Preduvjet toga je naravno neumoran rad, zalaganje, ali i uredno izvršavanje školskih obveza, te neizostavan odgoj koji će ih i na vanjskim i unutarnjim terenima oblikovati prije svega u ljude.
Jedanaestogodišnji Vinko Knežević iz Neuma izgleda posjeduje sve od navedenih kvaliteta. Odlikaš u školi, odgovoran na treninzima, Vinko za HNK Neum igra od 2017. godine, a svoj prvi trening za Hajduka odradio je već sljedeće 2018.-e kada je kao dječačić od nepunih sedam godina istrčao na splitski travnjak.
Trener Ivan Matić iz HNK Neum koji ga je i nagovorio da dođe na trening za Hajdukovu selekciju, za Dnevnik.ba prisjetio se kako je tada putovao sa Vinkovim tatom i mamom u Split, te kako je dobio dopuštenje da prisustvuje treningu kako bi bio uz šestogodišnjaka, što zbog treme, što zbog onih slatkih dječjih briga poput vezanja vezica na kopačkama.
„Nakon 15ak minuta treninga, sve je bilo jasno. Vinko je pravio razliku među svima, i praktički je to bilo DA za buduće nastupe u dresu Hajduka.“ – istaknuo je Matić.
Šest godina nakon, u listopadu 2021.-e, na turniru „Mali zmaj“ koji slovi za jedan od najboljih nogometnih turnira u Hrvatskoj, u utakmici malih Hajdukovaca i Dinamovaca, Vinko sada kao već iskusan nogometaš zagrebačkim dječacima zabija čak tri gola te donosi pobjedu Hajduku od čak 3:0. Snimke veselja Vinkovih malih suigrača, radosti trenera, ali i Vinkova smirenost kojom kao da se pita – „Pa šta, ne bi da je to nešto“ obišle su ekrane diljem Hrvatske i BiH, ali uznemirile nogometnu javnost.
Tko je ovaj dječak?
Vinkova mama Ana kaže, jedan običan dječak, skroman i susretljiv. Slaže se dobro sa dvjema mlađim sestrama, uskače im sa pomoći kada može. Odlikaš u školi gazi petim razredom, svaki slobodan trenutak koristi za igru sa ekipom iz Neretvanske ulice, a ne propušta nedjeljno ministriranje i nogometne treninge. Bilo da je kiša ili snijeg. Ne, to se ne smije propustiti! Kao ni mamine svakodnevne napomene da su školske obveze ono što tako mlad ipak treba staviti na prvo mjesto.
Trener Ivan pak dodaje kako se u nogometnom smislu, nadograđuje redovnim treninzima u svom matičnom HNK Neum što je vidljivo iz dana u dan, no ništa od toga ne bi mogao da se ne radi o iznimno skromnom i radišnom dječaku koji uvijek trči i igra za dvojicu.
„I to ne radi sebe, nego zbog kluba što mene kao trenera iznimno veseli. Velika je stvar u tako malim godinama uspjeh kluba stavljati ispred svog osobnog rezultata!“ – kategoričan je Vinkov trener.
Zanimljivo je ovdje naglasiti kako Vinko nije jedini uspješan neumski dečko. Osim onih čije su nogometne talente već odnijele godine u kojima nije bilo prilike za iskazati se, od kada HNK Neum postoji, a to je od 2010.- e, mnogi su se dječaci sa neumskih igrališta i parkinga preselili na travnjak na Meterizu, a onda i po poznatim klubovima Hrvatske i BiH.
Ekipa za pet
Trener Ivan za naš portal ističe i mladog Brunu Puticu koji je u dresu Hajduka također u Vinkovom uzrastu bio najbolji igrač turnira Mali Zmaj, a danas je od stručne nogometne javnosti označen kao jedan od najboljih veznih igrača svog godišta u Hrvatskoj i BiH. Putica je nedavno potpisao za Dinamo, a HNK Neum mu na tome može samo čestitati i biti ponosan i sretan zbog uspjeha. Uz dobro zdravlje, Matić je siguran da ovaj dečko može ostvariti velike stvari.
Iz Neuma za Split je otišao i Nikola Krešić koji je ipak osobno prevagnuo da mu korak prije Splita bude Mostar, pa danas nastupa za HŠK Zrinjski, a tu su i Marin Maslać, Leonardo Čamo, Stjepan Marić, Patrik Mustapić, Mihael Butigan i mnogi drugi koji su ispunili uvjete i pozivani na treninge velikih klubova, a bilo je i onih koji su pozivani na dopunske selekcije i to se mijenja iz dana u dan, kako kaže naš nogometni sugovornik te ističe:
„Ne mogu a ne dotaknuti se i podatka da su Leonardo Čamo, Bruno Putica, Stjepan Marić, a od ovog ljeta i Luka Maslać pozvani i u BH reprezentaciju što zaista nije lako odraditi iz malog i udaljenog Neuma. Zato mi treneri u klubu dečkima uvijek naglašavamo; stalno se morate dokazivati, brinuti o svom zdravlju i biti dobri, pozivi će onda sigurno doći!“
Uz spomenute dječake, trener Matić napominje kako u HNK Neum trenira još djece koja su se svojim radom i zalaganjem jako približili rezultatima svojih suigrača, a što je najzanimljivije, svi oni zajedno čine skoro 10% od ukupnog broja škole nogometa u Neumu.
„Žao mi je jedino što bolji uvjeti i klub kao takav u Neumu nisu postojali i prije 20ak godina jer mislim da je i tada bio jako velik broj djece, danas odraslih ljudi, izuzetno talentiranih za ovaj nogomet, no , što je tu je. Zato danas svi mi treneri i uprava kluba dajemo sve od sebe da ova djeca dobiju priliku.“
Pitamo ga stoga, u čemu je tajna tako velikog rasadnika mladih nada iz Neuma koji se zadnjih godina i ne diči nešto velikim prirodnim prirastom.
„Škola nogometa sada broji između 90 i 100 članova, a to su samo omladinski uzrasti bez seniora. Imamo sve četiri kategorije u službenim natjecanjima što je opet izniman uspjeh uzmemo li u obzir da u Neumu imamo samo jednu osnovnu školu i da nemamo okruženje iz koje možemo crpiti nogometaše poput drugih sredina. Tim više su naši uspjesi i vrjedniji i veći! A, u čemu je tajna? – Pa nema tu neke konkretne tajne, otkako smo kolega Mato Čamo i ja 2010. došli u klub stvarno smo dali sve od sebe da zajedno sa Upravom kluba pokrenemo jednu nogometnu lavinu koja će djeci omogućiti natjecanje u svim kategorijama, bok uz bok s drugim, većim klubovima. A, neumska su djeca ništa manje talentirana nego li djeca iz ostatka Hercegovine, no, nas je u pravilu dosta manje i teško čuvamo i zadržavamo talente. A zapravo i nije u tome stvar, i ne možemo ih zadržati, ali možemo im pomoći da se razviju. To je naša zadaća.“
A, što Vinko kaže?
Vraćamo opet dječaku koji nas je ponukao na tekst, pristojno i kulturno kao što je red, prvo dolazimo do njegove mame koja zajedno sa Vinkovim tatom i čitavom obitelji za svoje dijete želi isto što i svaka druga mama, prije svega zdravo i koliko toliko uobičajeno djetinjstvo. Jer, Vinko je prije svega samo jedan petaš. Doduše, nešto istančanijeg nogometnog talenta.
„Svjesni smo da ga život može odvesti na bilo koju stranu svijeta, Bože zdravlja, ali voljeli bismo isto nekako malo usporiti vrijeme i potruditi mu se priuštiti djetinjstvo bez obaveza ispunjeno slobodom koju veliki gradovi ne mogu priuštiti. Ali, o planovima za budućnost ne želimo razmišljati, i ovo sa ovolikom pozornošću nakon one utakmice na Malom zmaju došlo je kao grom iz vedra neba. Svjesni smo da isto tako može i nestati. Zato, samo neka je živ i zdrav, o drugome kao roditelji i ne želimo pomišljati.“
I kakav bi to tekst na koji nas je Vinko ponukao bio bez Vinka? – Nedovršen.
Vinko, što je za tebe nogomet? – Sve! Vidiš li sebe u budućnosti u nogometu, gdje bi volio igrati? – Naravno, bilo gdje! Što ti je važnije, škola ili nogomet? – Nogomet, podrazumijeva se! (mama i tata odmahuju glavom)
Jedanaestogodišnjakove rekli bismo prilično jasne odgovore proširuje samo pitanje o treniranju u HNK Neum.
„Treneri u klubu su susretljivi i dobri, ali traže veliku disciplinu. Kad je dobro, pohvale nas, ali kad nije dobro, uvijek nas opominju da budemo bolji. Obožavam ići na treninge jer jako puno radimo, ali se i zabavljamo, tu mi je baš najdraže trenirati. Uživam sa svojim prijateljima!“
Kada nije na treningu i u školi, Vinko se ili igra sa prijateljima na školskom igralištu u blizini kuće, ili gleda utakmice, traži zanimljive isječke i uči iz njih. Nikad na ovaj sport nije gledao, kažu, kao na obvezu. Njemu je nogomet i igra, i zabava i veselje, ispunjenje.
Vinkove riječi zapravo potvrđuje i trener Matić, nešto jezgrovitije doduše nego Vinko koji i nema baš osobitog vremena za razgovore za tamo nekakav medij.
„Najvažnija je volja, spremnost na odricanje da ti odeš na trening dok se svi tvoji prijatelji kupaju ili igraju igrica, samo zato jer ti voliš trenirati!“
„S druge strane, bitno je i povjerenje, gdje ni sportaš, niti njegovi roditelji, niti treneri, nitko ne smije odustati, znam dosta sportaša koji su uspjeli tek sa 18, 19 godina samo zato jer su imali dovoljno jaku volju i želju gdje je svaki novi dan prilika za novo dokazivanje!“
Vinko, ali ne samo Vinko; i Bruno, i Leonardo, Stjepan, Patrik, Luka, Mihael…i svi drugi dječaci, svi imaju priliku koje su zasad jako svjesni. Zato je pred njima iz malog Neuma, možda velika budućnost.
Sve ovisi o njima. Roditelji će ih podržavati, klub ulagati u infrastrukturu i svakog od njih zasebno, a na njima je samo jedno – da istrče na teren i zaigraju. Najbolje što znaju!
Vinko, što ćeš mami kupiti ako uspiješ jednog dana? – „ Sve na svijetu!“
Čekamo te.
Dnevnik.ba