Gdje je dom?
Pitanje koje je dosta čest motiv u pjesmama, novelama, romanima, citatima… Neki kažu ‘gdje je srce – tu je dom. Neki pak ‘gdje je majka – tu je dom. Osjećaj doma je individualan. Obično je dom vezan za osjećaj mira. Može se vezati uz osobu, mjesto ili uspomenu. Anyway .. Dom je, dakle – ljubav.
Kada se formira život, i kad imaš i poznaješ osjećaj doma , onda ti se i pojam širi. Tako dođeš u fazu da ti pojam doma sadrži i omiljeni restoran, šetnicu, frizerku, zubara i tetu koja ti radi nokte. Sve u radijusu od par kilometara. Najednom – doma si.
Upoznala sam jednu posebnu osobu. Zove se Anita Prajo. Koliko nježna i krhka, toliko i snažna i sposobna.
Anita je, korak po korak, postala dio mog doživljaja doma.
Ova mlada djevojka frizerka je s dugogodišnjim iskustvom, a priča ultimativnu priču o borbi, o karakteru i o uspjehu.
Anita je u rodnom Kiseljaku završila srednju školu turističkog smjera. Nije razmišljala o četkama niti škarama za šišanje. Radila je u veleprodaji tekstila, planirala neki drugi život.
No , kako to uvijek biva – naša svrha, bez iznimke i uvijek, pronađe put do nas.
Lijepog proljetnog dana, četiri godine unatrag, Anita je otišla na vikend kod brata u Čapljinu. Brat Mario, izgrađen frizer, od tog dana postaje ključna figura u Anitinu životu.
„Najprije je sve počelo kao šala. Nekoliko sati smo razgovarali o tom neobvezno, i odjednom sam se ujutro našla u salonu s četkom u ruci“, prisjeća se Anita.
„Kad sam završila prvu frizuru , brat mi je rekao ‘ti si stvorena za ovaj posao‘. Nisam imala nikakve vještine i radila sam samo vodeći se svojim instinktom. Znala sam što želim i kako, ali ne i je li moj način ispravan. Mnogo metara kose nakon ispostavilo se da je najvažniji upravo – osjećaj“, dodaje Anita.
U tom trenutku , sve su radnice bile na trudničkom bolovanju, a Mario nije mogao sam izdržati opseg posla u salonu. Anita je , neplanirano, upala u žar događanja i kao najfiniji čelik se oblikovala u vrsnog majstora. Pod budnim okom svog mentora i najboljeg prijatelja – brata Maria.
Anita je u Čapljini radila gotovo dvije godine. Svakoga dana bez odmora.
„Bilo je teških dana, divnih trenutaka i još divnijih ljudi. Bilo je i dana kada sam htjela odustati, kada sam sumnjala u sebe i put na kojemu sam. Svaki od tih dana dijelila sam s bratom koji nikada, niti na trenutak, nije posumnjao u mene. Zahvaljujući tomu – danas sam tu gdje jesam i to što jesam“, zaključuje.
Anita se u Kiseljak vratila prije nešto više od godinu dana , a Anitin vlastiti salon uskoro slavi svoj prvi rođendan.
„Nakon poslovnih i ljudskih izazova, odlučila sam – otvaram vlastiti salon“.
Odluka je pala u petak, a već u ponedjeljak Anita je imala prve klijentice.
„Cijela lepeza emocija stane u ta dva malena dana. Prostor sam pronašla u petak navečer, u subotu sam se bavila birokracijom, preuređivanjem i nabavkom osnova osnove da bih u ponedjeljak mogla ispoštovati dogovorene termine“, navodi.
U malenom i neuvjetnom prostoru ova mila djevojka je radila par mjeseci, istovremeno uređujući salon u kojemu će ostati trajno.
Sada, njeno trajno utočište, oaza stila , odmjerenosti i vrhunske usluge – glavno je ‘it‘ odredište u Kiseljaku (i puuuno šire).
Anita je stekla povjerenje mnogih.
Kad sam ju upitala što misli zašto ljudi biraju doći baš kod nje, skromno je odgovorila – zbog truda.
Sigurno , da. No, ono što Anita ne vidi, a svi drugi vide , je upravo to - Anita. Čista i nepokvarena dobrota, otvorenost duha, neukaljan pogled na svijet i beskrajna milina.
Anitine vještine su ono zbog čega bih se ja i vještici vratila, no Anita je osoba kojoj bih išla bilo čime da se bavi.
Zaključak je uvijek i zauvijek isti – dom je ljubav. Ljubav je sve i u svemu. Imati sve, a bez mrve ljubavi u srcu, je – ne imati. Raditi , a bez ljubavi , je – oboljeti.
Možda ne vidimo svi isto, niti mislimo svi isto, no čistu energiju osjetimo. Baš zato svi idemo tamo gdje je takva – idemo Aniti.
Dnevnik.ba