Prije meča s Lennoxom, zbog neuravnoteženih težnji prema makrobiotici, ja sam devastirao svoje tijelo. Ušao sam u ring s ne više od 60-65 posto snage. Da su se pripreme odužile još dva tjedna, završio bih u bolnici, toliko sam već bio u silaznoj putanji. U godinu dana nakon meča izgubio sam 30 kila, imao sam 70 kila, izgledao sam kao kostur i kad sam se opraštao od boksa, obukao sam odijelo koje je visjelo na meni. Da sam bio kakav sam mogao biti, bilo bi to vjerojatno drukčije.
Već ste više puta govorili da vam je makrobiotika završila karijeru. Kako točno?
Mogao sam jako daleko, ali udaljilo me to od ringa, sporta, porušilo mi je životnu filozofiju, iskustva i mudrosti koje sam imao do tada jer sam uletio u nešto što mi je postalo važnije nego cijeli život. Postao sam fanatik, sljedbenik sekte, čovjek koji bi volio da makrobiotička ili bilo koja druga filozofija prehrane omogućuje sportašu da bude vrhunski zdrav čovjek, bude u najboljoj zdravstvenoj formi, a da bude i vrhunski sportaš.
Bio sam fanatik te makrobiotičke priče koja mi je oslabila sve potencijale, prvo fizičke, a onda i ostale jer kad padneš fizički, slome ti se emocije i osjećaj sigurnosti. Sjećam se da sam ulazio u ring i mislio "samo da što prije završi". Danima prije sam plakao, molio boga da konačno dođe meč jer su ga odgađali mjesecima.
Bio sam obavezni izazivač na godinu dana, a on je odgovorio nakon 11 mjeseci i nekoliko dana. Razvlačili su to razdoblje, moja makrobiotička filozofija sve više me jela i sve više sam gubio sebe. Strašno.
Kad ste se uopće uvukli u tu priču?
Koketiranje je počelo već 1992./93. i dok je bilo dio nadopune, bilo je super, ali kad je postalo prioritet, onda je počelo sranje. Možda godinu, godinu i pol prije Lennoxa. Kako su išli značajniji mečevi, tako sam želio još više. Da to ima smisla, da je uspjelo...
Prije meča s Lewisom nitko nije znao za mene, a na press-konferenciji nas dvojica, svatko za svojim stolom i njega nitko ništa ne pita, dok ja s 15-20 novinara pričam o svojoj filozofiji, hranama, balansima, yinovima, yangovima... Da sam dobio taj meč, imao sam priču koja trese svijet. Ali ta priča nije držala vodu. To je najgore, što ja pričam tu priču, a ona više nije istina.
Kad se shvatili da nije istina?
Par mjeseci prije meča, ali nisam želio prihvatiti. Što sam mogao, stati i reći da sad neću meč za titulu prvaka svijeta? Ideš kroz sve. Ne ide? Znam da ne ide, ali idemo dalje, to odraditi, pa ćemo kasnije misliti je l' ide ili ne ide. Počeo sam pripreme sa skoro 104 kile, pucao od snage, a došao na meč s 96 kila.
Umjesto da narastem još kilu i pol, da budem još jači i moćniji, ja padnem skoro deset kila. Osjećaš da te nešto siše, a ti ne želiš priznati jer si obećao, a mlad si i imaš osjećaj krivnje što si obmanuo nekoga. Kao da te netko želi raščetvoriti.
Dnevnik.ba