Popularni Ćiro je rekao da se nakon dvije pobjede protiv Belgije u svega pet dana po prvi put u životu napio. Napisao je i jedno prisjećanje na lijepe dane koje je proveo kao izbornik Bosne i Hercegovine.
- Moj otac Mato bio je, nažalost, alkoholičar. Kao dijete gledao sam ga kako pijan dolazi kući, razbija tanjure, lomi čaše i dovodi druge pijance da prave cirkus. S 13 godina kažem: "Bože, daj mi brzo te godine kad ću biti jači od njega". Obožavao sam svoju majku Katu, bila je prava svetica, pa sam htio što prije doći u te godine i zaštititi je od njega.
Par godina kasnije, kada sam napunio 17, na Jahorini u flanelskoj košulji postajem prvak Jugoslavije u daljinskom trčanju. Niti jednom Bosancu to do tada nije uspjelo jer su ta prva mjesta uvijek bila rezervirana za Slovence. Jak sam k’o drvo tada, a Mato napravi novi cirkus po kući… Uhvatim ga za ruke i kažem: "Tata, dosta je, nećeš ti moju mamu više maltretirat".
"Braco, brojim ti do tri", kaže on, "ako ne pustiš naj***o si!" Jedan, dva, pa dođe i do tri, a ja ga ne puštam. Vidim mu u očima i da se divi mojoj snazi jer ne može ni da mrdne koliko ga čvrsto držim… Ta majka, ta svetica koju pokušavam zaštititi, ode u tom trenutku do šporeta, tamo gdje stoje drva, uzme jednu cjepanicu i mene pukne po leđima.
"Sram te bilo, ti ćeš tatu dirat!", povika na mene. "Mama oprosti, eto ti ga", kažem i pustim ga. Takve su bile te majke tada…
On se, međutim, okrene opet prema njoj i kaže: "Pi**a ti materina, jesam li ti rekao da se ne miješaš". (Takvi su valjda bili i ti očevi što vole popiti). Nedugo nakon toga pozove me Mato, stavi rakiju na stol, i kaže: "Ajde, sine, zamezi s tatom". Ja sam mu na to k’o iz topa rekao da neću.
"Tebi u inat…", kažem mu, "nikada neću piti!"
On meni na to reče da onda nikada neće biti čovjeka od mene jer, po njegovoj filozofiji: je**š čovjeka koji ne pije…
Nisam kap alkohola popio od tada, kao što sam se njemu i zarekao, ali nakon utakmice s Belgijom koju sam kao izbornik reprezentacije BiH pobijedio u Genku sa 4:2, nisam imao druge. Obećao sam, naime, raji da ću se napiti ako pobijedimo, a mi ne da smo ih pobijedili – razvalili smo ih! - prisjetio se Ćiro Blažević.
Kaže kako se te utakmice sjeća kao da je jučer bila.
- Rano smo poveli u Belgiji, Džeko je dao efektan gol, a oni su poravnali rezultat u najgorem mogućem trenutku, početkom drugog poluvremena. U drugom dijelu se činilo kao da su oni bliže pogotku, ali nakon prekida igre od 12 minuta zbog navijačke bakljade, a koju sam preko mikrofona morao osobno smirivati kako sudac ne bi poništio utakmicu, stvari se vrlo brzo počinju mijenjati u našu korist.
Imali smo jedan prekid kod kornera, a ja vidim Jahića kako stoji k’o Sveta Gera. "Što stojiš tu, pi**a li ti materina…", zagalamim na njega, "idi tamo zabij gol!"
Ode on i – pazite molim vas ovo – zabije gol! Utakmica se tu prelomila…
Do kraja smo im zabili ukupno 4 komada i ostvarili jednu od najvećih pobjeda reprezentacije BiH u povijesti.
Uzvrat se igrao za svega pet dana na Bilinom polju u Zenici, stadion je bio rasprodan, a atmosfera uzavrela. Mi tome, međutim, nismo podlegli i bili smo na razini zadatka koji je stavljen pred nas. Već nakon 15 minuta vodili smo s 2:0.
Džeko je zabio oba gola, a ja sam samo zadovoljno sjedio, smješkao se i, gledao svoje remek-djelo.
Na kraju poluvremena, u kojemu je Belgija samo jednom zapucala na gol, stadionom je zaorilo skandiranje: "Ćiro majstore!", "Ćiro majstore!".
U tom trenutku sam znao da ćemo pobijediti te da nam nitko više neće stati na put da osvojimo drugo mjesto u ovoj našoj strahovito jakoj grupi. Belgiji smo u 5 dana uzeli 6 bodova, a ni Turcima, koji su tada bili trećerangirana reprezentacija u Europi, nismo dopustili da puno bolje prođu.
Kako onda, pitam vas, da se ne napijem… I Mato bi bio ponosan jer sam, čini se, napokon postao čovjek - napisao je Ćiro Blažević.
Dnevnik.ba