Piše: Filip BILIĆ, Dnevnik.ba
U vremenu kada se puno priča o utjecajima pandemije koronavirusa na tržište, Roman Abramovič iskeširao je 100 milijuna više od drugog najvećeg potrošača u ligi ovog ljeta. Transferi igrača realizirani su kao na traci, izgledalo je kao da se netko igra Football Managera. Dovedeno je ukupno šest igrača, pa se postavlja pitanja kako će ih Lampard sve uklopiti na terenu?
Dva wunderkinda na Stamford Bridgeu
Timo Werner i Kai Havertz su budućnost njemačkog nogometa, dva igrača koja su prošle godine svojim igrama u Bundesligi nagovijestili transfer u neke od najvećih europskih klubova. Frank Lampard ima tu sreću da ih danas ima obojicu u ekipi.
Timo Werner je prošle sezone ukupno odigrao 45 utakmica za RB Leipzig, izravno je sudjelovao u čak 47 golova (34g+13as) svoje ekipe. Wernerova brzina, pametno traženje prostora i ubojita završnica su razlozi zbog kojeg je na račun Leipziga sjelo 64 milijuna eura.
Prema „Expected goals“ metrici, Werner je zabio 4,55 gola više nego što je bilo očekivano iz njegovih prilika. Sa druge strane, istim mjerenjem Tammy Abraham ostao je „dužan“ 3 gola. U Werneru će Chelsea dobiti elitnog realizatora kakvog trenutno nema u ekipi, no pitanje je može li u novoj ekipi konstanto dolaziti u prilike kao u Leipzigu?
U većini utakmica Nagelsmann je koristio Wernera uz još jednog napadača, najčešće su to bili Schick ili Poulsen. Obojica su fizički dominantni igrači, mogu vezati jednog ili dva stopera, otvoriti prostor iza leđa obrane Werneru gdje on može iskoristiti svoju brzinu.
Prema prvim indicijama, Timo bi trebao igrati sam u vrhu napada, dok su krila rezervirana za Pulišića, Havertza, Odoia, Ziyecha ili Mounta. No, Lampard na klupi ima čovjeka o kojem se malo govori, ali koji bi Werneru mogao „glumiti“ Poulsena ili Schicka.
Giroudov skillset sličan je njihovim karakteristikama, pa je Francuz igrač koji bi pomogao Werneru stvoriti okruženje kakvo je imao u Red Bullu. Ono što može veseliti Lamparda je činjenica da Timo dolaskom Nagelsmanna nije ostao samo egzekutor, nego je i napredovao u izgradnji napada kada lopta dođe u zadnju trećinu, više je uključen u igru protiv ekipa koje se brane duboko.
Igrač koji će biti zadužen za stvaranje prilika u novom napadu „Plavaca“ je Kai Havertz. Govorimo o generacijskom talentu kojeg je ovog ljeta tražilo pola Europe, a Chelsea je Leverkusenu za njegove usluge platio 80 milijuna eura. Od svih novih igrača Havertz je taj koji je najpolivaletniji, može igrati sve u vezi, dok je zadnji dio sezone proveo u vrhu napada kao lažna devetka. U 4-2-3-1 kao „desetka“ odigrao je 25 utakmica, kao desno krilo u 3-4-3 formaciji 12 i kao lažna devetka 8 utakmica.
Jedina briga oko Havertza za navijače Chelsija je hoće li on ugušiti Masona Mounta, ponajboljeg igrača „Plavaca“ prošle sezone i igrača koji je ponikao u njihovoj akademiji.
Kada usporedimo njihove brojke od prošle sezone Havertz ima malo bolju bazičnu statistiku (g+a), mladi Nijemac je nešto bolji u ključnim dodavanjima (2-1.4), uspješnim driblinzima (1.9-1.1) i točnim dugim loptama (1.3-0.6). No, segment igre koji se kod Havertza podcjenjuje je njegova fizička konstitucija, gdje sa svojih 188 centimetara nadmašuje Mounta u osvojenim zračnim duelima 1.4 na prema 0.3.
Havertz nije tradicionalni playmaker, on je igrač budućnosti, sposoban kreirati i zabijati golove na više načina, te također pomaže ekipi u fazi obrane kroz presing.
Još jedan igrač koji će također biti zadužen za kreaciju dogovoren je još prošle zime. Hakim Ziyech bio je jedan od glavnih kotačića kada je Ajax prošle godine očarao Europu i došao skoro do finala Lige Prvaka. Prošle sezone je bio najkreativniji igrač Eredivisiea sa 4.3 ključna dodavanja po utakmici, dok je sa 3.7 stvorenih šansi skoro duplo bolji od Williana (1.8) koji je po tom segmentu prošle sezone bio najbolji igrač „Plavaca“. Marokanac bi trebao zauzeti Willianovu poziciju, no njegova igra bi trebala biti dosta drugačija.
Ziyech je za razliku od Williana ljevak, ima više tendenciju da ide prema sredini, dok bi širinu uz aut liniju trebao pružati desni bek. Igrajući kao uvučeno krilo, ulaskom u sredinu Ziyech ne samo da može osloboditi od kreacije Chelsijeve ofenzivce, nego može koristiti svoj sjajan šut sa distance. Marokanac je također odličan izvođač slobodnih udaraca i kornera. Kao što se može vidjeti na slici ispod, ta lijeva strana na kojoj će Ziyech surađivati sa Havertzom bi trebala biti noćna mora za sve obrane u Premier ligi.
Obrana je problem
Najveći problem prošle sezone za Chelsea je očito bila obrana. 54 primljena gola i čak 12 poraza je najgori obrambeni učinak nekog tima koji je završio u top četiri još od Norwicha 1992. Stoga je Chelsea svoju relativno mladu obranu odlučio pojačati jednim iskusnim stoperom. Thiago Silva doveden je besplatno iz PSG-a, iako već puni 35 godina Brazilac je u ovogodišnjoj Ligi Prvaka dokazao da još može biti itekako koristan.
Kao bivši kapetan Pariza i Brazila Silva može svojim liderskim sposobnostima i iskustvom pomoći Chelsijevim stoperima da „odrastu“. Iako je i dalje tehnički skoro savršen, Silva u ovim godinama lagano gubi na brzini, pa bi uz njega trebao igrati atletičniji stoper poput Rudigera. Na istu poziciju doveden je i Malanga Sarr iz Nice (16 mil. €) no on će ovu sezonu vjerojatno provesti na posudbi. Na lijevom beku doveden je Ben Chilwell za 50 milijuna eura koji bi trebao biti dugoročno rješenje na lijevoj strani. Alonso i Emerson nisu baš bekovi po Lampardovom ukusu, oni su više za protalijanski sustav sa 3 stopera, dok je Chilwell kompletan bek. Njihova brojke u napadu su slične i usporedive, no mladi Englez je ozbiljna nadogradnja u fazi obrane.
No, najozbiljniji Chelsijev problem u obrani je Kepa. Njegov postotak obrana od 55.4% ne samo da je najgori u Premier ligi, od 132 golmana u najbolji pet europskih liga, Kepa je po postotku obrana 127. Znaju to dobro i u upravi kluba pa su blizu potpisa Edouarda Mendya iz Rennesa koji bi trebao predstavljati ozbiljnu konkurenciju Kepi.
Još jedan od razloga zbog kojeg je patila obrana i zbog kojeg su stoperi često bili previše izloženi je loše branjenje centralnog dijela terena. Jorginho je odličan dodavač, no njegov manjak atleticizma i slaba duel igra često je rezultirala rupama na sredini terena. Ngolo Kante je veći dio prošle sezone bio ozlijeđen i mislim da bi on u paru sa Mateom Kovačićem trebao držati vezni red „Plavaca“. Kada bi bio Lampard na jednu utakmicu i kada bi svi igrači bili zdravi, ovako bi izgledao moj Chelsea:
Pred Lampardom su sigurno „slatke“ muke, ima širok bazen igrača i sigurno je da svi neće moći igrati u prvoj postavi. No, sezona je duga, u ekipi ima igrača koji imaju ozbiljnu povijest povreda, a Chelsea će se ozbiljno boriti na više frontova.
Potrošenih 220 milijuna eura sigurno su pritisak za Franka Lamparda i vrlo je moguće da na početku ne pođe baš bajno. Puno je tu novih igrača koji se moraju naviknuti na novu okolinu i nešto drugačiju ulogu na terenu.
Jako će teško biti maksimizirati talent svih novih igrača i nije nemoguće da se neki uopće ne snađu na Stamford Bridgeu.
Igrači poput Wernera i Havertza nisu gotovi igrači, toliko su plaćeni zbog onoga što bi mogli postati u budućnosti, iako su njihove trenutne kvalitete već nadogradnja za Lampardovu ekipu.
Strah koji imaju Chelsijevi navijači je da im se ponovo ne dogodi slučaj „Salah i De Bruyne“, tj. da nagomilavanjem talenta bude onih nezadovoljnih minutažom, pa da neki igrači pojačaju njihove izravne konkurente. Nije nemoguće da u doglednoj budućnosti Tomori, Odoi ili Mount budu primorani napustiti Stamford Bridge i postati igrači u nekim drugim klubovima.
No, Chelsea sa tim može i mora živjeti jer su ovim prijelaznim rokom postali ekipa koja najviše može ugroziti Liverpool i Manchester City.
Dnevnik.ba