Prije četiri godine sud u Haagu donio je osuđujuće presude u predmetu Prlić i ostali koji se odnosi na šest civilnih i vojnih lidera bosanskohercegovačkih Hrvata iz protekloga rata. Sud je utvrdio navodno postojanje udruženog zločinačkog pothvata u određenom vremenskom razdoblju i na samo određenim teritorijima Herceg Bosne i time bošnjačkoj javnosti u ruke da motku kojom će u sljedećim godinama, vjerojatno i desetljećima, mlatiti hrvatski narod. Ne samo politiku, nego upravo narod.
Kad je sud u Haagu izricao presudu Prliću i ostalima i kad je utvrdio postojanje udruženog zločinačkog pothvata, ništa drugo se nije moglo očekivati nego da će doći do pokušaja kolektivizacije krivnje. Bošnjačka javnost time je dobila još jedan alat, ili batinu, kojim je mogla efektivno nastaviti progoniti hrvatski narod u BiH.
Tako je spomenuta presuda brže bolje iskorištena za sotonizaciju onih politika, političkih stranaka i izabranih dužnosnika koji su odraz na izborima legalno i legitimno iskazane demokratske volje hrvatskog naroda u BiH.
U bošnjačkoj javnosti postalo je „normalno” hrvatske javne ličnosti, intelektualce, novinare, političare, književnike i ostale nazivati „UZP-ovcima” i time postizati višestruke efekte. S jedne strane, anuliraju se njihovi argumenti (jer s fašistima se ne pregovara) pa je potpuno nebitno što govore, s druge im se onemogućava pristup sarajevskoj javnosti i blati u međunarodnim krugovima, dok se s treće strane takve osobe obeshrabruju da javno djeluju jer riskiraju hodanje Bosnom i Hercegovinom s „metom na čelu”. K tomu, sve te osobe, pa i organizacije, se etiketom UZP-a po kratkom postupku diskreditiraju kao nositelji ideje o Bosni i Hercegovini kao državi u svemu jednakopravnih konstitutivnih naroda.
No, priča je, naravno, dublja i seže znatno dalje od bilo kojeg pojedinca i cilj joj je nametnuti kolektivnu krivnju sveukupnom hrvatskom narodu u BiH. Pri tom je manje cilj nametnuti svim političkim Hrvatima odgovornost za ratne zločine. Primarni cilj je obeshrabriti Hrvate u borbi za svojim političkim pravima.
Nametanjem kolektivne krivnje Hrvatima u BiH, bošnjačka javnost nastoji razgraditi hrvatski politički identitet u BiH (otud toliki napadi na zastavu hrvatskog naroda u BiH), i kriminalizirati hrvatske zahtjeve za političkom, pravnom, ustavnom i institucionalnom ravnopravnošću.
Jednako kao što su komunisti sve svoje neprijatelje - Hrvate etiketirali „ustašama”, tako danas sarajevocentrična javnost sve zahtjeve za jednakopravnošću triju naroda etiketira UZP-om. Naravno, tu je i jasna nit između 2. svjetskog rata i posljednjeg građanskog rata u BiH. Za bošnjačku javnost, nasljednici ustaša su UZP-ovci. Sadržaj pojmova je isti, samo se odnosi na različite generacije.
U tom pogledu, sud u Haagu je napravio kolosalnu grešku jer je njegova prvotna funkcija trebala biti u razbijanju mitova i etiketa o kolektivnoj odgovornosti za ratne zločine, a njihova presuda Prliću i ostalima je napravila upravo to. Napravila je UZP-ovca od svakog onog Hrvata na svijetu koji se bori za jednakopravnost svoga naroda u BiH.
Time je famozni proces „pomirenja” vraćen na sami početak, na 1993. godinu i danas postoji vrlo malo šansi za njegov nastavak. Jer, kako se miriti s UZP-ovcima? Nikako. Nažalost, ova etiketa se tako duboko ukorijenila u bošnjačkoj javnosti i sasvim je izvjesno da će opstati ne samo u sljedećim godinama, nego i desetljećima. Haag je svojom presudom otvorio jedan potpuno novi, dugotrajni proces dehumanizacije svakog političkog Hrvata u BiH i ishod tog procesa već sad se čini tmurno zlokobnim.
Iz svega ovog, pak, hrvatska javnost i politika moraju izvući i pouku. Izborni zakon neće osigurati hrvatsku jednakopravnost u BiH. Bošnjačka politika neće odustati od fenomena Komšić bez obzira kakav izborni zakon bio. Hrvatima je potrebna teritorijalna jedinca na kojoj će moći ostvarivati svoju konstitutivnost. Sve drugo je samo kratkotrajna varka koja će za posljedicu imati i biološki nestanak Hrvata kao političkog naroda iz BiH.
Dnevnik.ba