– Ja sam George Stefan, porijeklom sam iz Selnika pokraj Ludbrega. Moj pokojni otac Đuro, čije se prezime u njegovu rodnome kraju izgovaralo Štefan, zajedno s majkom, Slovenkom Lujzom, napustio je Jugoslaviju nakon Drugoga svjetskoga rata. Prvo su se doselili u SAD, u Connecticut, gdje sam rođen, kao i moja dva brata Tomo i Dan, a 1966. godine preselili smo se u Vancouver – počeo je svoju priču George, hrvatski Đuro, kao i pokojni tata.
George nerado priznaje da hrvatski razumije, ali ga ne govori.
– Nesretan sam što je tako ispalo. Mi smo u kući kao djeca govorili hrvatski, ali kako je vrijeme odmicalo, kako smo krenuli u školu, kako smo željeli biti pravi Kanađani, tako smo nastavili govoriti samo engleski. Isto tako i naši roditelji. Ja imam američku i kanadsku putovnicu, ne i hrvatsku, ali to ne umanjuje moje osjećaje prema Hrvatskoj. Dapače, brat Dan i ja zajedno smo, iz sentimentalnih razloga, odlučili od naših rođaka otkupiti našu staru obiteljsku kuću u Selniku. Izgrađena je 1876. godine, u lošemu je stanju, ali ja je želim obnoviti i njoj boraviti jednom godišnje. Selo je malo, u njemu živi možda osamsto ljudi, mladi su uglavnom otišli, ali ja želim tu nešto uložiti i priuštiti si vrijeme na selu. I početi ponovno učiti hrvatski – kaže George pa nastavlja:
– Prije mjesec dana bio sam u Selniku prvi put nakon 1972. godine, dakle nakon pedeset godina! Išao sam pogledati malo tu kuću, koja je sada prazna, ne može se stanovati u njoj. Susreo sam se s obitelji, s rođakom Nenom susreo sam se u kafiću u trgovačkom centru u Zagrebu. Nismo se vidjeli pedeset godina, gotovo da se nismo prepoznali. Bio je to dirljiv susret, vrlo emotivan za mene. Cijena kuće? Devet tisuća eura – kaže George.
Od nekoga tko želi povremeno dolaziti u Hrvatsku na odmor očekivalo bi se da kupi apartman na moru. Niste o tome razmišljali?
– Meni to ne treba. Mene privlači seoski ambijent, kuća za koju sam vezan, koja će mi nešto značiti. Gdje ću uživati u svome miru, laganom, usporenom životu. A na more mogu otići bilo kamo, bilo kada.
George je u Whistleru vlasnik kompanije koja se bavi zaštitom objekata od požara. Uz nogomet je vezan još od rane mladosti, kada je njegov stric Tomo Stefan bio predsjednik Croatije Vancouver.
– U momčadi su u sedamdesetim godinama nastojali imati samo hrvatske igrače, no kako su ambicije rasle, tako su angažirali i druge nacionalnosti. Ja sam počeo igrati u Croatiji, poslije sam nastupao i za druge klubove u Kanadi, amaterski, ne kao profesionalac. Ali ja sam oduvijek bio vezan za nogomet, on je u našoj kući bio poput religije. Bio sam branič – nastavlja George.
Kaže kako je nogomet posljednjih godina doživio veliki uspon u Kanadi jer je "mladima jeftinije igrati nogomet nego nacionalni sport hokej".
– Naša ženska nogometna reprezentacija među pet je najboljih na svijetu, a evo, muška se nakon 36 godina plasirala na Svjetsko prvenstvo – ističe George koji je u Dohu stigao u aranžmanu Qatar Airwaysa.
– Letio sam iz Seattlea do Dohe četrnaest i pol sati, a ovdje sam pribavio ulaznice za desetak utakmica. Cijeli ovaj dvotjedni izlet, uključujući letove, smještaj i ulaznice, koštat će me oko 20.000 kanadskih dolara (blizu 30.000 KM, nap. a.).
Za koga navijate ovdje, za Hrvatsku ili Kanadu?
– Za obje, ali prvo ipak za Hrvatsku! Odrastao sam u hrvatskoj obitelji, Hrvatska je nekada bila dio Jugoslavije, iz koje je moj tata izbjegao. On je živio za hrvatsku samostalnost, ali na žalost nije ju dočekao. Imam zaista snažne osjećaje prema Hrvatskoj – naglašava George.
Posljednji put uživo je vatrene gledao 2009. godine na Wembleyu, kada su bili poraženi s 1:5. U srijedu je bio na utakmici Hrvatska – Maroko u Al Khoru.
– Bio sam razočaran izvedbom Hrvatske, nedostajalo joj je kreacije. Nije to bila ni sjena Hrvatske koja je nedavno nadigrala Dansku. Meni je to bilo zaista frustrirajuće gledati. Nadao sam se i očekivao da ću vidjeti puno više od Hrvatske, da će žešće napasti, da će bekovi ići više naprijed. Osobito Sosa. A oni kao da se nisu osjećali sigurno, komforno s loptom u svom posjedu. Kanada? Zaslužila je pobjedu nad Belgijom. Nisam bio iznenađen njihovom igrom, jer sam ih gledao u kvalifikacijama, u kojima su bili sjajni. Oni su mladi, poletni, napadački nastrojeni, ali istodobno ranjivi u obrani.
E, sada možemo i o onome rođendanu s početka priče.
– Kada su izvučene skupine SP-a, odlučio sam si za rođendan, koji je u nedjelju, 27. studenoga, pokloniti utakmicu Hrvatska – Kanada. A sada si još želim pobjedu Hrvatske, njezinu dominaciju i dobru igru, a Kanada neka zabije jedan utješni gol. Želim da Hrvatska u toj utakmici svojom izvedbom bude onakva kakva je bila na SP-u u Rusiji, da pokaže autoritet druge reprezentacije svijeta – zaključio je George Stefan.
Dnevnik.ba