"Tekst koji slijedi je jedan od mnogih koje sam pisao proteklih tjedana, zapravo proteklih mjeseci, nakon post-izbornih igrica u Mostaru. Nisam ih objavljivao, već sam ih “dotjerivao” i čekao trenutak da me nešto ponuka da ih objavim uobličene u jednu cjelinu.
A onda se desio istup mog prezimenjaka na skupu koji je, kako se priča, mada nisam siguran u to, između ostalih osmislio i bivši lider SDP BiH Zlatko Lagumdžija.
Prijatno sam iznenađen onim što je moj prezimenjak iznio pred tim skupom, zapravo oduševljen i ohrabren njegovim razmišljanjem i postupkom jer je u velikoj mjeri u skladu s mojim razmišljanjem proteklih mjeseci koja bih htio konačno početi dijeliti.
Tko bi rekao da ću nekim dijelovima ovog teksta predvidjeti i predskazati ono što se desilo ovih dana. No možda to uopće nije teško s obzirom na to koliko je desnica “unas” predvidiva.
GRAĐANSKA LJEVICA
Veljača 2021.
Ljevica je asimilirana u nacionalističku većinu. Ljevica je apsorbirana u desni populizam, prevarena da zastupa stranačke interese desnice pod krinkom vitalnih nacionalnih interesa isključivo vlastitog, a ne (građana pripadnika) svih naroda ove plurinacionalne države.
Kada bi “građanska ljevica” bila manje dominirana i definirana jednonacionalnim, etnonacionalnim, kleronacionalnim interesom i kada bi imala kičmu da se bavi siromaštvom, korupcijom i ratnim profiterstvom, ovo društvo i ova zemlja bi imali neku šansu.
Ljevica u BiH je oboljela od “Miloševićeve bolesti”.
Radi se o etnonacionalnoj ljevici, kao i o ljevici državnog/građanskog nacionalizma pod hegemonijom najbrojnijeg naroda.
Ljevicu su infiltrirali ljudi s gotovo patološkom mržnjom prema drugim narodima i kulturama, bez namjere da se ikada posvete povratku, pomirenju i reintegraciji društva.
To nisu internacionalisti, to su nacionalisti i njihov jedini cilj je etnonacionalna dominacija tamo gdje se ona može uspostaviti, bez obzira čini li to sama ili asistira desnici.
Priča o ugroženosti, identitetu, politiziranje civilnih žrtava rata (masovnih grobnica, logora i jama), nacionalna homogenizacija i uspostavljanje hegemonije najbrojnijeg naroda unutar zajedničke države obilježili su kraj osamdesetih godina prošlog stoljeća i početak kraja bivše zajedničke države. Uloga ljevice, konkretno Socijalističke partije, bila je krucijalna u širenju nacionalističkih ideja i vrijednosti. Zato treba biti posebno oprezan kada se radi o ljevici na Balkanu. Pogotovo ako si ljevičar.
Ljevica često koristi desnici da započne ili završi ono što desnica naumi i zacrta.
Pod krinkom multietničke i građanske ljevice kvasa šovinizam, dešavaju se najhumanija preseljenja, nacionalne homogenizacije i etnička čišćenja čitavih gradova.
Prisustvo ljevice u tom združenom zločinačkom pothvatu umiruje savjest onih koji vagaju i presudno je da se neodlučni odluče stati na stranu jednog naroda, otuđujući se od drugih i okrećući se protiv drugih.
Lideri ljevice su ti koji daju svoj blagoslov i mobiliziraju liberalne, progresivne, ateiste i agnostike u nacionalizam onako kao što to čine vjerski lideri s bogobojaznima, pretvarajući tako dojučerašnje janjce i ovce u krvožedne vukove sutrašnjice.
Ljevica postaje jedan od instrumenata nacionalističke ideologije, u potpunosti predana, posvećena i podređena “svom narodu”.
Ljevica tako prestaje biti internacionalna, postaje sekundarna jednom narodu, naciji, postaje apsorbirana, utopljena u dominantni kleronacionalizam, nesvjesna sebe, razmagnetizirana i dezorijentirana.
Izolirana od internacionalne ljevice, takva ljevica se topi u svojim partijskim centralama, u potpunosti razuvjerena od svojih uvjerenja, pobijeđena i bez uvjerenja, bez stava, bez pravca, utopljena u masu, u isključivu, ostrašćenu i razularenu amorfnu gomilu koja se vodi emocijama ideologije kleronacionalizma nemajući sluha za drugo, posve monotona, jednodimenzionalna, jednonacionalna, jednoumna, jednoobrazna.
Ljevica prestaje slušati sebe. Prestaje imati sluha za dijalog, za dogovornu demokraciju, za drugačije viđenje pluralističkog društva i plurinacionalne države od onog koje diktira većina, većinski, tj. “najbrojniji narod”. Ona postaje pristrana i jednako ostrašćena kao i većina koju prati i kojoj se pridružila, u koju se utopila zbog “viših” državnonacionalnih i/ili etnonacionalnih, tj. kleronacionalnih interesa.
Ljevica ne vidi da se pretvorila u isključivu nacionalističku desnicu koja, za razliku od stvarne desnice, ima tu privilegiju da monopolizira i instrumentalizira antifašizam, da prisvoji i zloupotrebi antifašističko naslijeđe ovdašnjih naroda i progresivne inteligencije kako bi populistički, pa i šovinistički, upirala prstom u sve druge, nazivajući ih fašistima zbog onog što i sama čini za “svoj narod”.
Ne vidim izlaz niti rješenje za BiH bez ljevice koja bi morala biti dovoljno široka, inkluzivna i objektivna da pojmi, objedini i predstavi interese sve tri konstituirajuće nacije, svih drugih naroda, liberalnih i progresivnih građanki i građana, podjednako i ravnopravno, bez pristranosti.
U ulozi koju sada ima, antagonizirajući čitave narode i utičući se za glasove najbrojnijeg od njih, samim tim predstavljajući isključivo njegov interes kao “većinskog vlasnika”, a samim tim i viziju BiH kao njegove nacionalne države, BH ljevica nije ništa drugo do asistent njegovoj desnici.
Generalno, ljevica u BiH ne postoji, niti će postojati sve dok joj je skoro militantni patriotizam i nacionalizam, bez obzira na to je li državni/građanski ili etnički, uvijek ili ultimativno važniji od internacionalizma, pomirenja, reintegracije, borbe protiv siromaštva, jaza između bogatih i siromašnih.
Sve dok ljevica ne bude operirana od nacionalizma i sastavljena od ljudi kojima su druge stvari prioriteti, sve dok ne postane heterogena i plurinacionalna, fokusirana na klasu, na društveno-ekonomske odnose, ona će biti instrument politike militantne narodnjačke kleronacionalne desnice, a ne građanska - ni kao civilna, ni kao nezavisna, ni kao predstavnica srednje građanske i radničke klase.
Ljevica mora preuzeti inicijativu, biti proaktivna, mora se omasoviti, organizirati, okrupnjavati i okupljati oko ideja ljevice. Ne smije biti pasivna, defenzivna i dozvoljavati da je okupljaju kleronacionalisti koji na taj način okrupnjavaju desnicu."
Tekst koji slijedi je jedan od mnogih koje sam pisao proteklih sedmica, zapravo proteklih mjeseci, nakon post-izbornih...
Objavljuje Damir Nikšić u Nedjelja, 7. ožujka 2021.
Dnevnik.ba