biti od presudne važnosti. Ako izuzmemo Ibrahimovića, ova skupina igrača nije osvojila gotovo ništa, niti je ikad bila u takvoj situaciji.

Ne uzmemo li u obzir avanturu u Kataru, zabrinjavajuća činjenica može biti da je Mandžukić zadnju ozbiljnu utakmicu odigrao za Juventus u petom mjesecu 2019. godine. No, poznavajući njega kao surovog profesionalca, njegova sprema ne bi trebala dolaziti u pitanje.

Mandžukićev potpis za Milan, nakon epizode u Kataru gdje mu je nuđen daleko najveći novac u karijeri, dokaz je da Mandžu ne vuče novac, nego njegov natjecateljski karakter, želja za utakmicama, golovima i pobjedama. Nažalost, u modernom nogometu sve je manje takvih slučajeva.

Dnevnik.ba