U Pistonsima individualno igra najbolju sezonu karijere, ali momčadski nikad nije ovoliko gubio (Detroit je na omjeru 15-43) te je priznao da mu to teško pada. Govorio je o razlikama između europske i NBA košarke, izričito naglasio da više nikad neće igrati u Europi te potvrdio da se to odnosi i na hrvatsku reprezentaciju, za koju je posljednji put zaigrao na prošlogodišnjem Europskom prvenstvu. Intervju prenosimo u cijelosti.
Kako ste proživjeli prijelazni rok i ostanak u Detroitu?
Nisam znao za detalje, klubovi su pregovarali i to nije bilo u mojim rukama. Detroit je odlučio zadržati me. Značilo mi je to što sam vidio koliko me vole ovdje pa ćemo vidjeti što će biti sljedeće sezone. Ima prostora za plaće kojima se mogu dovesti dobri igrači. Nadam se da ćemo iduće sezone biti puno bolji nego sad.
U Europi je drukčije, ali ovdje, kad ne pobjeđujete, kaže se da tankirate za Wembanyamu. Kako je kompetitivnom igraču poput vas proživljavati ovakvu sezonu?
Teško je. Kao i svaki drugi igrač, želiš pobjeđivati, pa je gadno. Teško je za nas, teško je za mene biti u ovakvoj situaciji, ali tako je kako je. Imamo i nekoliko ozlijeđenih igrača, ali ništa ja tu ne mogu.
Postižete najbolje brojke karijere. Što je bio ključ za vaš kontinuirani napredak u NBA-u?
Samo biti ono što jesam. Svaku utakmicu shvaćam ozbiljno, dajem sve od sebe i sad sam prva opcija, pogotovo nakon ozljede Cunninghama. Ali u ovoj fazi karijere ne želim velike brojke, nego momčadski uspjeh i nadam se da ćemo iduće sezone igrati bolje nego ove.
Europski igrači poput Luke Dončića kažu da je teže zabijati u Europi nego u NBA-u. Kako vi na to gledate?
To je drukčija igra. Ovdje igramo više minuta i nemamo tri sekunde kao u Europi. Ali, s druge strane, svi najbolji igrači su ovdje, svaki veliki europski i američki igrač želi igrati u NBA-u i to govori puno o razinama. Ali drukčiji je stil. Možda je tamo teže zabijati, ali najbolji igrači su ovdje.
Koja biste pravila prenijeli iz Europe u NBA i obratno?
Euroliga će promijeniti trajanje na 48 minuta, bit će više poena i više zabave za navijače te modificirati pravilo tri sekunde, igrati kao što se igra ovdje. Ta dva pravila mogu promijeniti Euroligu.
Biste li željeli takva pravila u Europi ako budete opet tamo igrali?
Mislim da neću više igrati u Europi (smijeh). Da, volio bih, ali nije me briga. Sviđa mi se ta debata, drukčiji je stil košarke, mentalitet u Europi je drukčiji, u svakoj utakmici igra se žestoko.
U kakvom vam je sjećanju ostalo razdoblje u Real Madridu od 2005. do 2009.?
Bilo je fantastično. Došao sam prilično mlad, sa 16 godina. Izvan terena bilo je prilično teško učiti španjolski, ali bilo mi je odlično, upoznao sam puno sjajnih ljudi i stekao puno prijatelja u Madridu. Mnogi su me došli pozdraviti kad smo nedavno igrali u Parizu. Iskreno, imam samo dobra sjećanja na Madrid i Španjolsku.
Ako biste se vratili u Europu, biste li voljeli opet igrati za Real?
Real Madrid i Fenerbahče dva su kluba za koja bih volio igrati ako se vratim u Europu. Ali ne razmišljam u tom smjeru.
A Barcelona? Prije nego što ste otišli u NBA, govorilo se da vas žele dovesti.
Kad sam bio dječak, Barcelona me željela, ali odlučio sam se za Real jer je trener tada bio Božo Maljković, tamo je bio i Marko Tomas, koji je Hrvat. Ali nakon toga više nije bilo kontakta s Barcelonom, koja je velik klub.
U rujnu ste rekli da više nećete igrati za hrvatsku reprezentaciju. Može li se ta odluka promijeniti?
Stav mi je isti kao prošlog ljeta i ne mislim da će se promijeniti.
Hrvatska se nije plasirala na Svjetsko prvenstvo i rezultati prošle godine nisu bili dobri, iako ste na Eurobasketu imali nekoliko NBA igrača. U čemu je bio problem?
Imali smo puno problema s ozljedama. Tako mi je praktički cijeli život, uvijek su nam zbog ozljeda falili najbolji igrači. Pretpostavlja se da s dobrim igračima treba napraviti neki rezultat, a zašto ne možemo, to je pitanje za milijun dolara. Trebali bismo biti bolji, ne znam što reći, ali uvijek je bilo ozljeda.
Dnevnik.ba