Nastup Nikole Kalinića u fazi obrane derbija protiv Dinama debelo je ispod razine prihvaljivog.
Ne valja upirati prstom samo u njega, možda je dobio instrukciju da jednostavno - stoji u fazi obrane, da ne igra presing, da se čak ni ne pozicionira malo dublje da bi koliko - toliko smanjio prostor za protok lopte suparnika.
I nije derbi bio iznimka, takav je njegov pristup bio u svim dosadašnjima nastupima.
34 su godine na leđima, riječ je o egzekutoru koji se nikad nije isticao trkom kad je lopta kod suparnika. Kad je od prve minute na terenu obično štedi energiju za kretnje, duele, utrčavanja kad je njegova momčad u posjedu, pogotovo otkako je ušao u tridesete.
Sve su to olakotne okolnosti, no dojam je da Kalinić od povratka u svoj Hajduk trči još i manje!
Reći će netko da nije potrebna njegova potrošnja kad Dinamova tri središnja braniča gotovo da i ne prelaze centar osim kod prekida, no je li mogao bar koji put zasprintati na njih, uklizati tek da podigne naboj momčadi, istrčati pred Livakovića? Ili barem stati dublje u blok i pružiti koji korak više kod Dinamovih promjena strana? Ipak je ušao u 65. minuti utakmice.
Sve se više potvrđuje teza da je Hajduk njegovim dolaskom više izgubio nego dobio.
Nastavi li ne igrati obranu - nikako, morat će isporučivati puno više golova i konkretnog učinka naprijed da bi to opravdao.
A čak i ako počne zabijati, ostat će pitanje ukupnog odnosa troška i koristi.
Dnevnik.ba