"Moon speech" bivšeg američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja je najzorniji prikaz ambicioznog američkog duha. Neprežaljeni JFK je ovaj govor održao na Sveučilištu Rice u Houstonu, 12. rujna 1962., 7 godina prije povijesne misije Apolla 11. Kennedy je 62' rekao "Miriše na titulu", a "titulu" su u "Ljeto 69" donijeli Michael Collins, Buzz Aldrin i Neil Armstrong. Kakav vizionar!
Piše: Robert Hrkać, Dnevnik.ba
Kennedy je prvi katolik te prvi Irski Amerikanac koji je postao predsjednik SAD-a. Ujedno je i jedini predsjednik SAD-a dobitnik Pulitzerove nagrade. Pobijedio favorita Nixona u predsjedničkoj utrci, što je u rangu slavlja Rafe Nadala u finalu Wimbledona 2008. nad favoriziranom Federerom. JFK je bio frajer. Zavodnik. Na kraju krajeva, zaveo je Marilyn Monroe. Da se ne lažemo, najveći seks-simbol svih vremena (ne trudite se Instagramuše).
Njegova tragična smrt 1963. pretvorila ga je u mitsku osobu. Međutim, naslijeđe je ostalo.
Datum 10.10.2017., najcrnji je dan u povijesti američkog nogometa. Da skratim. Jenkijima je trebao bod u gostujućoj utakmici protiv minornog Trinidada i Tobaga, kako bi se domogli bar doigravanja za SP 2018, a čak im i to ne bilo potrebno u slučaju da Kostarika izvuče bod kod Paname. Kvota na SAD je bila vjerojatno 1.10 protiv države Dwighta Yorkea.
Gledao sam tu utakmicu. I nisam mogao doći sebi. Prije svega, imao sam dojam da se utakmica igra u Gabeli ili na Suhopolju. Ameri se nisu snašli u čudnim karipskim uvjetima, te su senzacionalno poraženi rezultatom 2 - 1. "Po đavlu", Panama je pobijedila Kostariku i Ameri su po prvi put nakon 32 godine ostali bez sudjelovanja na Mundijalu. "Ovo nije normalno", kaže Sergej Ćetković u pjesmi "Ako te zaboravim." To baš nije normalno. SP bez braće iz Sjeverne Amerike.
Vraćam se na Kennedyja. Stekao sam dojam da je neki njihov nogometni "budžovan", djelatnik saveza ili netko treći (Dr.Phil ili Tony Robbins ), održao "Moon Speech" u nogometnom Pentagonu. Netko tko je najavio pohod na svjetsku nogometnu krunu. Prvi korak je bio dobiti domaćinstvo za SP 2026., što je, jeste li sumnjali, učinjeno. Drugi korak. Šalji američke nogometne migrante na Stari kontinent, da nauče "igrat lopte." Da si utkaju "ciganluk" u vene. Korak 3 : Potjeraj Brucea Arenu, američkog "Iliju Lončarevića", i nađi brate nekog mlađeg izbornika.
Stvari su se počele instant mijenjati. Christian Mate Pulisic, vođa nove američke generacije, isprofilirao se u Dortmundu i Chelseaju, postavši jedan od najboljih "nisko-težište" igrača današnjice. Sergino Dest igra vrlo dobro u Barceloni. Weston McKennie malo-pomalo cementira mjesto u sredini terena Stare Dame. Tyler Adams ruši Atletico u Ligi prvaka. Matthew Hoppe i Josh Sargent vode napad Mallorce/Norwicha. Timothy Weah kuca na vrata prve postave Lillea. Miazga i Brooks mogu iznijeti defanzivni teret na svojim leđima.
Nisam zaboravio ni "stare momke", Jozyja Altidorea i Sebastiana Lletgeta, meni osobno, veoma zanimljive igrače. Pogotovo ovaj Lletget, legenda LA Galaxja, momak dobre "haubice."
A tko je izbornik? Gregg Berhalter, bivši branič s 44 nastupa za "Stars and Stripes. Bitno ime tamošnjeg nogometa. Svakako osvježenje u odnosu na Arenu.
Ameri su ove godine osvojili Gold Cup. Zlobnici će reći, "pa taj turnir je u rangu Kupa Blage Zadre"- Pustite to, trofej je trofej. A u Kataru 2022., mogli bi doživjeti "half-peak." Half? Da! Jer se vrhunac ipak očekuje 2026., kada će Pulisiceva generacija biti u "cvatu."
Listen up, Amer čega se dočepa, tu trava ne raste. Poharao je skoro sve sportove. Ismijao košarku, plivanje, atletiku. Stvorio LeBrona, Phelpsa, Serenu, Bradyja. Međutim, jedan sport odolijeva američkoj dominaciji. Poput Gala u "Asterix" serijalu. To je nogomet. Stari dobri nogomet. Sport u kojem će 11 Katsouranisa pobijediti 11 Adama Traorea. I prosječnom Joeu nije jasno, kako?! Međutim, da se približava, da prijeti, to je činjenica.
I konačno, zna igrat lopte.
Dnevnik.ba