Nikola Kalinić bi pojačao Hajduk, ovoga trenutka vjerojatno bi bio najbolja devetka kluba, vjerojatno u toj ulozi produktivniji i od Livaje, a novom idolu Splita bi još više uljepšao ulogu "slobodnjaka", desetke jer bi ispred njega bio približno kvalitetan igrač koji bi vezao stopere i njemu otvarao još više prostora za manevar.
Ipak, otvara se nekoliko "ali", a za svaki od njih bi donositelji odluka trebali imati odgovore.
Krovinović bi se vjerojatno morao vratiti ondje gdje je i počeo poljudsku avanturu - na poziciju središnjeg veznog, što bi Hajduk učinilo ofenzivno jako potentnim (napadačka osovina Krovinović - Livaja - Kalinić bi bila najjača u ligi). ali i obrambeno ranjivijim. Otvorilo bi se pitanje Krovinovićevog partnera (kao jedini defenzivno dovoljno odgovoran nameće se Vuković iako je i on sklon agresivnim izlascima s pozicije više nego ulozi "holdera").
Drugo "ali" tiče se četvorice mladih, što krila, što krinih napadača. Dvojica od kvarteta Biuk - Ljubičić - Mlakar - Sahiti morala bi se zadovoljiti s manje od 50% minuta, jedan od njih i sa znatno manje. Osobito je upitan status dvaju projekata kluba, izdanaka klupske akademije. Sve bi dobilo puno više smisla da je jedan od njih dosegnuo visoku vrijednost na konto dobrih partija i potencijala te da ga se može unovčiti. Potencijal je neupitan no još uvijek nije potvrđen dobrim partijama te je dojam da tržišna cijena nije ni blizu dostižne, čak je i niža nego proljetos.
A ako se već cilja na novu devetku, valjalo bi odvagnuti opcije. Je li bolje rješenje 34-godišnji Nikola Kalinić ili 29-godišnji Josip Drmić, pod uvjetom da doista želi doći na ljeto.
Što s Jakolišem ako se uspije osigurati njegov ostanak, a gotovo je izvjesno da će se pokušati?
Poanta teksta nije da Kalinić ne bi trebao doći nego da, u slučaju njegova dolaska, valja dati odgovore na gore navedena pitanja.
Potencijalna korist od transfera i vjerojatnost njenog ostvarenja trebali bi biti viši od potencijalne štete i vjerojatnosti njenog ostvarenja.
Dnevnik.ba