Danima poslije pohoda Vukovaru razmišljao sam o tom velikom čovjeku i Hrvatu i njegovim snažnim riječima izrečenim tijekom mise. A onda sam slučajno pročitao novi uradak fra doktora znanosti Drage Bojića objavljen pod naslovom “Narod jedne stranke – stranka jednog lica” i sjetio se jednog događaja koji povezuje velikog čovjeka i biskupa Živkovića i malog čovjeka, a još manjeg svećenika Dragu Bojića, piše Mirko Ladan za poskok.info.
Elem, što bi rekli neki bolje prosvijećeni, bio jedan fratar prezimena Balta (ne mogu se sjetiti imena) koji je prije nekoliko godina bio na službi u Župi Podmilačje kod Jajca. U Jajcu je bio puno poznatiji kao fra Milano po caffe baru “Milano” u Jajcu, gdje je skoro pa bio dio inventara. Vjerni drug mu je bio, pogodit ćete, fra Drago. To su bili početci njihovog svećeničkog života kada su se družili s mladima, šalili, cugali kao i oni, komentirali zgodne djevojke kao i oni, i većini je to bilo uglavnom simpatično. Drago je pokazivao posebnu oštroumnost još kao mladi svećenik i mnogi su bili sretni što će dobiti tako pametnog i modernog svećenika. I u Crkvi su prepoznali potencijal fra Drage pa ga poslali na školovanje u Beč. Prvo magisterij, a odmah i doktorat. Budućnost Crkve i franjevačkog reda, mislili su mnogi.
No, da se vratimo na fra Baltu poznatijeg, kao fra Milano, koji je u međuvremenu dobio službu baš u Gradišću kod biskupa Egidija. Ostao je blizak svome drugu iz caffe bara Milano pa su se njihova druženja nastavila i u Gradišću i Austriji općenito. Fra Drago bi se svako malo zaletio iz Sarajeva, gdje je bio raspoređen po povratku sa školovanja na visoku dužnost u franjevačkom redu, naravno avionom da ne gubi dragocjeno vrijeme, kako bi nastavio njegovati svoja poznanstva stečena tijekom školovanja u Beču. Fra Milano ga je dočekivao i ispraćao. Što su u međuvremenu radili nije poznato, ali što god da jesu to se nije svidjelo biskupu Egidiju. Jednoga dana pozvao je fra Baltu i kazao mu da je njegova misija u biskupiji završena i da može spakirati stvari. Ovaj se bunio nekim ranije preuzetim obvezama, privatnim, ali to kod biskupa nije upalilo. Gdje je kasnije završio fra Milano, nije mi poznato. S obzirom na njegovu frizuricu i ponašanje, sumnjam da je otišao u neku misiju u Africi pomagati potrebitima i/ili širiti vjeru Isusovu.
Za fra Dragu znamo gdje je završio nakon što je svojim ponašanjem doslovce natjerao biskupa da ga udalji sa svih dužnosti u Sarajevu. Skrasio se, pod još nerazjašnjenim okolnostima, u jajačkom samostanu, odakle s vremena na vrijeme odapne otrovne strelice prema hrvatskim braniteljima i političarima. Do kad će tako, ne znamo. Možemo se samo nadati mudrom potezu nekog našeg biskupa Egidija.
Jer ono što radi fra Drago teško se više može tolerirati, a još teže pravdati pravom na slobodu misli i uvjerenja. Neka bude doktor znanosti Drago Bojić sa svim svojim uvjerenjima, a ne fra Drago koji će nam s oltara ili iza zidina samostana soliti pamet kao da su svi drugi zadnji idioti. A on nas upravo takvima smatra – primitivcima, nazadnjacima i fašistima. Dovoljno je vidjeti naslovnicu portala na kojem on redovito objavljuje svoje uratke (pod rubrikom “gradovi” na prvom mjestu je Beograd pa potom svi ostali gradovi iz bivše Yuge) da bismo znali za koji tim igra.
U svojoj novoj kolumni fra Drago lijepo započinje tekst pa sam na trenutak pomislio da je i on došao “tobe”, ali već u nastavku me snažno demantirao. Govoreći o izborima za hrvatskog člana predsjedništva BiH on ponavlja tezu sarajevskih “mislilaca” da Bošnjaci nisu glasovali za Željka Komšića već protiv Dragana Čovića. Kao da ih to abolira od grijeha izbora (po treći put) predstavnika malobrojnijeg konstitutivnog naroda, kojeg taj narod nije želio ni ovaj a ni prethodna dva puta. Fra Drago očito opravdava postupak većinskog bošnjačkog naroda u Federaciji, ali se u članku ne želi osobno očitovati o tome izboru. Njemu je to cool i moderno.
Hrvati u BiH se, po mišljenju fra Drage, boje da će izgubiti svoj etnički identitet zbog “isključivo ili ponajviše posljedica političkih manipulacija” HDZ-a. Znači, HDZ izmišlja da nam Bošnjaci žele uzeti konstitutivnost, da nam žele birati člana Predsjedništva države, da nam žele birati sve što je njima po volji. Pa živi li taj insan uopće u ovoj državi kada može takvo nešto napisati. Mislim da to iz njega samo progovara inat i mržnja, ali ne znam zbog čega. Zar on kao svećenik ne bi trebao biti lišen tih niskih strasti!? Mrziti one koje je tvoj narod izabrao da ga zastupaju (više od 90%) znači mrziti i taj narod. A to je narod koji ga je školovao, koji ga je hranio i još ga hrani, koji ga oblači i duhani i koji još uvijek, premda sve manje i manje, u njemu vidi našeg fratra, našeg čovjeka. A on je to odavno prestao biti.
Inat se reflektira i prema Crkvi, koju on otvoreno proziva da je produžena ruka HDZ-a i da bi se izbori za hrvatske predstavnike trebali organizirati po župama. No, Crkva je tolerantna na takve objede. Pitam se, do kada? Da je barem u tom članku spomenuo glasne pozive sa mimbera odakle su hodže utjecale na svoje vjernike pozivajući ih da svaki treći glas u obitelji trebaju dati Željku Komšiću, mogao bih donekle podnijeti kritiku protiv Crkve. Pa idi, čovječe, onda iz te Crkve jer ti si premali da bi je mogao iznutra mijenjati, a nevažan da bi Crkva (ona živa) lila suze zbog tvog odlaska. Vjerujem da bi ti to rado napravio, ali si prevelika kukavica da se suočiš sa životnim izazovima.
Ne želim pravdati HDZ niti hrvatske političare, jer znam da su trebali i mogli učiniti puno više za svoj narod. Ali kriviti isključivo njih za sudbinu hrvatskog naroda je licemjerno. Kao da na vlasti na svim razinama ne sudjeluju i stranke iz drugih konstitutivnih naroda, brojnije i moćnije od HDZ-a. Sve to zna fra Drago, ali njemu su trn u oku pokojni Franjo Tuđman i svi koji su se borili ili još uvijek bore za hrvatske nacionalne interese i zato ih stalno spominje u negativnom kontekstu.
Osuđuje hrvatski narod zato što je na zadnjim izborima HDZ dobio gotovo sve glasove onih koji su izišli na izbore (hrvatski birači). Ne osuđuje Bošnjake što su izabrali Željka Komšića. Ne osuđuje Omera koji će se sutra izjasniti kao Hrvat da bi sjeo u zastupničku klupu ili u veleposlaničku stolicu. Pa tko si ti, čovječe, da sebi uzimaš za pravo osuditi narod iz kojeg si ponikao samo zato što ne dijeli tvoje stavove!?
Svima je kristalno jasno da je fra Drago jedan od onih koji zagovaraju građansko društvo, ali na njihovu veliku žalost još uvijek su debeloj manjini. Jesu glasni, i preglasni, ali ipak ih je premalo. I teško da će se to promijeniti barem do kraja naših života.
Zato budi hrabar fra Drago, nemoj više biti kukavica koja će se kriti iza oltara, habita i samostanskih zidina! Nemoj čekati da te se Crkva riješi, već se ti riješi Nje! Ionako su u njoj uglavnom simpatizeri tvoje omražene stranke i njenog još omraženijeg vođe. Onda ćeš moći kao “slobodan” čovjek, građanin, bez ikakvih zapreka izići pred ljude i ponuditi im pravu opciju. Možda te ljudi shvate, možda u njima ipak proradi svijest da su godinama bili u zabludi okruženi lažnim prorocima i izaberu te za svoga vođu. Ili da razmisliš možda o ženidbi, dok si još relativno mlad, kako bi naš narod učinio bogatijim a sebe malo korisnijim brinući se o tome kako nahraniti obitelji, kako odgojiti djecu… Ili, možda najbolje, da razmisliš o tome da odeš na malo duže razdoblje pomoći svojoj subraći u Ruandi ili Angoli kako bi okajao svoje grijehe radeći, nakon dugo godina svoga svećeničkog poziva, nešto doista korisno. Ma, idi “bre” bilo gdje samo da te naše oči ne gledaju više!
Dnevnik.ba