Busovača: Svijetli primjer radosnog svjedočenja vjere

Ime joj se prvi put spominje još davne 1371., a danas je nadaleko poznata kao mjesto gdje se posebno štuje, rekli bismo, najdraži svetac Crkve u Hrvata – Sv. Anto (Antun) Padovanski, kojega ovdje ne časte samo katolici...

Busovača je, kao mjesna kapelanija, odvojena od Fojnice 1840. i od tog vremena vode se matice koje su i dandanas sačuvane, a župom je formalno proglašena 1872. O njoj danas župnički brine fra Zoran Jaković kojeg smo za razgovor zamolili baš u jeku priprava za patron... Po dolasku, ispričavajući se što dolazimo kada je sve u župi i oko nje u znaku patrona, fra Zoran je bezbrižno odgovorio da „kada se s pripremama započne na vrijeme – nema problema“ te se rado upustio u razgovor s nama.

Od Sv. Marka preko Preobraženja do Sv. Ante

Ispričao nam je kako su franjevci još 1844. kupili skromnu kuću u kojoj je živio župnik, sve do 1848. kada je podignut župni stan, koji je bio u upotrebi do izgradnje novoga 1896. „Sjedište župe, krajem osmanske vladavine, nalazilo se u mjestu Carica, odakle je preneseno u Busovaču. U župi je najprije postojala drvena crkva posvećena Sv. Marku Evanđelisti, a  od 1881. do 1885. izgrađena je današnja crkva koja je bila posvećena Preobraženju Gospodinovu, a kasnije je glavnim zaštitnikom postao Sv. Anto Padovanski“, kazao je župnik Jaković koji je napomeno i kako je u svojim počecima, 1877. župa brojila 1 917 katolika, te da se broj stupnjevito povećavao. Tako je 1935. u Busovači bilo 4 230 vjernika, a prema popisu iz 1991. brojila je 8 160 katolika.

S fra Zoranom smo razgovor nastavili u crkvi gdje nas je upoznao s brojnim umjetninama koje su ures ovoj bogomolji smještenoj u središtu prostranog, urednog, zelenog dvorišta u čijem se desnom krilu nalazi veliki kip Sv. Ante.

Josip Bifel je 1980. za crkvu naslikao postaje križnoga puta te 1987. izradio i dva vitraja: Rođenje i Uskrsnuće. U crkvi su i tri vitraja Vladimira Blažanovića: Sveti Anto, Krštenje na Jordanu i Golgota“, detaljan je bio župnik.

On je u Busovaču za župnika došao prije skoro dvije godine te djeluje zajedno s još dva župna vikara – fra Josipom Mihaelom Matijanićem i fra Željkom Nikolićem, a uz njih su još tu, već 60 godina i sestre franjevke, kojih je danas tri u župi.

„Prema posljednjem popisu pri blagoslovu obitelji župa je imala 5 750 župljanina koji stalno borave na njezinu području, a povremeno, za blagdane i u ljetnom razdoblju, ovdje dolazi više od 750-800 vjernika koji žive u inozemstvu. Tako da od 2 350-ak obitelji njih 200 dolaze povremeno. Godišnje u župi imamo otprilike između 65 i 70 krštenja, 40 − 50 vjenčanja i od 90 do 100 umrlih. Nažalost, vidimo da je mortalitet jači od nataliteta, kao skoro svugdje, ali još nije toliko zastrašujuće kao što je u drugim dijelovima BiH.

U župnoj crkvi nedjeljom se slave četiri mise: u 8 rana, u 9 đačka, u 11 pučka i 18 sati večernja. Na filijalama također svake nedjelje imaju mise – u 9:30 na Čepu i u 11 sati u Barama. Mogu reći da je vjernički odaziv vrlo dobar. Dakako da uvijek može bolje, ali ono što je vrlo važno naglasiti jest da sudjeluju potpuno u svetoj misi i sv. pričesti, dosta ima ispovijedanja i pričešćivanja. Svaki utorak, jedan od nas fratara ide u zatvor slaviti svetu misu za zatvorenike, a svakog četvrtka je blagoslov s Presvetim i klanjanje, kao i svake mlade nedjelje“, ponosno je podijelio s nama busovački župnik.

Kazao je kako su u župi također aktivni i veliki župni zbor kao i dječji koji animiraju crkveno pjevanje. Uz njih, tu su i ministranti i u župnoj crkvi i na filijalama, kao i pjevači i čitači te kako iz župe potječe i značajan broj duhovnih zvanja – 15-ak svećenika i 10-ak redovnica.

Jaka frama

O zborovima nam je nešto više rekla i mlada župljanka Laura Šarić, učenica drugog razreda srednje škole. „Naša župa ima tri zbora – mali i framaški zbor vodi Antonela Prusac, a veliki zbor vodi prof. Irena Čavara te su obje članice naše Frame. U framaškom zboru pjevam već tri godine i ima nas oko 20. Sviramo i pjevamo na večernjim sv. misama subotom i nedjeljom te na nekim većim događajima kao što je patron župe. Probe, gdje također učimo i svirati i vježbamo, imamo jednom tjedno“, ispričala nam je Laura.

Na fra Josipov govor o Frami nadovezala se i framašica Sara Laštro, učenica drugog razreda srednje škole koja nam je spomenula kako se njihovi susreti odvijaju uglavnom subotom nakon euharistijskog slavlja koje, kako je naglasila, predstavlja sam početak susreta. Kada se okupe obrađuju razne teme vezane, ne samo uz Crkvu, nego i uz svakodnevni život i uz osobe kojima su okruženi. „Frama Busovača trenutno broji 34 framaša i jako volimo ulagati u putovanja te tako posjećujemo razna svetišta kao i druge Frame, održavamo razne zabavne aktivnosti kako bi se mi mladi još više zbližili i ono što je nama sada u ovom razdoblju posebno važno jest pripremanje za Franjevački hod u Assisi. Po uzoru na Sv. Franju sudjelujemo u humanitarnim akcijama i odazivamo se na bilo kakvu akciju pomoći drugima“, podijelila je s nama srednjoškolka Sara.

S bivšim gimnazijalcem, i ako Bog da, budućim studentom Tonijem Bilićem, framašom koji četiri godine provedene u Frami smatra najljepšim razdobljem života, progovorili smo o mladima i njihovoj perspektivi u ovomu srednjobosanskom gradu. „Glede odlaska stanovnika iz naše države, starijih, ali nažalost, sve većeg broja mladih, za našu Busovaču mogu reći da je jedan od gradova koji još uvijek ima najveću nadu u državi – to jest računamo na jednu veliku brojku mladih koji su se zadržali ovdje i koji ovdje planiraju i ostati. Oni se okupljaju u Frami, na folkloru, raznim sportskim udruženjima - primjerice odbojci i nogometu − te sekciji plesa... No, kada bh. mladi dolaze na prag odluke o studiju većinom se odluče za Hrvatsku, Njemačku, Austriju, a neki i za dalje opcije, s tim da se mali broj njih zapravo vrati. Moja prvotna odluka bila je studirati ovdje i toga sam se čvrsto držao, međutim kada sam se odlučio za željeni fakultet shvatio sam kako njega nema u BiH u onakvom obliku koji je adekvatan pa sam na kraju odlučio otići, ali što bliže – u susjednu Hrvatsku i na kraju imam želju vratiti se – nigdje drugo nego tu, u Busovaču“, pozitivan je bio Toni.

Zadovoljno odlazeći iz ove župe shvatili smo da im ne trebamo poželjeti puno toga: uz ovakve svećenike, vjernike, poglavito mlade i zagovor omiljenog sveca, Busovači želimo da ostane svijetli primjer radosnog življenja vjere, donosi u svojoj reportaži Nedjelja.ba

Dnevnik.ba