Oče episkope, ovo je vaša prva posjeta Bosni i Hercegovini, tačnije Hercegovini. Obišli ste i vidjeli mnogo toga...
Da, ovo je prvi put da mi dolazimo u Srbiju, Crnu Goru i BiH, posebno Hercegovinu. Dobili smo poziv od SPC i vrlo smo ljubazno prihvaćeni. Imali smo predivan program posjete crkava i manastira ovog kraja. I dobili smo jako dobru perspektivu o dešavanjima u vašoj zemlji. Prije smo slušali samo o ratu i mržnji između jugoslovenskih republika i njihovoj podjeli, što je jako loše utjecalo na ekonomiju. I ja to jako dobro razumijem.
Kako sam shvatio, narodi bivše Jugoslavije i Sirije imaju mnogo zajedničkog kada su u pitanju istorijske tragedije?
Pripadam sirijsko-aramejskom narodu, koji je prije Krista živio u Mesopotamiji, dakle i Iraku i u Siriji, kao i današnjoj Turskoj i Palestini i drugim manjim gradovima na Bliskom istoku. Naš narod je preživio mnoge tragedije i stradanja radi svoje kršćanske vjere. U vrijeme poznih godina Osmanske imperije, mi smo izgubili više od 500.000 ljudi. I tako je naš narod počeo sa migracijom iz Sirije, Turske, Iraka i Libana u Evropu. Više od 300.000 pripadnika našega naroda jako se lijepo uklopilo u europski način života. Mnogi od njih su pokrenuli vrlo uspješne biznise. Samo u Švedskoj dijaceza kojom upravljam ima 100.000 vjernika, među kojima su neki od najuspješnijih biznismena u zemlji. Imamo mnogo organizacija, vjerskih, ali i političkih. Sada želimo investirati i graditi u zemljama koje odgovaraju našoj pravoslavnoj vjeri i zemljama koje razumiju našu istoriju. Dakle, moglo bi se dogoditi da naši biznismeni uskoro počnu investrati u vašu zemlju.
U Hercegovini, istina, žive pravoslavni, ali ne orijetalni pravoslavci. Kako se odvija dijalog između pravoslavnih i dohalkedonskih crkava?
Mi smo svi pravoslavni kršćani i u stvarnosti imamo samo jednu vjeru Kristovu. To što sada svaka zemlja ima svoga patrijarha, to nije naša krivica i mi to moramo popraviti. Zato imamo dvije velike skupine crkava u pravoslavnom svijetu, orijentalne i vizantijske. Ja vjerujem da će mudri patrijarsi i episkopi riješiti ovaj problem, bez obzira da li imamo istorijski ili i teološki problem. Mi vjerujemo u jednoga Boga i kada kažem “njegova svetost patrijarh Irinej”, ja ga zaista vidim i doživljavam kao svoga patrijarha. I kada me narod u Srbiji, Crnoj Gori, BiH vide izražavaju prema meni poštovanje kao prema svome episkopu, odnosno kao prema vašem episkopu Grigoriju. Biti zajedno je jako važno, jer bez ljubavi mi nismo hrišćani. Oni koji ne vole svoje komšije, bez obzira kojem oni narodu i religiji pripadali, taj ne voli ni Gospoda. Bez obzira da li smo pravoslavni, katolici, protestanti, muslimani ili pripadnici drugih religija.
Kako, u tom smislu, napreduje Vaš dijalog sa Rimokatoličkom crkvom?
Mi imamo dijalog sa RKC i Ruskom pravoslavnom crkom. Mi želimo da svi krščani zajedno slave Vaskrs i Božić, jer svi vjerujemo u isto Sveto pismo i istoga Gospoda. To što imamo dva kalendara ne sprečava nas da zajedno slavimo jedan Vaskrs i jedan Božić i zato postoji jedan konstruktivan dijalog između ljudi koji nas predstaljvjaju i oni će u budućnosti doneti jednu odluku, onu koja će popraviti ono pogrešno što se nekada desilo. Ako mi ne popravljamo mostove, kako će generacije poslije nas, naša djeca, ići preko toga mosta? Isusova molitva je glasila: “Oče neka svi budu jedno” i to je naš stav. Jednoga dana ćemo svi mi, ako Bog da, zajedno služiti liturgiju i slaviti Hristovo vaskrsenje.
Dnevnik.ba