Iako je zakoračio u deseto desetljeće, Ramo Ademović (90) iz sela Pusmulići kod Srebrenice radi kao mladić. Kako je rekao u razgovoru za Agroklub, živi od pčelarstva, stolarskih usluga koje pruža zainteresiranima i bašte koju sam obrađuje.
Od svog rada i danas ostvaruje prihode za život jer nema mirovinu, budući da je samo dvije godine radio u poduzeću i napustio posao. Nije mogao stići obrađivati imanje, a baviti se i zidarskim, kovačkim i stolarskim poslovima, u kojima je veoma vješt jer ih je u djetinjstvu naučio od starijih vrsnih majstora.
Sa suprugom je obrađivao imanje, držao stoku, sijao povrće i žito, zidao ljudima kuće, pravio staje i druge objekte. Imao je kovačku radnju u kojoj je kovao razne alatlke i predmete koji su se koristili u to vrijeme. Stolarskim zanatom i izradom predmeta od drveta najviše se bavio zimi, kada nije bilo poljoprivrednih i građevinskih poslova.
Obrađuje zemlju, a nabavio je pčele, te se i danas bavi stolarskim poslom. Supruga mu je u međuvremenu umrla i već nekoliko godina živi sam. Ramo kaže da "svako ima svoju nafaku" i da je zadovoljan prihodima od pčelarstva i stolarskog zanata.
"Najvažnije mi je zdravlje, koje me još dobro služi. Provodim vrijeme u bašti, oko pčela i pravim nešto od drveta, većinom po narudžbi. Radim – i dan brzo prođe. Ali, teška je noć. Tuga je kad se uvečer sam zatvorim u četiri zida i nemam s kim riječ progovoriti", priča za Agroklub.
Kao recept za dug život savjetuje "pošten rad i stalnu fizičku aktivnost", što potvrđuje svojim primjerom, budući da, iako u poznim godinama života, još obavlja sve poslove u bašti, njeguje cvijeće, kosi i održava kuću.
"Rođen sam ovdje u Pusmulićima 1932. godine. Poduzeće sam napustio nakon dvije godine rada jer sam obrađivao zemlju, držao stoku i nisam mogao sve stići. U firmu moraš doći na vrijeme, a ja to od obveza nisam mogao i odlučio sam se posvetiti poljoprivredi i majstorluku", priča Ramo.
Ističe da je sazidao ukupno 10 kuća, među kojima i svoju, te veliki broj ekonomskih objekata u srebreničkim selima. Radio je i kovačke i stolarske poslove, ali su mu uvijek prioritet bili obrada imanja i pčelarstvo.
"Dolazili su iz građevinske firme i nudili mi da počnem raditi kod njih, vidjevši objekte koje sam napravio, ali sam ih odbio rekavši da nemam vremena za firmu i zbog toga sada nemam mirovinu", prisjeća se.
Danas Ramo raspolaže s 20 košnica, obrađuje baštu i pravi kosišta, vile, grablje, košnice, ramove i sanduke za pčele i od toga živi. Na taj način, kaže, "zaradi nešto novca" i ne žali se.
"Med prodajem 20 maraka po kilogramu na kućnom pragu. Kupci dolaze iz dijaspore. Dođu, kupe po pet-šest kilograma jer znaju da je prirodni", priča Ademović.
Naglašava da je u Pusmulićima lijepo u proljeće i ljeti, kada mnogo naroda boravi u selu i obavlja poljoprivredne radove. Na rastanku je zamolio reportere da povezu jedne grablje čovjeku iz Srebrenice koji ih je dan ranije naručio i platio jer želi da ih na vrijeme i pošteno isporuči.
Ramo je ostao završiti otkivanje kose kako bi posljednji put ove godine pokosio dvorište koje kod njega uvijek mora biti uredno.
Dnevnik.ba