"Kad razgovaram s kapetanom Lukom Modrićem, a i s ostalim igračima, vidim da su u samom startu, što se tiče nacionalnih odnosa, malo ispred nas. Pokušavam shvatiti zašto je to tako i onda se sjetim svoje generacije. Recimo, bio sam Jugoslaven, pa sam bio Srbin i Crnogorac. Hrvati su se tada odvojili od Jugoslavije, a moja generacija je ostala Srbija i Crna Gora. Još smo imali himnu ‘Hej, Slaveni‘ koju su pjevali oni koji su se osjećali Jugoslavenima, neki nisu, a Hrvati su imali himnu koju su svi zajedno pjevali i držali ruke na prsima od samog početka. Sve su to prednosti koje su imali u odnosu na nas", rekao je.
Sljedeći faktor koji je istaknuo je i disciplina hrvatskih nogometaša.
"Možda su i poslušniji od nas. Ovo govorim iz osobnog iskustva. Recimo, reprezentacija Jugoslavije koja je 1987. godine igrala u Čileu - okosnicu su činili Hrvati, tada kao Jugoslaveni. Bili su to Robert Prosinečki, Zvonimir Boban, Davor Šuker, Dubravko Pavličić, Igor Štimac i Robert Jarni, dakle njih šest, a izbornik je bio Mirko Jozić, također Hrvat. I poslušali su. Recimo, Jozić me odluči zamijeniti, a ja sam nervozan, pa mu mašem, pa ga komentiram. Ali, kad zamijeni Bobana, Prosinečkog ili Jarnija - ne rade nikakav problem. Oni su to prihvatili kao normalno. E, to je disciplina koju nismo imali". kazao je Mijatović.
Dodao je kako je treća karakteristika uspjeha Vatrenih - talent.
"Ali, u tome smo, po meni, potpuno ravnopravni. Mi smo talentirana nacija. Ovo je područje talenta ne samo u nogometu nego i u drugim sportovima. Ali, disciplina i osjećaj nacionalnog ponosa i pripadnosti moraju dovesti od talenta do vrhunskog rezultata", zaključio je.
Dnevnik.ba