No, nešto je tu veoma zanimljivo. Tahirović progoni Vlaisavljevićku zbog ubijenih Bošnjaka u proteklom ratu. Laže, bezočno laže da ona brani, štiti i slavi ubojice. Zločince! Da laže ne treba dokazivati. Poslušamo riječi ministrice Vlaisavljević, pročitamo što je ikada napisala i shvatimo da je Tahirović lažljivac.
No, Tahiroviću nije dovoljno retorički zlostavljati Vlaisavljević temeljem prethodnog podmetanja nego je otišao i korak dalje. Važan je Tahiroviću medijski prostor i potreba da se jedna žena i majka difamira u javnosti. Difamacija bi joj čak bila i nagrada ukoliko netko ne odluči da ju ubije. No, čak i da Vlaisavljević ubiju Tahirovićev problem ne bi nestao. No, dobro, tada bi netko novi bio meta.
Danonoćni progon jedne žene temeljen na bezočnim lažima nije jedino čime se može pohvaliti ovaj rođeni Cazinjanin. Rođen i živi s obitelji u Cazinu. Srebrenice ni vidio nije inače bi se genocida sjetio i prije 2010. godine. S puno medijskog entuzijazma vodi udrugu usred Sarajeva. San je to mnogih.
Sjetio se genocida 2010.
2010. se Tahirović sjetio da je bio genocid i tek tada odlučio pokrenuti udrugu s nazivom koji ima ogroman simbolički kapital. Udruga smještena u najskupljoj zoni Sarajeva. Vilsonovo šetalište. Tko su članovi udruge, tko čini upravni odbor, nadzorni odbor, skupštinu udruge, to već ne možete pronaći na njihovoj mrežnoj stranici. Financijsko izviješće uopće ne postoji. No, postoji on koji se 2010. sjetio da se desio najveći zločin u recentnoj povijesti Balkana – genocid u Srebrenici. Od tada ne prestaje medijski aktivizam Tahirovića.
“Bogati se preko leđa ljudi koji su patili”
No, je li Tahirović isti onaj čovjek o kojemu je 2019. pisala najčitanija dnevna novina Sarajeva- Dnevni avaz.
„Obični šalabajzer koji mulja i koji se bogati preko leđa ljudi koji su patili. Brutalni je to opis koji je za Murata Tahirovića, bivšeg predsjednika Saveza logoraša, a danas predsjednika Udruženja svjedoka i žrtava genocida“ – govorio tada Edin Batlak, čovjek koji je glavom bez obzira pobjegao iz Tahirovićeve udruge.
Dodao je još i ovo „- Mi smo njegov kriminal otkrili kada je od suda prvi put stigla odbijenica, odnosno kada je sud postavio pitanje legitimacije advokata kojeg je Tahirović angažirao da zastupa logoraše. Doveo je čovjeka iz Hrvatske koji nema licencu, dali mu za svaku tužbu po 50 KM, što je stotine hiljada, ako ne i milion maraka ukupno. Nakon što su uzeli te pare, nasamarili ljude, advokat se vratio u Hrvatsku, a Tahirović sklonio.“
No, to nije sve: „Dalje navodi da to nije jedini kriminal u koji je upetljan Tahirović. Ističe da se on već godinama smuca oko raznoraznih udruženja i gleda samo svoj interes, dok o interesu onih koje navodno zastupa ne razmišlja ni u jednom trenutku. – Zamislite, ljudima koji su prošli pakao u raznim logorima takvo nešto učiniti. To je veliki kriminal. Ja sam ga lično prozivao i optuživao. I kroz udruženje smo se borili protiv onoga što on radi. Kasnije, kada je propalo to s advokatom iz Hrvatske, on je pokrenuo neke nove tužbe, 35 KM po jednoj, i kao Savez je to platio. Od kojih para? To nikad nismo saznali…“ Ne treba više navoditi, a moglo bi se. Ima toga još.
I onda, Tahirović javno postavlja pitanja federalnoj ministrici kulture i športa na koje zahtijeva da odmah odgovori jer u protivnome će poduzeti najnovije korake da je ukloni. Odakle: s funkcije, od obitelji, života…? Zapravo ne on nego udruga čiji članovi su nevidljivi, neimenovani ili su svi oni Murat Tahirović.
Pita on Vlaisavljević: -Podržava li rezoluciju EU parlamenta koji traži procesuiranje Darija Kordića, očitovanje vlasti u BiH u povodu zločinačke izjave Darija Kordića?
Pitanja za Tahirovića
Da je ikada poslušao barem ijednu njezinu izjavu ne bi se usudio ni postaviti ovako besmisleno pitanje. Odgovore na njegova besmislena pitanja, bolje reći ultimatume, ta žena je dala mnogo prije nego se on odvažio pitati javno. I, zapravo, tko je on da postavlja pitanja? Profiter? Građanin Cazina? Predsjednik jedne udruge sa „ghost members“? Čovjek koji nikada nije položio račun javnosti o novcu kojim Udruga i on osobno raspolažu?
Hajdemo obratno: Tahiroviću daješ li potporu bjekstvu presuđenog ratnog zločinca Mahmuljina? Znaš li i smiješ li javno reći kojim se sve ratnim zločincima ovog i prethodnog rata na taj način pridružio Mahmuljin? Je li se Mahmuljin javno pokajao? Jesu li zločinci pripadnici Armije BiH oni koji su ubili hrvatsku djecu u Vitezu? Ili su možda heroji? Što je s odavanjem posmrtnih počasti Caci i generalu Deliću od strane najviših državnih dužnosnika? Itd., itd. Tahiroviću hoćeš li i na jedno pitanje odgovoriti, onako muški, hrabro?
Pita Tahirović dalje Vlaisavljević: -Podržava li naslijeđe MKSJ iz Den Haga i priznaje li pravosnažne presude MKSJ u kojima je između ostalog utvrđen UZP i počinjeni teški zločini protiv međunarodnog humanitarnog prava od hrvatskih dužnosnika, uključujući i Darija Kordića?
Da je slušao emisiju u kojoj je Vlaisavljević problematizirala pitanja osuđenih ratnih zločinaca čuo bi njen nedvosmislen odgovor. „Svaki čovjek treba da uvažava presude donesene kako izvan BiH tako i u BiH dok se ne dokaže drugačije“. Da je Tahirović barem oslušnuo što je Vlaisavljević rekla ne bi postavio ovo pitanje jer je na to davno dan odgovor.
Vlaisavljević otvorila važna pitanja
Da Tahirovića uistinu zanimaju odgovori na pitanja pročitao bi tekstove u kojima Vlaisavljević piše stručno i teorijski o ovoj temi. Mnogo prije emisije oko koje se podigla neviđena hajka u nekim sarajevskim medijima i u kojoj je otvorila pitanja pravnog i građanskog – a ne moralnog! – statusa ratnih zločinaca koji su odslužili svoje kazne. Vlaisavljević je otvorila i druga važna i veoma izazovna pitanja ovim povodom. Pitanja – a ne odgovore! – koja još ni jedan intelektualac osim nje nije imao odvažnosti čak ni postaviti: „Čemu kazna s ograničenim trajanjem ako osuđenik zauvijek ostaje osuđenik? Kakav je smisao kazni za ratne zločince koje nisu doživotne? Kakvo je to doba u kojem ni najvećim ratnim zločincima ne prijeti smrtna kazna? Što je s ljudskošću i socijalnim statusom zločinca koji je odslužio svoju kaznu? Je li i jedna kazna koja nije doživotna u ovom slučaju adekvatna kazna? Što uopće znači „odslužiti svoju kaznu“, „ispaštati u zatvoru za svoja nedjela“, ako je to ograničen rok i podrazumijeva „puštanje na slobodu“? Ne barati li se ovim povodom u javnom mnijenju s nekakvom skrivenom i prešutnom kategorijom „suštinske neljudskosti“, „monstruoznosti“ koja ne dopušta bilo kakvu mogućnost resocijalizacije i rehumanizacije zatvorenika? Ne ostaje li ova kategorija prešutna i skrivena jer se ona pred znanostima o čovjeku u stvari ne može ni opravdati? Što ako iza nje ne stoji ništa drugo nego slijepi žar za osvetom i žudnja za kažnjavanjem koje se ne može okajati? Tko uopće danas u Bosni i Hercegovini promišlja o takvim stvarima?“
Gdje su milijuni?
Eto, pročitaj ponovo ova pitanja i daj nam odgovore na njih, ali dobro vodi računa da osim jeftinog moraliziranja ispoštuješ načela i svrhe odluka Haškog suda o prijevremenom otpustu ratnih zločinaca. Pogotovo bi bilo važno da javnosti objasniš kako sudac Meron tumači pojam rehabilitacije u svojoj odluci o prijevremenom otpustu Darija Kordića!
I na kraju, Tahiroviću položi račun javnosti, obiteljima ubijenih, mrtvih, svih onih na koje se pozivaš dok parazitiraš na njihovoj tragediji koliku korist imaš od svega toga. Što se dogodilo sa nezakonito isplaćenim pet milijuna KM Savezu logoraša na čelu s Muratom Tahirovićem, o čemu je pisao Žurnal.info. Odgovori Tahirovići na pitanja koja ti se od 2016. postavljaju a ti šutiš? Odgovori gdje su milijuni, što bi s tužiteljstvom? Jesi li ikada javno rekao gdje odoše novci za koje te godinama prozivaju oni koji su istinski patili i kojima je novac bio namijenjen. Prestani lagati i ugrožavati život jednoj ženi i njenoj obitelji. Laž te sustigne kad-tad!
Dnevnik.ba