Article_Top_970x250

BORILAČKI SPORTOVI Nikolina Vidačković za Dnevnik.ba: Svakodnevno me pitaju zašto se ovime bavim, u ringu nema mjesta za one koji osjećaju strah

intervju

BORILAČKI SPORTOVI Nikolina Vidačković za Dnevnik.ba: Svakodnevno me pitaju zašto se ovime bavim, u ringu nema mjesta za one koji osjećaju strah

sij 16, 2020

Piše: Azra Isic

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Nikolina Vidačković je Splićanka s korijenima iz Hercegovine. Već tri godine se profesionalno bavi svim disciplinama borilačkih sportova. Državna je prvakinja u K1, viceprvakinja Hrvatske u boksu te osvajačica brončane medalje na Svjetskom prvenstvu. Također, osvojila je broncu na Europskom studentskom prvenstvu gdje je nastupala za Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru, te je srebrena i na Svjetskom prvenstvu u muay thaiu. Uz sve navedene titule i treninge, ova mlada djevojka pronalazi vrijeme i za njenu drugu ljubav, novinarsto, koje studira na Filozofskom fakultetu u Mostaru. Više o tome kako se počela baviti ovim “muškim sportom” i kako kombinira studij i treninge donosimo u razgovoru s Nikolinom za Dnevnik.ba.

Kako si se odlučila specijalizirati za ovaj sport? Jesi li se već bavila nekim sportom prije ulaska u svijet ringa?

Cijeli život težila sam nekom borilačkom sportu ali sam bježala od toga. Odluka je pala iznenada kroz slučajnu priču s prijateljima. Prije ulaska u svijet ringa nekih četiri, pet godina bavila sam se odbojkom. Voljela sam to ali se jednostavno u tome nisam mogla u potpunosti pronaći. Vjerojatno se nisam snašla u timskom sportu.

 

Koje sve vrste borilačkih sportova treniraš i u kojima se natječeš? U kojoj borilačkoj vještini se najbolje snalaziš ili koja ti je najdraža?

Natječem se u gotovo u svim disciplinama. U kickboxingu, u low kick disciplini, K1 i full contactu. Također se natječem u muay thaiu, savate boksu i boksu. Ne mogu izdvojiti najdražu jer se često dogode trenuci kada bih bacila neki nedozvoljeni udarac jer bi baš tada “dobro došao”. Ali mogu reći da se od svih disciplina najbolje snalazim u low kicku.

 

Kako je izgledala tvoja prva službena borba? Kako si se tada osjećala? Ima li straha kad se uđe u ring?

Nikada neću zaboraviti svoju prvu borbu. Dan prije osjećala sam “leptiriće” u stomaku, treme je bilo i dan danas postoji. To je pozitivna trema ali sve nestaje kada uđem u ring.  Smatram da onaj tko ima imalo straha, njemu nije mjesto u ovom sportu.

 

U kojim si se borbama još natjecala i kako su završile? Koja ti je bila najteža dosad?

Iskustvo skupljam još uvijek. U godini imam više od 10 borbi, a da mogu, borila bih se i svaki mjesec. Svaka nova borba je za mene izazov. Zasad je možda najteža bila borba u kojoj sam osigurala brončanu medalju na Europskom studentskom prvenstvu. Tu sam nastupala za Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru. To je bila borba za koju smo se i protivnica iz Ukrajine i ja pripremale mjesecima i želja za pobjedom je bila ogromna s obe strane. Do kraja borbe, situacija se odvijala dosta napeto, ali možda je ipak u mene želja bila malo veća pa je pobjeda došla u moje ruke.

 

Ovaj sport poznat je kao „muški sport“. Kako je biti žena u ovom „svijetu muškaraca“? Misliš li ili jesi li osjetila da postoji neka diskriminacija?

Nešto što skoro svakodnevno čujem je “što će ti to, ti si cura” ali ne obazirem se. Priznajem da ni sama nemam pojma što ja radim tu. Jednostavno, ako to toliko zavolite, teško da ćete izaći iz toga, a i teško da će vas tako neki komentari pogoditi. Za prave ljubitelje ovoga sporta i borce to je skroz normalna stvar i među nama diskriminacije nema. Šteta što je izvan našeg svijeta situacija drugačija, ali ako netko ikad barem pokuša ući u taj svijet vjerujem da bi promijenio mišljenje.

 

Osim što se borite u ringu, studentica ste novinarstva na Sveučilištu u Mostaru. Kako kombinirate studij i treninge? Kada bi morala birati jedno od to dvoje, što bi odabrala?

Zasad to radim uspješno jer studiram vandredno pa uspijem i trenirati i učiti. Kad me pitate o biranje između borbe i studija, za mene je to malo teže pitanje. Veliku ljubav imam prema novinarstvu i prema kickboxingu. Nažalost, u našoj državi se od samih borbi ne može niti preživjeti. Novinarstvo je širok pojam u kojem bih mogla i živjeti i uživati. Možda se ostvarim kao sporska novinarka - voditeljica. Ali svakako ću se potruditi da uspijem kombinirati obadvoje u budućnosti.

  

Koja je sljedeća borba s kojom ćeš se suočiti? Jesi li spremna?

Sljedeći meč imat ću u Karlovcu za mjesec dana. Tamo se održava Europski kup. Već sam počela s pripremama, a uskoro počinjem i kontrolirati svoju prehranu. S obzirom na spremu nadam se zlatnoj medalji iako je konkurencija svake godine sve jača.

Dnevnik.ba