Article_Top_970x250

Dalibor Nikolić za Dnevnik.ba: Predstava "Spremni" preslik je okolnosti koje živimo

SCENOGRAF NOVE PREDSTAVE HNK MOSTAR

Dalibor Nikolić za Dnevnik.ba: Predstava "Spremni" preslik je okolnosti koje živimo

lip 27, 2020

Piše: Gloria Lujanović

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

(hnkmostar.ba)

Društvena angažiranost odražava se u pravovremenosti uprizorenja kazališnog komada. Zorni prikaz onog o čemu govorim je činjenica da publika nije samo puki promatrač nego i sudionik, uzmemo li u obzir mjere 'distanciranja' i osobne zaštite koja se po propisu koristi, izjavio je Dalibor Nikolić, scenograf nove predstave "Spremni" HNK Mostar u razgovoru za Dnevnik.ba.

Dalibor Nikolić, magistar kiparstva, scenograf je nove predstave “Spremni” HNK Mostar prema drami Kristine Gavran, a u režiji Jelene Kordić - Kuret. 

Drama “Spremni” Kristine Gavran, inače napisana 2012. godine, s današnjom korona krizom korespondira u brojnim aspektima, a središnji motiv je strah koji dominira tekstom, odnosno, predstavom. 

Nikolić u razgovoru za Dnevnik.ba govori o svom iskustvu rada u HNK Mostar, scenografiji predstave i objašnjava zašto je drama "Spremni" preslik okolnosti koje živimo. 

Scenografija je, ističe Nikolić, svedena na znak, točnije znakovlje i simboliku predmeta koji tvore scenografiju. 

Ready - made produkcija i atmosfera tjeskobe i grabeži 

“Većina onog što na sceni možemo vidjeti zapravo je ready – made produkcija. Namjera je bila pojednostaviti, ogoliti scenu samo na ono najosnovnije dovoljno za postizanje atmosfere tjeskobe grabeži, odsutnosti  empatije”, kazao je Nikolić. 

Nakon prvih radnih razgovora, dodaje, unutar ansambla i priprema za izvedbu scenografije intuitivno su se podudarili neki idejni model i koncept prostora koji tijekom predstave kulminira. 

Inače, scenografija  je reciklažnog karaktera, a sve što ne bude moguće reciklirati, napominje Nikolić, bit će iskorišteno u idućem kreativnom procesu. 

Dinamika teksta “Spremni”, smatra Nikolić, je ono što plijeni pozornost, sukladno tomu i okolnosti na sceni podliježu nizu dinamičnih mijena, svjetla, rekvizita, zvuka, sekvenci glumačkih rola, i sl.

“Inspiriranost  tekstom odnosila se na niz zahtjeva koje je trebalo pomiriti u jednu jasno definiranu cjelinu, zahtjeve teksta, zahtjeve redateljice Jelene Kordić Kuret, i zahtjeva koje prostor scene postavlja kao gabarite događanja na sceni. Moje mišljenje je da smo uspjeli u toj suradnji izbalansirati suodnos scenskog prikaza, zvuka, svijetla, i samim tim glumačkoj postavi olakšali životvornije utjelovljenje likova”, kazao je Nikolić. 

Drama “Spremni”, iako napisana 2012. godine, danas se čini aktualnijom nego ikada, a tekst je, navodi Nikolić, odgovor i preslik okolnosti koje živimo. 

Publika nije promatrač, nego sudionik 

“Društvena angažiranost odražava se u pravovremenosti uprizorenja kazališnog komada. Zorni prikaz onog o čemu govorim je činjenica da publika nije samo puki promatrač nego i sudionik, uzmemo li u obzir mjere 'distanciranja' i osobne zaštite koja se po propisu koristi”, kazao je Nikolić. 

Siguran je i kako su “Spremni”, jedna od onih predstava koja publiku “drži” od početka do kraja. 

“Nakon završetka predstave posjetitelj je prepušten sebi, a osjećaj koji iznese iz kazališta bit će taj 'netko' tko postavlja pitanja. Na mnoga od tih pitanja svako će ponaosob dati odgovore ili ih zanemariti. Sukladno tomu, moći ćemo si postaviti razna pitanja, između ostalog, zbog čega smo nešto zanemarili…što smo još zanemarili?”, kazao  je. 

Odgovarajući na pitanje ima li nade za spas jednog društva kao što je naše – s kroničnim nedostatkom empatije i solidarnosti, vrlo tjeskobno i neprijateljski nastrojeno prema čovjeku i sve ono što ga muči i boli, Nikolić ističe kako se pitanje kreće od “društva” ka pojedincu”.

“Uvjetno rečeno, društvo je diskurzivna pojava, ono što uistinu postoji zapravo je samo pojedinac, svi mogući konstrukti poput društva, kulture, znanosti, zapravo su konglomerati pojedinaca. Jedino što vidim kao jasan oblik zajedničkog jeste jezik i potreba za komunikacijom,  umjetnost možda?”, kazao je. 

Poezija - točka nade u predstavi 

U kazališnom komadu “Spremni”, navodi, jasan simbol onog o čemu govorim jeste poezija, introspekcija, kao sinonim za individualni prostor, točka nade koja se manifestira na samom kraju predstave.  

Na koncu razgovora, Nikolić je istaknuo kako mu je kao kiparu bilo izazovno raditi na jednom ovakvom projektu. 

“Iznimno izazovno, edukativno, timski.Hvala svim članovima ansambla, tehničarima, logističarima, inspicijentima, glumcima, administrativnim djelatnicima, koji su me prihvatili kao vanjskog suradnika na ovom projektu. Učinili su ovo iskustvo nečim čega ću se rado sjećati”, zaključio  je Dalibor Nikolić za Dnevnik.ba. 

Dnevnik.ba